“Ne brini se ništa, ostat ćeš bez love dok kažeš kippis”, rekao mi je prijatelj, vrhunski poznavalac društvenih prilika u 78 zemalja svijeta i čovjek koji može i na sudu da posvjedoči da ja potrošim cvaju čak i kad samo krenem do kontejnera smeće da bacim. Kippis znači “uzdravlje”, i jedna od prvih finskih riječi koje mi nepoznavaoci ugro-finskih jezika uspijemo zapamtiti.

A ja sam u Helsinki, najhladniju evropsku metropolu, krenula kao na blind date – spremna na potpunu katastrofu nadajući se ničemu, ali svejedno krenula. Sunarodnjaci Häkkinena i Räikkönena su ranije ove godine proglašeni najsretnijim narodom, ako je suditi po UN-ovom globalnom izvještaju o sreći provedenom u 156 država. Malo mi za sriću triba, pomislila sam na polasku u Meku metal muzike i plavih svjetlookih mušakaraca s namjerom da odmorim i oči i uši. Finaca (i Finkinja) ima tek 5,4 miliona – što bi moja mater rekla “trči-trči pa čovjek”, no većina stanovništva i jeste skoncentrirana u južnim, priobalnim dijelovima ove prekrasne zemlje vode, koja broji 188 hiljada jezera i (opet) UN već godinama tvrdi da Finci imaju najkvalitetniju vodu na svijetu. Helsinski je naravno najgušće naseljen, ali kada uzmete u obzir da čak 48.6% domaćinstava u Helsinkiju broji samo jednoga člana, a da je  samo 30.7% dvočlanih domaćinstava, stvarno se malo zamislite, pa ovo gore pomenuto “trči-trči pa čovjek” i ne zvuči tako blesavo.

Saobraćajno savršenstvo

Domovina Djeda Mraza po mene je ipak poslala avion, budući da sam došla nešto prije božićne sezone. Vanta je najveći finski aerodrom i nalazi se 18 km od Helsinkija, a gradići Vantaa, Espoo, Kauniainen i Helsinki, geografski su spojeni i čine veliki Helsinški okrug, pa aerodrom komotno možemo zvati helsinškim. Vantaa je poznata i po najvećem istraživačkom centru u Finskoj, Heureka, i po tome što je rodno mjesto Mike Häkkinena, dok je Espoo rodni Räikkönenov kraj. I tu ćemo završiti sa Fincima u Formuli 1.

Za prevoz možete koristiti usluge standardnog taksija, žutog aerodromskog taksija (jeftiniji je jer se cijena utvrđuje po broju putnika), a preporučeni su i lokalni i aerodromski Finnair autobusi koji voze do centralne željezničke stanice Rautatientori. Dok razmišljam o opcijama kako doći do centra, info brošura me obavještava da čak trećina stanovnika Helsinkija pješači kada god ima priliku za to, trećina koristi gradski prevoz, a 1200 kilometara duge biciklističke staze koristi oko 10% stanovnika. Tek 19% stanovnika koristi automobil.  HSL aplikacija (Helsinki Region Transport Autrority) me mudro šalje na voz (karta 4,5 €) koji vozi na gore pomenuti Rautatientori, a onda procjenjuje da mi treba tramvajska vožnja od dvije stanice, ili jednostavnih 6 minuta pješke do hotela, ali ja hazarderski odlučim iskušati sreću na početku svoga blind-datea i slijediti samo uobičajene znakove dok ćaskam sa čovjekom koji putuje sa mnom, blaženo naivnim gospodinom koji je prepustio meni da nas snađem. I znate šta?

Helsinki zaslužuje titulu najfukcionalnijeg grada na svijetu zbog mnogo toga, ali kod mene je titulu već dobio s prevozom – sve da se i s najboljom namjerom želite izgubiti, dovoljno je da znate sva slova i pokoji broj, i pronaći ćete sve gdje ste se uputili. Fenomenalna povezanost svih dijelova grada i okruga, jednostavno mijenjanje svih vrsta prevoza i mogućnost da u svakome momentu tačno znate gdje ste,  je osobi poput mene koja ne vadi nos iz mape barem prvih 24 sata u novome gradu, bilo istinski oslobađajuće. Nakon što sam samostalno locirala spomenik posvećen Janu Sibeliusu, najznačajnijem finskom kompozitoru, koji je uzgred pradjed Lauri Porra, basiste power metal benda Stratovarius, već sam nadmoćno zaključila da nije do mene – nego da ostali gradovi nemaju pojma kako da funkcionalno riješe fore gradskog prevoza na način kako je to napravio Helsinki. Ta samopouzdana misao me nije napustila do dana današnjeg, dok pišem sve ovo iz toploga sarajevskog kvarta u kojemu se i danas mogu ponekad izgubiti ako dolazim s neke offside strane. Nego, da konkretizujemo: HSL aplikacija, automati svuda po gradu, tri okruga (npr. single ABC karta je  4,6 €, vrijedi 90 minuta, a do tada već možete stići dva puta s kraja na kraj Helsinkija) i mogućnost da s dnevnom kartom od 12 € isprobate sve moguće prevoze, od vozova, metroa, tramvaja, trajekta , do bicikla.

Eh, vrijeme je za lihapiirakk na Kauppatoriju.

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...