Priča o maci po imenu Tama, koja je doprinijela povećanju broja putnika, a time i opstanku željezničke pruge Kišigava, u japanskoj prefekturi Vakajama, počinje devedesetih godina XX veka.

Mače, koje se, tražeći naklonost putnika, često motalo oko stanice u Kišiju – posljednje od ukupno 14 na 14,3 km dugoj pruzi koja povezuje male opštine s gradom Vakajama, vremenom je zbog umiljatosti i fotogeničnosti postalo veoma omiljeno.

Do sredine 2000-ih, zbog malog broja putnika i finansijskih problema, nad stanicom se nadvila opasnost od zatvaranja, a 2006. osoblje tih poslednjih 14 stanica pruge otpušteno je.

Godine 2006. stanovnici tih sela zatražili su od Micunobua Kođime, sadašnjeg predsjednika Električne željeznice Vakajama da im vrati prugu.

Vlasnik lokalne prodavnice u blizini stanice “Kiši”, koji je brinuo o Tami, takođe je riješio da ode, ali je prethodno zatražio od kompanije, u čijem se vlasništvu nalazi “Vakajama željeznica”, da se pobrine za Tamu.

“Naš predsednik je oduvek voleo pse, ali čim je video Tamu, stvar je bila rešena”, kaže Keiko Jamaki, direktor u kompaniji “Rjobi”.

Ubrzo nakon što je usvojio Tamu, Kođima je naručio da joj sašiju uniformu, a u januaru 2007. zvanično ju je proglasio “upravnicom Stanice Kiši”.

Kao upravnik, Tama je bila zaštitno lice stanice i pojavljuje se u promotivnom materijalu i medijima. Ponekad je dočekivala putnike sa stola pored ulaza u stanicu, ili iza stakla svoje “kancelarije” – preuređenog kioska za prodaju karata, u kome su se nalazili njen krevet i kutija s posipom.

Tama je bila toliko omiljena kod putnika i osoblja stanice da je ubrzo dobila portret, koji danas visi na zidu prodavnice suvenira na stanici Kiši, pored brojnih njenih fotografija. Ovdje posjetioci mogu da kupe bedževe, privjeske, pa čak i slatkiše uvijene u ambalažu s njenim likom. Godine 2008. Tama je unapređena: postala je “glavni upravnik stanice”, a guverner prefekture ju je proglasio vitezom. Tada je dobila i tamnoplavo ceremonijalno odijelo s bijelim čipkastim karnerima. Hiljade turista dolazile su u malu stanicu samo da bi je vidjeli.

Istraživanje Kacura Mijamota, profesora Fakulteta za računovodstvo Unvierziteta Kansaj, pokazuje da je zbog Taminog prisustva na Kišigava pruzi 2007. bilo oko 55.000 putnika više nego što je bilo očekivano, a tokom ukupnog perioda na funkciji upravnika stanice, od 2007. do 2005, donijela je lokalnoj ekonomiji zaradu od skoro devet miliona evra. Zahvaljujući njoj, broj putnika na Kišigava dionici povećao se od 2006. za skoro 300.000.

Koristeći ludilo za Tamom, željeznica je 2010. angažovala nagrađivanog industrijskog dizajnera Eliđija Mituku, poznatog po elegantnim japanskim brzim vozovima, da redizajnira spoljašnji i unutrašnji izgled voza i tako je rođena željeznica “Tamaden”.

U znak sjećanja na Tamu, dva vagona su spolja ukrašena otiscima mačjih šapa i sa 101 stilizovanim Taminim crtežom, između ostalog kako se proteže, liže šapu, ili se sprema za skok.

Kada je Tama uginula 2015, imala 16 godina. Pojavljivala se u TV emisijama, časopisima i novinama širom Japana. Hiljade ljudi prisustvovale su njenoj sahrani na stanici, i ostavili hrpu cvijeća i konzerve tunjevine.

Na peronu u Kišiju postoji oltar posvećen njoj, a u skladu sa šintoističkom tradicijom, uzdignuta je u status božanstva Vakajama električne željeznice.

Jontama je posljednja u nizu upravnika stanice crno-bijelo-smeđeg krzna, koji doprinose opstanku Kišigava željeznice u Vakajami, planinskog, i uglavnom ruralnog dijela Japana, poznatog po hramovima i svetim mjestima.

(Blic)

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...