Otprilike 17 miliona ljudi u Bosni, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori govore varijacijama jezika koji se nekada zvao Srpsko-hrvatski, odnosno hrvatsko-srpski u zemlji koja se zvala Jugoslavija.

Sada taj jezik ima četiri imena, bosanski, hrvatski, srpski i crnogorski. Ali, da li su to sve isti jezici, pitanje je koje je postavio ugledni magazin The Economist.

Grupa jezičara, mahom iz NGO sektora iz tih država tvrde da jeste, a zajedničkim snagama i naporima su završili ‘projekat pod nazivom “Jezik i nacionalizam”, u sklopu kojeg je 30. marta usvojena Deklaracija o zajedničkom jeziku.

Slično engleskom ili njemačkom – usvojena je forma policentričnog jezika, obzirom da svi koji govore jedan od četiri pomenuta jezika, se i razmiju bez problema.

Economist napominje da je razlika samo u dijalektu, a ako se koristi ime samo jednog jezika – to može biti represivno, nepotrebno i zlokobno, navodi se u tekstu.

Cilj projekta bio je stimulisati raspravu o jeziku bez tereta nacionalizma, a u tekstu stoji da četiri imena istog jezika samo vodi do beskonačnih apsurda.

Djeca koja idu u jedinu školu, i isti razred – govore različitim jezikom. Političari iz regije kada se sastaju nemaju potrebu da angažuju prevodioca.

Economist je naveo i primjer sa cigareta u BiH, gdje natpis “Pušenje ubija” je napisano dva puta identično latinično (bosanski i hrvatski), i jednom ćiriličnim pismom.

Economist piše i to da je to sve rezultat politike koja se vodi na ovim prostorima, i da je jezik jedan od alata za potpirivanje nacionalnih nesuglasica i kreiranju podjela u BiH, Srbiji i Hrvatskoj.

U tekstu stoji i to da obične ljude – to pitanje uopće ne interesuje, i da sve te navodno odvojene jezike zovu “naški”.

Originalni tekst pročitajte OVDJE.

KOMENTARI:
Loading...