Bračni savjeti iz 1950-ih godina vjerojatno će današnje feministice potpuno šokirati.

Čak i u 1960-ima mnogi su parovi dočekali prvu bračnu noć bez ikakvih seksualnih iskustava. Seks u ono vrijeme nije trebao pružiti užitak ženama, te je uvijek predstavljao izvor mogućih neugodnosti.

“Suprug često može olakšati prvu bračnu noć supruzi tako što će naći nekakav poslić kojeg mora obaviti dok se njegova mlada priprema”, napisao je psiholog i bračni savjetnik dr. Clifford R. Adams u časopisu Moderna mlada 1952. godine.

“Može joj čak predložiti da će se vratiti za 15-20 minuta, što će joj ostaviti dovoljno vremena da ga dočeka u krevetu kad se vrati.” Naravno, mlade supruge nisu trebale očekivati previše, upozorio ih je Adams.

“Mnoge mlade supruge ne dožive orgazam na početku braka i ne bi trebale brinuti zbog toga”, napisao je Adams i naveo kako je u jednom istraživanju manje od 25 posto žena priznalo da su doživjele orgazam u prvih nekoliko sedmica braka.

Adams je opisao i kako izgleda vođenje ljubavi. Naime nakon zagrijavanja par trenutaka, bili bi spremni za koitus.

“U prvim danima braka, ovo bi se trebalo izvoditi nježno. No poslije par može uživati u ljubavi bez granica. Bračni parovi ne bi trebali zaboraviti koliko je važan klimaks jer se na taj način smanjuje stres.”

1950. godine je objavljena i detaljna, ilustrirana “Enciklopedija seksa” u kojoj su prikazani i pomalo bizarni dijagrami u kojima se ženski spolni organi uspoređuju s onima od kokoši. Jedan od najvažnijih savjeta u knjizi je bio da za vrijeme seksa partneri ne bi trebali zaboraviti – disati!

U priručniku “Kad se vjenčate”, iz 1953. godine, sociolozi Evelyn Duvall i Reuben Hill pokušali su objasniti mladićima zašto ih ponekad dobre djevojke “izazivaju, iako nisu spremne ići do kraja”. Kao glavnog krivca za takvo ponašanje, naveli su nepredvidljivu žensku požudu.

“Ženski seksualni odgovori su toliko općeniti i raspršeni da one često ni same ne znaju da su uzbuđene, te su vrlo često potpuno nesvjesne da svojim ponašanjem uzbuđuju mladiće i prelaze granice koje u stvari ne žele prijeći.”

Ako želite da vam suprug bude zadovoljan, zaboravite na seksi rublje i inteligente rasprave. Stručnjaci iz 1950-ih smatrali su da brak nikad ne bi preživio ako bi muškarac bio praznog želuca. A kako se to ne bi dogodilo, žene su uvijek trebale paziti da naprave “poštenu večeru”.

“Društveno okupljanje, poslijepodnevni čaj, matineja, štogod, nije opravdanje da večera ne bude na vrijeme spremna kad suprug dođe doma nakon napornog radnog dana”, napisao je A. H. Tyere u svojem široko prihvaćenom priručniku iz 1951. – “Seksualno zadovoljstvo i sretan brak”.

No nije bilo dovoljno skuhati fini obrok, nego su žene trebale održavati i određene standarde. Jedan od njih je bio savršeno ispeglani stoljnjak i lijepo uređena spavaća soba s finom posteljinom.

Žene koje su pak “konstantno pripremale nejestivu hranu, hladnu i bezukusnu, koju su servirale na kuhinjskom stolu preko kojeg su raširile tek kuhinjsku krpu, nisu trebale ostati iznenađene ako im je suprug često telefonirao iz ureda kako bi ih obavijestio da je zatrpan poslom i da neće stići doma na večeru”.

S obzirom da je bilo jako teško razvesti se, postojalo je mnoštvo savjeta kako produžiti trajanje braka. Obično su žene bile te koje su morale usrećiti muškarce, a to je svakako isključivalo bilo kakvo prigovaranje.

“Iako muškarac može dugo slušati prigovore, vjerojatno to neće zauvijek trpiti. Njemu je potrebna tišina kako bi pronašao svoj mir i učinio život podnošljivim, pa nemojte da to potraži izvan kuće. A mogao bi.”

Uz to, žena je morala slušati muškarca kad bi joj se obraćao, a nije pomagalo ni ako nije bila posebno zainteresirana za ono što joj je on objašnjavao (a to je morao izuzetno pojednostaviti, jer je bilo poznato da žene ne posjeduju veliku koncentraciju da tek tako shvate te komplicirane poslovne stvari).

Sve u svemu, bez obzira na brige, kako bi očuvale svoj brak, za žene je bilo najpametnije da šute.

1950-ih godina bila je izuzetno popularna i čitana kolumna sa savjetima nazvana “Može li se spasiti ovaj brak”. U njoj je Teta Agonija odgovarala zbunjenim čitateljicama s nekim, rekli bismo danas, suludim savjetima.

1957. jedna je žena pisala o tome kako ju je suprug, koji se kasno vratio s poslovnog domjenka, udario. “Kad me suprug zlostavlja pred djecom ili me ponižava pred susjedima, samo se želim sklupčati i umrijeti.”

Teta Agonija joj je na to pak samo odgovorila: “Ako želite miran porodični život, morate naučiti kako suprugu dati ono što mu treba iz braka i na taj mu način pomoći da kontrolira svoj temperament.”

Ako bi pak imala tako sjajnog muškarca koji bi je izvodio u restorane, žena je imala dvije uloge: da zna svoje mjesto i pazi kako sjedi. Nije smjela ništa sama naručiti (ni čašu vode), već je to činio muškarac, jer je on, naravno, znao najbolje što joj treba, piše Daily Mail, prenosi Express.

 

KOMENTARI:
Loading...