Vjerovali ili ne, slušao sam o događaju iz Cazina, kako su komunisti jednu majku natjerali da potpiše peticiju za skidanje zara i ona se, držeći olovku, predomišljala šta da kaže da ne potpiše, pa je na srdito požurivanje komuniste rekla da ne zna pisati, našto joj je on zgrabio prst, pritisnuo ga na tintu pa na peticiju izgalamivši se i psujući tursku majku! A ona…, huda došla uplakana kući i prst na kladu pa sjekiru u ruku i otkine prst koji joj je dotakao bestidnik – prst koji je “počinio blud i hijanet – izdaju!”, Subhanallah! Kakav iman! Kakav stid!

Cazin danas ima oko 72.000 stanovnika, skoro 100% Muslimani i 45 ili 47 prelijepih džamija u kojima prosječno klanja od 80-100 klanjača džumu namaz, najbitniji namaz u hefti. Statistički, dakle, gledano – džumaj (kako mi Krajišnici kažemo), klanja u cijelom cazinskom medžlisu u svim džamijama najviše 4500 – 5000 klanjača, od ovog broja makar 30% školaraca i djece.

Rade Lacković i ostali sihirbazi turbo i popfolka, Muje i Milani, Zehre i Dragane, u diskoteci u mom Cazinu samo za jednu noć kolektivnog opsihravanja i veličanja Šejtana l.a., (da Allah swt sačuva), napune više (iako se naplaćuje ulaz i do 10 KM) nego sve džamije za vrijeme džume. Allahu ekber!
Nije to zato što su navedeni popularniji od naših hodža ili zato što imaju ljepši mekam i glas, ili što je ljepše u diskotekama nego li u džamijama (u koje još uvijek ne naplaćujemo ulaz, hvala Bogu), nego je to do babe i mame kod kuće i njihovog kućnog odgoja svog evlada, a da tragedija bude još bolnija, počesto su i babo i mama na postekiji i u jednoj od tih džamija.

Ovo je naša stvarnost, ne samo u Cazinu, nego i širom Bosne. Pitam se, šta još treba da nam se desi pa da mućnemo glavom a mahsuz da mućnu sa glavom oni koji nas vode i predvode ili predstavljaju; jeli oni vakufsku pogaču, bili na državnim jaslama ili žderali kod kuće sa svoje sofre!

Fuad Abdullah Seferagić

KOMENTARI:
Loading...