Grad s ovim neboderima usred pustinje izgleda poput kulisa nekog SF filma. Izgledaju beživotno, jer to zapravo i jesu. U njima ne žive ljudi, nema automobila, nema parkova, samo visoki tornjevi, neboderi. Kao trajni podsjetnik na propalu ideju o svijetu jednakosti koji se ubrzo pretvorio u svijet korupcije koji je zemlju potisnuo još dublje u krizu.

Ovaj je grad udaljen 50 kilometara od glavnog grada Irana, Teherana. Pardis je dio projekta Mehra Mer kojeg je počela graditi 2010. godine kompanija Kuzu Grup. Ali kao i kod mnogih sličnih građevinskih projekata, nije baš sve išlo po planu.

Dio grada Pardisa, nazvan kako i priliči jednom distopijskom svijetu, Faza 11, i dalje izgleda poput grada duhova, a trebao je biti kruna vladavine Mahmud Ahmadinedžada, koji se nazvao herojem siromašnih i velike sredstva uložio u niz takvih projekata. Satelitske snimke iz ove godine pokazuju da se nije baš puno toga promijenilo, piše MessyNessy.

Plan je bio izgraditi novu urbanu zajednicu koja bi bila povezana javnim gradskim prijevozom, imala bolnice, škole i parkove u tom siromašnom kraju. Malo se tada razmišljalo o prirodnim mogućnostima i ekološkim uvjetima, pa su ubrzo shvatili kako tih 200.000 ljudi koliko ih je po prvim planovima trebalo živjeti, nema pristup vodi, grijanju ili kanalizacijskim sistemima.

Gradnja je počela u trenucima ekonomije na umoru i velike inflacije, pa je taj projekt zaustavljen usred izgradnje.

“Tijekom proteklih godina, niz ovakvih stambenih zajednica izgrađeno je diljem Irana. Milijarde su ulupane kako bi se izgradilo 17 novih gradova i 1,5 milijuna stambenih jedinica.

Cilj ovog Maskan-e Mehr projekta bio je rasteretiti velike gradove, u kojima su životni standardi postajali sve lošiji, zahvaljujući infrastrukturnim problemima, prometu, zagađenju i visokim cijenama najma stanova”, kaže fotograf Manolo Espaliú, koji dokumentira razvoj ovog projekta.

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...