Intervjuisali smo Jospia Juratovića, prvog i jedinog Hrvata u njemačkom parlamentu – Bundestagu kao zastupnik SPD-a, te jednog od najpoznatijih sindikalnih aktivista u južnoj Njmeačkoj

Josip Juratović, iz Koprivnice je prvi i jedini Hrvat u njemačkom parlamentu – Bundestagu kao zastupnik SPD-a (Njemačke socijaldemokratske stranke) i jedan je od najpoznatijih sindikalnih aktivista u južnoj Njemačkoj.

Za portal BUKA razgovaramo o budućnosti BiH, o ulozi civilnog društva ali i o pravima radnika kako u BiH tako i u Njemačkoj.


Gdine Juratoviću, da li u Bosni i Hercegovini postoji demokratija?

Prema slovu ustava i zakona koji su davno potpisani demokracija bi trebala biti za svakoga, da se svi mogu koristiti demokratskim pravima, slobodama, sudjelovati u političkom životu. Međutim model demokracije ipak u BIH ima neka ograničenja. Strahoviti razdor koji je podijelio društvo na bogate i siromašne, podobne i nepodobne, kontrola medija koji služe za promociju „mecene“ tj. stranke, političkih struktura ili kapitala samo u svrhu promicanja njihovih ideja stavova. Radnička klasa se toliko eksploatira da nisu u stanju koristiti svoja demokratska prava a da pri tom ne ugroze svoju egzistneciju.

Koliko je Bosna i Hercegovina daleko od EU?

BiH je politički decentralizirana, isječena linijama razdavanja nakon ratnih 90 –ih, ekonomski uništena i bačena na koljena, zaostaje za susjednim Balkanskim zemljama na putu pridruženja u EU. Sarajevo se ipak odlučilo na korak. Službeni zahtjev za pristup je predan, kao jasna odlučnost da se počmu otvarati pregovori o članstvu. Međutim, BiH je protratila dva desetljeća zajedno sa svojim vladajućim elitama, i propustile su se napraviti reforme koje su uvjet da bi se uopće mogao predat zahtjev za članstvo EU. Iskreno od srca se zalažem da BiH što prije pristupi EU. Ali tu ima puno posla, od promjene ustava, provodeći  niz reformi, suzbijanja korupcije, zaštite ljudskih prava i sloboda medija uz to mora biti i socijalno osjetljiva jer situacija u BiH je alarmantna te su nužne hitne injekcije investicija koje bi poboljšalo krvnu sliku gospodarstva i otvorilo nova radna mjesta.
Mladi se u razvijenim zemljama smatraju nezamjenljivim potencijalom. U BiH to nije slučaj. Statistika kaže da je oko 70 % mladih nezaposleno, a svaki četvrti mladi čovjek želi napustiti Bosnu i Hercegovinu. U čemu se po Vašem mišljenju ogleda rješenje ovog problema?

Privredni sektor u BiH proživljava teške dane, te stoga negativna kretanja na tržistu rada u BiH najviše pogađaju mladu populaciju jer njihova nezaposlenost dvostruko je veća od svukupne nezaposlenosti. 40.000 visoko obrazovanih koji sjede na burzama u BiH, sa diplomama u ruci čekajuci prvu prilikuda pobjegnu iz BiH, više je nego alarmantna.

Mladi u BiH su  izgubili vjeru u sustav, razočarani su u institucije i obeshrabreni da traže bilo kakvo zaposlenje jer je tokom školovanja nastao nesklad između njihovog očekivanja i realnog stanja na tržištu. Ponukan tom teškom situacijom prosle sam godine dao prijedlog zakona koji je prošao kroz Bundestag i na snazi je od 1. siječnja 2016, a odnosi se na mogućnost ostvarivanja radnog odnosa u Njemačkoj čime se ostvaruje pravo na boravak i za obitelj. Jedan je to od vida pomoći kojim Njemačka želi pomoći mladima u regiji ali zasigurno nije nikakvo trajno rješenje za BIH gospodarstvo. BIH ju nužna reforma školstva i uvođenje dulanog sistema obrazovanja na što su nijemci izrazito ponosni a što je jedan od važnih čimbenika gospodarskog uspjeha Njemačke.
Koja je važnost civilnog društva u demokratskim procesima?

Civilno društvo, čije se postojanje temelji na  demokraciji, stvara uslove za stalno i aktivno uključivanje građana u javni život. Civilno društvo nije korektiv vlasti, ali i država nije nadređena civilnom društvu. Samo koordinacijom ova dva procesa može se doći do željenog cilja a to je napredno demokratsko društvo koje radi i djeluje u interesu građana.


Stanje u Bosni i Hercegovini je izuzetno teško i kompleksno. Građani su izgubili povjerenje u stranke i institucije sistema. Kako vratiti povjerenje?

Prvenstveno je nužno povratiti povjerenje između naroda, a potom prema institucijama u kojima bi trebali vladati odnosi međusobnog uvažavanja, te se okrenuti važnim pitanjima, reformama, vratiti povjerenje građanima i potaknuti brži napredak Bosne i Hercegovine na putu ka Europskim integracijama.

Proces reformi je dug i zahtijeva puno rada. Sa druge strane građani u BiH žive sve lošije, od rata je prošlo 25 godina, a u medijima se stalno ponavljaju priče o reformama. Koliku odgovornost za stanje koje imamo na terenu snosi međunarodna zajednica?

