Bivši bubnjar Parnog valjka Dražen Scholz (59), nepravomoćno je osuđen na četiri i po godine zatvora jer je 2017. na zagrebačkoj Ilici, pijan i pod utjecajem opijata, vozilom usmrtio pješaka i potom otišao s mjesta nesreće.

Osim zatvorske kazne, sudija Općinskog kaznenog suda u Zagrebu izrekao mu je i petogodišnju zabranu upravljanja vozilima svih kategorija, koja počinje teći čim odsluži kaznu.

O jezivosti nesreće 22. jula 2017. u 5.31 sat svjedoče i snimke nadzornih kamera koje su se gledale u sudnici.

Scholz se ne osjeća krivim ni po jednoj tački optužnice, a nesretnog pješaka Vjerana Dasovića (34), kojeg je automobilom udario na pješačkom prelazu, prvobitno je “zamijenio za torbu koju kao da je neko bacio na njegov Clio”.

– Užasno mi je teško i žao što se sve to dogodilo. Probudio me telefon oko 3 u noći, popio sam limenku piva i otišao na Langov trg po cigarete. Tamo sam sreo poznanika koji me zamolio da ga odvezem kući. Vozeći se Ilicom, osjetio sam da je nešto udarilo u desnu stranu auta, a prije toga nisam vidio ništa što bi mi se prepriječilo ispred vozila. Poznanik se sav šćućurio na sjedištu i rekao mi: “Vozi, vozi, nemoj stati”. Ušao sam u prvu ulicu lijevo i vidio razbijeno vjetrobransko staklo. Prije nesreće mislim da je neko auto bilo ispred mene, a pokraj je bio viši auto koji mi je zaklanjao pogled, pa pješak moj auto nije ni vidio jer sigurno ne bi stupio na prijelaz. Njegovoj porodici sam poslao telegram sućuti, ali nisu mi odgovorili. Što se tiče alkohola u krvi, od šoka sam prije dolaska policije popio dva pelinkovca i pivo, a ranije sam uzeo i neke tablete za spavanje. Nikada nisam imao problema s drogom i alkoholom, iako sam uzimao različite droge i liječio se. Vozio sam 50-60 km/h jer je ispred mene bilo zeleno na semaforu, a da sam vozio brže, mislim da se nesreća ne bi dogodila – uvjeravao je Scholz prisutne u sudnici, piše Jutarnji.hr.

Dodao je da se na mjesto događaja poslije vratio pješke i vidio da je neko povrijeđen. Osam sati nakon nesreće policajci su posrnulog muzičara dočekali pokraj njegovog automobila jer su primili dojavu građanke o oštećenom vozilu. Pješak je, pak, tri dana poslije u bolnici preminuo jer je zadobio prijelom lobanje s povredom mozga praćen nizom stravičnih povreda.

Svjedoci tragedije ispričali su da su vidjeli automobil koji dolazi iz suprotnog smjera i udara u pješaka koji leti u zrak. Jedan od vozača je usporio kako bi propustio pješaka koji je ostao ležati na boku i hroptati, no ne i Scholz koji se, kako su svi uočili, udaljio.

Scholz je u vrijeme nesreće, prema optužnici, bio pripit, a u krvi je s odmakom od 15 sati, osim alkohola, pronađena prisutnost metabolita kokaina, dok je u mokraći bilo i imunomodulatora levamisola, čestog sastojka kokainske smjese. Schulzov advokat Krešimir Škarica u završnim je riječima kazao da optužba nije uspjela dokazati protupravnost ni indirektnu namjeru okrivljenog, unatoč prvobitnom dojmu da se radi o tzv. neodbranjivom krivičnom djelu.

Podsjetio je da je saobraćajni vještak prvobitni nalaz i mišljenje izradio bez uvida u snimke sigurnosnih kamera iz kojih se naknadnim pregledom vidjelo da je pješak na kolovozu proveo 2,3 sekunde prije naleta pa zaključuje, između ostaloga, da Scholz pješaka nije mogao na vrijeme uočiti i naslutiti realnu opasnost i zbog kombija pokraj njega. Škarica se osvrnuo i na iskaz vještaka toksikologa, prema kojem nije dokazano ni utvrđeno da bi bilo koja od zabranjenih supstanci poput kokaina bila od utjecaja za Scholzove vozačke sposobnosti jer se nije moglo utvrditi tačno vrijeme konzumiranja, odnosno je li kokain bio u fazi eliminacije ili apsorpcije u organizam.