​Najpoznatije raspeće na svijetu desilo se kada su, sudeći po Novom zavjetu, Isusa ubili Rimljani. Iako najpoznatije, zasigurno nije jedino. Hiljade ljudi je razapeto, što se tada smatralo jednim od najbrutalnijih i najsramotnijih načina za umrijeti. U Rimu je taj proces bio dugačak, a završavao je sa žrtvom zakucanom na krst.

Raspeće je najvjerovatnije počelo s Asircima i Vaviloncima.

Persijanci su takođe koristili ovu metodu na malo drugačiji način. U njihovoj kulturi žrtve su najčešće bivale obješene na stub ili drvo, a krstovi se nisu koristili sve do rimskih vremena. Sljedećih 500 godina Rimljani su praktikovali raspeće, dok ga car Konstantin nije zabranio u 4. vijeku. To je bio vrlo sramotan način umiranja, tako da su ga Rimljani rijetko primjenjivali na svoje građane.

Umjesto toga, na ovaj način su najčešće gubili živote robovi, osramoćeni vojnici, hrišćani, stranci i politički aktivisti. Nakon što su Rimljani usavršili ovu metodu, njihovi neprijatelji, koji su ih pobjeđivali u bitkama, kao na primjer germanski vođa Arminius, su kažnjavali Rimljane raspećem.

Žrtve raspeća su mučitelji prvo bičevali, ako su bili muškarci. Tokom bičevanja žrtve su skidali gole i vezali ih za stubove. Ovo bi oslabilo žrtvu i uzrokovalo bol, krvarenje i rane.

Ponekad, ukoliko žrtva ne umre tokom bičevanja, vojnici su joj sjekli dio tijela, na primjer jezik ili oči. Ukoliko žrtva preživi sve to, smrt na krstu je bila spora. Trajala je između četiri sata i četiri dana. Ponekad su vojnici ubrzavali proces fizičkim mučenjem.

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...