Nema dvojbe da je međunarodna zajednica dijelom snosi dio odgvornosti za ovo vegetirajuće stanje BiH. Ciklusi smjena vlasti u BiH ništa nisu promijenili, čak što više  su produbljivali i obnavljali već postojeće krize. U međuvremenu svijet se bavio ostalim problemima dok su se problemi BiH gurali pod tepih. Dayton je zaustavio rat, osigurao mir, ali napredak nikako. Dayton je stvorio disfunkcionalnu BiH u kojoj postojeće političke elite uz narod koji je izgubio povjerenje u vlast i pravdu naprosto ne može funkcionirati. Dva desetljeća puke letargije, statusa quo  bez perspektive dovela bi svako društvo do stanja razočaranja koje prerasta u bijesnilo. BiH je imala proljeće ali i to se uspjelo obojiti nacionalno. Dok je euroatlantizam zahvatio gotovo sve zemlje u regiji u srcu Europe i danas stoji neriješeno  Bih pitanje, bez čije stabilnosti zasigurno ne možemo očekivati ni stabilnost cijele EU. A za stabilnost BiH je potreban posve novi, kooperativni zajednički pristup. Ukoliko se to ne napravi moguće je očekivati da će pojedine politike jedva dočekati da se pretvore u poligon prepucavanja naravano kao i uvjek samo na račun nesretnog naroda.

U Bosni i Hercegovini se mnogo priča o pravima radnika. Postojanje ikakvih radničkih prava u praksi je vrlo upitno. Kakva su prava radnika u Njemačkoj?

Njemačka je poznata u svijetu po visokim standardima i pravima radnika, za što su se izborile mnoge generacije radničkih klasa koje su svojim zajedničkim zalaganjem udruživanjem i angažiranjem u sindikate iznosili zahtjeve pred čime su pucali svi bremeni koji su im se pokušali nametnuti. Niti jedno društvo pa niti u BiH ne može funkcionirati ako nisu zatšićena prava radnika i ako radnik nije zadovoljn svojim uvjetima rada. To se sve može postići zajedničkim pristupom rješavanju problema. Sve dok u BiH  se radničke prosvjede može obojiti nacionalnom bojom, što smo svjedoci Bosanskog proljeća, takovo društvo je sebe samo osudilo na propast i patnju.


U BiH nije rijedak slučaj da radnici mjesecima ili pak godinama ne dobiju platu. Kakve bi posljedice snosio poslodavac u Njemačkoj za takvo nešto i da li bi se to uopšte moglo dogoditi?

U Njemačkoj su institucije poslodavcima automatski za vratom u slučaju ne isplaćivanja plaća.  Ukoliko netko insolvencu tj.bankrot prikrije i ne prijavi  može očekivati kažnjavanje i  zatvorom. Na žalost u BiH postoji i druga stvarnost da državne firme ne isplaćuju plaće a narod to trpi pa makar da ima socijalno osiguranje. Najveći problem u BiH je što su se radnici navikli da dijele sa poslodavcima nezakonje time što minimalac prijavljuju a ostatk isplaćuju na crno što je protuzakonito jer se ne plaća porez i šteti se proračun, a s druge strane dobit će se čitave generacije koje kada odu u mirovinu jednostavno s takvim penzijama neće moći preživjeti.

Da li bi ijedan Nijemac radio bez plate?

Nemoguće je naprosto da se u današnjim uvjetima u Njemačkoj dogodi da radnik ne dobije plaću za svoj rad. Ukoliko je prijavljen, ne govorimo o radnicima na crno koji time rizikuju i manipulacije i neisplaćivanje plaća.

U jednom od intervjua ste naveli da je buđenje svijesti ljudi da mogu djelovati jedan mehanizama promjene. Kako uticati na svijest prosječnog čovjeka iz BiH?

Bosna i Hercegovina vjerojatno  jedna od rijetkih zemalja  gdje se pojmovi nacija i građani suprotstavljaju jedni drugima. Jer u BiH je sam pojam nacija suprostavljena pojmu građana. Stvaranjem zajedničke nacije stvorit će se i odlični temelji za zajedničku  nacionalnu državu. Svijest nacije će profunkcionirati onda kad ne budu funkcionirali kao etničke zajednice. Koliko god to izgledalo nemoguće, smatram da je to jedini put da se građani BiH ujedine i da shvate da svi imaju zajedničke interese, a da tri nacionalna interesa pospreme na ropotarnicu prošlosti gdje im je odavno i bilo mjesto, te se okrenu budućnosti.

Mislite li da su postojeće stranke u BiH, one koje sebe o orijentaciji nazivaju socijaldemokratskim, u biti iznevjerili sami ideju i suštinu socialdemokratije?

Ideja socijaldemokracije u BiH je zasjala u jednom momentu i pružila nadu brojnima. Taj put trebala je obilježit, prije svega,  reformama  unutar Partije, te jačanje SDP-a kao predvodnika ljevice i građanske svijesti u Bosni i Hercegovini. Na žalost to se nije dogodilo jer stranački klijentelizam, motivirani željom za osobnim političkim aktiviranjem i prisutnošću u političkom životu, rezultirao je gubljenjem povjerenja građana. Čime je socijaldemokracija zloupotrebljena kao mamac za glasače, a raznorazni politički brakovi dokaz su da se politički život u BiH u svih ovih dva desetljeća vrti na staroj matrici bez ikakvih postojećih  političkih programa, i da mu je krajnji cilj samo osobni interes.

KOMENTARI:
Loading...