Hrvatski glumac Rene Bitorajac s kolegom Brankom Đurićem Đurom pokreće privatno pozorište u Zagrebu. Njih dvojica su prošle godine kupila zgradu bivšeg kina “Mosor” i na taj način okrunila prijateljstvo dugo 18 godina.

Zagrepčanin se, osim glume, dobro snašao i kao voditelj te reditelj, a, kako nam je otkrio, uskoro će imati i svoju emisiju na hrvatskom Gold FM radiju.

Iskustvo koje je stekao tokom dugogodišnje karijere puno mu je pomoglo da se odluči za nove projekte, a, kako kaže, nikad nije odbio pruženu priliku. Bitorajac ništa nije htio prepustiti slučaju pa je pažljivo ušao u posao s Đurom.

Izlet u nepoznato

Pokrećete pozorište u vremenu kada kultura baš ne cvjeta na našim prostorima…

– Prije svega mi se ovdje pravimo kao da nismo Balkanci. S druge strane, mi tu istu kulturu, bolje reći pozorišnu scenu, želimo napraviti veselijom i raznovrsnijom. Kod nas ljudi dosta idu u pozorište. Kad je predstava dobra, kada se za nju čuje, često se traži i karta više. Mi smo još usto u puno boljoj poziciji u odnosu na gradska pozorišta. Prvo smo i jedino privatno pozorište s vlastitom scenom, i to ne malom, komercijalno pozorište koje ne mora poznavati repertoarna pravila, pa imamo veliku priliku. Jedino što nam na putu ostvarenja sna može praviti problem je jedna “sitnica”, a to je pokoji novčić.

Kako su ljudi reagirali na ovu odluku Đure i Vas?

– Ljudi oko nas, vrlo šareno. Jedni nas blijedo gledaju u smislu “vi niste normalni” i “što vam je to trebalo”, preko drugih koji se dive na hrabrosti i trećih koji misle isto kao mi. Veće bismo budale bili kada bismo, pored 50 šoping-centara, otvorili još jedan. Uvjereni smo da radimo dobro, ne samo za sebe.

Jeste li nekad prije poslovali s kolegama, kakva iskustva nosite?

– Na ovakav način i u ovakvom partnerstvu nisam nikada. Svjestan sam što to znači, ali uzajamno smo si vrlo dobri i imamo povjerenja jedan u drugog. Kao da drugi nemaju kada krenu u posao… Nadam se dugoj i dobroj saradnji, a za sada to izgleda i bolje od toga. Đuro već ima jedno pozorište iza sebe, ja poznajem domaće prilike i to izgleda dobro. Ma, jedva čekam.

Ostvarili ste brojne uloge, a gledaoci u BiH najbolje Vas se sjećaju po ulozi Nine u filmu “Ničija zemlja”, koji je dobio Oskara i mnoge druge nagrade. Koliko Vam je ova uloga značila?

– Meni je taj film osobno puno značio. Takav uspjeh nije mala stvar i veselim se što to imam u svojoj biografiji. Simptomatično, u Hrvatskoj sam u sljedećih deset godina snimio samo dvije male uloge na filmu. Čekao sam, ali na kraju dočekao i iskoristio svoje prilike.

Igrali ste i u serijama „Naša mala klinika” (NMK) te „Bitange i princeze“.

– Obožavam tu različitu dinamiku. Iako je sve to moj posao, rad na filmu, rad na televiziji i rad u pozorištu potpuno su različiti. Ove dvije serije bile su megapopularne i u jednom dijelu snimanja su mi se čak i preklapale. NMK set je bio u Ljubljani i pamtim ga kao najzabavniji, a Robi u „Bitangama i princezama“ mi je nekako najdraža TV uloga u karijeri.

Okušali ste se i u ulozi reditelja u predstavi “5žena.com”, koja je hrvatska verzija “Seksa i grada”.

– Bio je to još jedan izlet u nepoznato koji se pretvorio u nešto lijepo. Usto sam sebi potvrdio da to znam i mogu, iako sam ponosniji na scenaristički dio, to jest na adaptaciju koja je uzela 80 posto izvornog teksta. S novim pozorištem bit će to i češća radna obaveza i veselje.

Bavite se i voditeljskim poslom, takmičili ste se u TV emisiji “Ples sa zvijezdama”… Na koji način birate šta ćete raditi?

– Voditeljski poslovi apsolutno su dio moje karijere, i to već skoro 20 godina. To je potpuno drugačiji posao od svih prethodno spomenutih, a opet u njega možete unijeti dašak svoje profesije. Uživam, pogotovo u radu s dobrim partnerima, volim nepredvidivost, a i haos koji sa sobom nose emisije uživo. Veoma pazim na ono šta ću raditi, pa, vjerovali ili ne, prihvaćeni i odbijeni poslovi su mi nekako u egalu.

Plav i dugokos

Koliko Vam kao glumcu pomaže, odnosno odmaže to što nemate kosu?

– U početku sam bio strašno opterećen time. Doduše, bio sam i puno mlađi. Za sada se pokazalo da to uopće nije neka prepreka mojoj karijeri. U filmu „Ljudožder vegetarijanac“ bio sam plav i dugokos. Ispalo je fantastično. Tri međunarodne i dvije najveće domaće nagrade odgovorile su mi na pitanje odmaže li mi to što nemam kosu.

Saradnja s kolegama iz BiH?

– Nažalost, nemam često priliku sarađivati s kolegama iz BiH, ali u vrijeme snimanja NMK česti gosti su upravo bili vaši glumci, tako da sam ih dobrim dijelom upoznao. Veselje mi je bilo raditi s njima jer uvijek unesu neki dodatni duh na set, vrlo su otvoreni i mahom talentirani.

Uživao u ulozi navijača

Tokom 2015. godine bilo je aktuelno snimanje dugometražnog prvjenca Igora Šeregija ZG80, koji je prednastavak “Metastaze”.

– Da. Prvi put u svojoj karijeri na filmu igram ulogu koju sam već igrao. Nije bilo nekih specijalnih problema. Tema je općepoznata, vrijeme radnje također. I sam sam krajem osamdesetih često visio na utakmicama.

No, u filmu pričamo o ljudima kojima je njihov klub i navijanje doslovno bilo profesija. Budući da film „Metastaze“  još „živi“ među mladom populacijom, očekujemo i dobru posjećenost u kinima.

Prepoznaju ga na ulici

Prepoznaju li Vas ljudi na ulici prema određenim likovima koje ste igrali?

– Da, često. Trenutno sam najviše Krpa iz „Metastaze“, pa zatim Kunić i na kraju Robi.

Omiljena profesija

Koja Vam je profesija omiljena?

– Gluma mi je omiljena, a pisanje je hobi.

KOMENTARI:
Loading...