Koncept zlatnog dinara koji je ISIL pokušao uvesti česta je tema raznih međunarodnih skupova ekonomista. Rješenje se često vidi u ponovnoj uspostavi sistema u kojem bi novac imao stvarno pokriće, a najčešće se u tu svrhu koristi zlato. Argument je za to sasvim jednostavan: kada novac nije pokriven zlatom, onda je on samo papirni novac koji svaka vlada ili falsifikator može štampati.

Piše: Ahmed ŠEČUNOVIĆ

Islamski dinar kao koncept monetarne razmjene dospio je u žižu svjetske javnosti krajem prošle godine, kada su samoproklamirani nosioci „islamskog halifata“ u medije poslali slike zlatnih, srebrnih i bakrenih kovanica koje su trebale, navodno, dokrajčiti vladavinu „Sataninog novca“ – dolara. ISIL nije srušio dolar, štaviše, on je i dalje poprilično živ. Većinu zarade od prodaje nafte s uzurpiranih naftnih polja, mešetarenja umjetninama na crnom tržištu i primanja donacija od simpatizera i pokrovitelja iz inostranstva, ISIL mjeri upravo u dolaru. No, prodaja sirove nafte za osamnaest dolara po barelu (informaciju prenosi portal MiddleEast; barel iznosi oko 158 litara, što znači da je ISIL prodavao sirovu naftu za manje od dvadeset feninga po litru) na crnom tržištu i nije toliko kompliciran posao koliko uvođenje u opticaj potpuno nove valute koja je „izopćena“ od monetarnog sistema koji vlada u svijetu posljednjih četrdesetak godina.

Ovaj propagandni potez ISIL-a tako je dobro osmišljen da se ne može umaći pomisli da su na novoj valuti više radili stručnjaci za odnose s javnošću nego ekonomisti. ISIL je na ovaj način više „igrao“ na sentiment muslimana, pogotovo sunija, prema ujedinjenoj državi, nego što je za tu valutu bilo realne osnove. Jer, nije dovoljno ratom pokoriti i pokrasti, istopiti zlato i kovati novac, uslikati to sve, i da time priča s „revolucionarnom valutom“ bude završena.

Zlato na kartici – realna opcija

Koncept zlatnog dinara koji je ISIL pokušao uvesti česta je tema raznih međunarodnih skupova ekonomista. Mnogi ekonomisti, muslimani i nemuslimani, istakli su da je u prirodi modernog monetarnog sistema da porobljava nacije i da većinu ljudi vodi u sve veće siromaštvo. To finansijsko porobljavanje postiže se putem printanja novca koji nema nikakvo pokriće, rigoroznim kamatiranjem, kontrolom monetarnog rasta i, naposljetku, nepravilnom raspodjelom sredstava. U takvom sistemu sredstva sve više idu u ruke povlaštene elite, dok ostatak naroda grca u dugovima.

Rješenje se često vidi u ponovnoj uspostavi sistema u kojem bi novac imao stvarno pokriće, a najčešće se u tu svrhu koristi zlato. Argument je za to sasvim jednostavan: kada novac nije pokriven zlatom, onda je on samo papirni novac koji svaka vlada ili falsifikator može štampati. Islamski ekonomisti potvrdu o valjanosti zlata kao pokrića za valutu nalaze u riječima i djelu Poslanika, a.s., koji je preuzeo raniju praksu korištenja dinara i dirhema. Osim Poslanika, a.s., i islamski su klasici isticali njihovu vrijednost. Ibn Haldun, prvi sociolog u historiji, tvrdio je da je Bog stvorio te plemenite kovine, zlato i srebro, kako bi služile kao mjerilo vrijednosti za svu robu, a njegov savremenik Al‑Makrizi tvrdio je da samo zlato i srebro mogu imati ulogu novca. No, u današnjim uvjetima bilo bi itekako anahrono podrazumijevati da se naprečas mogu iskovati zlatni i srebrni novčići kojima bi se odredila vrijednost i koji bi u kratkom vremenskom periodu postali legalno sredstvo plaćanja.

Monetarni sistem kakav promoviraju moderni muslimanski ekonomisti zasnovan je na elektronskim transakcijama koje bi imale pokriće u zlatu. Za razliku od realnog dinara, koji je sam od zlata, ovaj elektronski novac bio bi zamjenjiv za zlato u svakom trenutku. Transakcije bi se vršile karticama ili putem interneta, a posjednik novca uopće ne bi morao sa sobom nositi zlatne ili srebrne kovanice.

U poređenju sa sistemom baziranim na kamati i novcu koji nema nikakvo pokriće, ovakav bi sistem donio mnoge koristi. Prije svega, uspostavio bi stabilnost novca, jer postojanje zlatnog novca znači i ukidanje mogućnosti kontrole njegovog falsificiranja i nekontroliranog multipliciranja. Dinar bi, u tom slučaju, mogao biti i čuvar vrijednosti mnogo bolje nego današnji novac zasnovan na kamati. Često se ekonomisti šale da će zlato imati svoju vrijednost sve dok bude ženske populacije. Poznato je da je cijena jednog pileta u doba Poslanika, a.s., bila oko jednog dirhema, što je otprilike cijena pileta i danas.

Jedna bi takva valuta minimizirala špekulacije, manipulacije i arbitraže (aktivnosti kojima se koriste međunarodni trgovci valutama kako bi stekli ogromno bogatstvo u kratkom periodu), jer bi ukinula fluktuiranje kurseva. U takvom je sistemu svaka transakcija razmjena u realnom sektoru, za razliku od sadašnjeg stanja, u kojem se odvijaju transakcije između realnog sektora (dobra i usluge) i njihovog virtuelnog prikaza u vidu knjigovodstvenog pokrića.

Možda i najbitnija prednost ovog sistema jeste očuvanje nacije od ekonomske i kulturološke dominacije od strane inozemnih sila. Međunarodni monetarni sistem današnjice uspostavljen je na kamati koja dovodi do stalnog rasta dugova država. Krajnji je efekt da cijeli monetarni sistem pada u ruke inozemnih sila koje posjeduju ogromne internacionalne banke sa sjedištima u mnogim zemljama.

Bankarstvo premazano ideologijom

Često se koncept zlatnog dinara naziva „šerijatskom valutom“, no on to uopće nije, pogotovo u tako isključivom kontekstu. Termini dinar, dirhem i filis / fulus jesu arapske verzije drevnih grčkih termina (denarion, drachma i follis), što su bili nazivi valuta korištenih u Bizantijskom carstvu, a krajem sedmog stoljeća preuzeti su i prilagođeni potrebama Emevijskog halifata. No, iako je ovaj sistem korišten i mnogo prije nego ga je Poslanik, a.s., prihvatio kao legalan način izvršavanja transakcija i među muslimanima, i to u različitim varijacijama, iako je ostao u primjeni sve do 1971. godine, ISIL je pokušao predstaviti svoje nakane kao izrazito oslonjene na tradiciju Poslanika, a.s., a samoproklamirani halifat kao njegovu legitimnu ostavštinu.

Zaključujući po slikama koje je ISIL poslao u javnost, novac koji planiraju koristiti sastoji se od kovanica koje uključuju one od po jedan i pet dinara (zlatnih novčića), jedan, pet i deset dirhema (srebrnih novčića) te deset i dvadeset filisa (bakarnih novčića).

 

KOMENTARI:
Loading...