Dok svijet bruji o mijenjanju spola Bruca Jennera, djevojke i muškarci napumpavaju usne uz pomoć staklenih čaša, a “Allahu Ekber” postaje sinonim za terorizam, mi Bosanci i Hercegovci zamišljamo miris roštilja i gajbu pive koja se hladi u čistim, ledenim, bosanskohercegovačkim rijekama.

Praznik Dan rada mjeri se sa danom vlastitog rođenja, a ono što znači našem narodu teško je riječima objasniti.

Dan kada se zaboravljaju nagomilani dugovi u svim institucijama u koje smo za života kročili, odbijene molbe za posao, političke gnjide koje lošim obrazovnim sistemom otjeraše pametne bh glave, dan kada zaboravljamo ko smo.

Toliko slavlja rada za jedan narod gdje vlada epidemija nezaposlenosti, a ljudi preživljaju od „kruha za poslije“.

Jutro u kojem maštamo da život počinje zapošljavanjem i redovnom platom, a završava pristojnom penzijom, obriše sjećanja i zaslijepi naše umove prividnim slavljem i degustiranjem vunenih proizvoda, sve dok se kasno navečer ne vratimo u krevet a naši problemi nas čekaju na jastuku i pitaju se od kud nam pravo da si damo oduška!?

Roštiljamo u prirodi lijepe nam domovine, namještajući se između četiri žute trake na kojima stoje kosturske glave i upozorenje „Opasnost od mina“, istovremeno čuvajući svoje najmilije da ne stanu na „paštetu“. I pravimo se da nam ne smeta što su nam ograničili slobodu kretanja ne počistivši ratni nered, ni to što prikupljajući drva za potpalu možemo slučajno otkriti masovnu grobnicu.

Uživamo u pristojnom jelu i piću, kao da je to nešto što ne zaslužuje svaki čovjek, radno sposobni lutamo gradom, gledamo kako nam ispred nosa prodaju magistarske titule, zaobilazimo automobile parkirane na sred ulice, i svima je kao dobro.

Zaslužili smo mi ovaj jedan dan kada sami sebe lažemo više no što je i jedan „iznad nas“ ikad. Pa, sretan Prvi maj “radnička klaso s*jebane zemlje!” Budi sretna i zadovoljna makar jednom godišnje!

karikatura-toc5a1o-borkovic487-tekuc487a-godina

KOMENTARI:
Loading...