Porodica Poturković već decenijama Sarajlijama je poznata po ugostiteljstvu. Jedna od omiljenih i kultnih sarajevskih kafana bio je “Uranak”, među rajom poznatija kao “Kod Mehe” na Sedreniku. 

Ondje se pjevalo, veselilo, dobro jelo i pilo do jutranjih sati. Prema pričama starijih Sarajlija, Meho je 70-ih godina u Berlinu zaradio novac, a po povratku sklopio ugovor sa FK Sedrenik i preuzeo ovu kafanu, koja je bila njihovo vlasništvo, a zauzvrat je finansirao taj klub.

Ljeti je bila muzika vani, a ispred na ulici hiljade ljudi su slušali pjevače. Samo najsretniji su imali mjesta u bašti, iako je bila prilično velika. Kod Mehe Poturkovića karijeru su počele brojne velike zvijezde narodne muzike bivše Jugoslavije. Između ostalih Halid Bešlić, Jašar Ahmedovski, Ćazim Čolaković… Tu je godinama goste na harmonici uveseljavao neponovljivi Ismet Alajbegović Šerbo.

Tu je dugo pjevao i Ćazim Čolaković, koji je sedamdesetih godina bio najbolji gradski pjevač u Sarajevu. Ovdje su redovno dolazili i pjevali i Šaban Šaulić, Vida Pavlović, Šemsa Suljaković, Muharem Serbezovski…

– Poturkovići su moja familija. Meho je bio i ostao legenda Sarajeva, mada sam se više družio sa njegovom braćom. “Uranak” je bila dugo najpoznatija kafana u šeheru. Tu smo se svi nekako okupljali jer Meho je imao dozvolu da radi do dva sata poslije ponoći. Noći i noći sam tu proveo. Za “Uranak” su nekako vezani i moji prvi počeci. Tu je redovno pjevao Ćazim Čolaković koji je bio najtraženiji pjevač u Sarajevu i ponekad mi je davao priliku da zapjevam. To je bio mali prostor, ali imao je posebnu atmosferu. Tu je pjevala i čuvena Keti koja je rano umrla – prisjeća se za Faktor Halid Bešlić.

Kafane “Kod Mehe” više nema, ostale su samo zidine i uspomene na nezaboravne derneke na Sedreniku. Gazda Meho Poturković umro je daleko od šehera u Americi. Umro je i njegov brat Fehim koji je bio vlasnik Beroline u Zujevini, a mlad je umro i njegov sin Hitko, koji je imao kafanu Berlinci na ulazu u Blažuj.

– Bio sam kod Mehe 15-ak dana prije nego što je umro. Već tada smo znali da se, nažalost, neće izvući – kaže Bešlić.

Tradiciju porodice Poturković nastavio je i njegov bratić Enver. On već dugo vremena vodi restoran “Bašča kod Ene” koja se također nalazi na Sedreniku.

– Krenuo sam kod amidže kada sam imao 14 godina. U početku sam bio ispomoć u šanku, pa onda sa 15 godina sam radio u gerderi, pa tek onda je došla tacna u ruke. Nije bilo tako lako prije biti konobar kao danas, posebno ne u jednoj kultnoj sarajevskoj kafani. Amidža Meho mi je dao smjernice. “Kod Mehe” se okupljala sarajevska krema iz svijeta muzike, sporta, glume… Spisak je baš dug. Šaban Šaulić, Šaban Bajramović, Safet Isović, Šerbo Alajbegović samo su neka od imena. O tim dernecima još će se dugo pričati. Legendarni Asim Ferhatović Hase, iako nije volio kafanu, navraćao je zbog Mehe. Njih je vezala velika ljubav prema fudbalskom klubu Sarajevo. Iako su moji najbliži navijali za Želju, amidža me uspio nagovoriti da zavolim bordo boju. Uvijek mi je govorio da ko prođe kafansku školu, kao da je završio dva fakulteta. Bio je potpuno u pravu – kaže Enver Poturković koji dodaje da su najviši bakšiši bili za vrijeme Olimpijade.

Eno se prisjeća da je u kafani Kod Mehe radio veći dio porodice.

– Otac Alija je radio ispomoć, a konobarisali su amidže Fehim i Ferid. Majka Džema je bila u kuhinji. I moj brat Enes je konobarisao kod amidže. Dedo Ragib je bio na ulazu. Meho je bio glavni i nadzorni organ, ali nikada se nije tako ponašao. Ljubav prema ugostiteljstvu prenio je i na mene. Pokrenuo sam svoj restoran sa suprugom koja je, nažalost, umrla, a u posao polako uvodim kćerke Ilmu i Nejlu, dok je sin Irfan sa 12 godina još mali. I njega ćemo poslije uključiti u porodični biznis. Imamo veliku ljubav i prema kuhanju što se vidi na našim specijalitetima. Zajedno sa prijateljem Adisom Kadrićem na velika vrata vratit ćemo klepe u domove širom BiH. Klepe se rade po recepturi moje majke i ko ih je jedno probao, kažu da su najbolje. Klepe su bile zaboravljene i zapostavljene i uskoro počinjemo sa širom prodajom – govori Poturković.

Meho Poturković je bio i veliki zaljubljenik u sport, u prvom redu fudbal i boks.

– Bio je veliki navijač FK Sarajeva i na određeni način pomagao njegov rad. Igrači i funkcioneri su bili česti gosti. “Uranak” je tako bio obavezno mjesto okupljanja nakon utakmica na Koševu. Nakon što je Sarajevo osvojilo titulu 1985. godine, slavlje je bilo organizrano u Holiday Innu, ali su svi igrači već u 22 sata bili na Sedreniku kod mog amidže. Naravno, volio je i FK Vratnik FK Sedrenik. Volio je druge sportove, obožavao je Muhameda Alija, čije su slike bile u kafani, a pratio je borbe svog velikog prijatelja Mate Parlova. Također je volio i KK Bosnu, pa je bio i u Grenoblu kada su Studenti postali prvaci Evrope – kaže za vrijeme posjete ekipe Faktora njegovom restoranu u kojem smo zatekli i bivšeg fudbalera Mirzu Kapetanovića.