Darko Savić najbolji je bh. kajakaš i član je Kajak-kanu kluba Vrbas. Nastupao je na brojnim takmičenjima gdje je bilježio sjajne rezultate. Spada među najuspješnije kajakaše svijeta. U intervjuu objašnjava zašto je propao sport u Banjaluci

Otvoreno pismo Darka Savića, takmičara Kajak kanu kluba “Vrbas” iz Banjaluka, u kome navodi razloge odbijanja mjesta člana žirija za Izbor najuspješnijeg sportiste Grada Banjaluke za 2015. godinu poprilično je odjeknulo u banjalučkoj javnosti.

On je kao najbolji sportista Banjaluke za 2014. godinu imenovan za člana žirija na ovogodišnjem Izboru, a u pismu je objasnio zašto ne želi da bude dio ovogodišnjeg Izbora najuspješnijeg sportiste grada Banjaluka.

Darko Savić najbolji je bh. kajakaš i član je Kajak-kanu kluba Vrbas. Nastupao je na brojnim takmičenjima gdje je bilježio sjajne rezultate. Spada među najuspješnije kajakaše svijeta.

On je ogorčen načinom na koji se gradske vlasti odnose prema istinskim sportistima Banjaluke ali ističe kako nema ništa protiv ni jednog sportiste i sportskih rezultata i da svi oni trebaju biti nagrađeni, međutim mora se znati redosljed.

Upravo o pismu, o tome kakav je odnos Banjaluke prema sportistima i kako on gleda na stvari razgovarali smo sa ovim istaknutim banjalučkim sportistom

Darko, kako si se odlučio na ovaj poprilično neobičan način obraćanja javnosti, a koji je uzburkao učmale sportske banjalučke vode?

Jeste neobičan, da..Kao sportista sam osjećao da to tako treba. Kada sam im javio za žiri, za sportistu godine, rekao sam im da se ne osjećam kao žiri jer sam aktuelni sportista, a da ne mogu odlučivati za sportove za koje nisam kompetentan. Dosta dobro poznajem sport i poznajem te sve moje drugare i kolege iz Banjaluke koji su sportisti i znam ko je postigao rezultate u ovoj godini. Mala je Banjaluka i svi se mi dobro poznajemo. Zbog toga što sam osjetio, da će u sistemu bodovanja desiti neke nepravde. Zato sam se oglasio. Međutim, ja ne mogu reći da je samo izbor sportiste godine razlog za oglašavanje u javnosti, to je mala stvar zbog koje sam se ja iznervirao i zašto sam potišten. Osnovni razlog mog obraćanja je ponašanje gradskih vlasti prema sportistima i prema klubovima u Banjaluci

Kakvo je to ponašanje prema sportistima, tvoja kritika je upućena prevashodno gradskim vlastima?

Direktno gradskim vlastima,da,jer neposredno prije samog izbora sportiste godine, održala se kategorizacija sporta i sportskih klubova. Recimo moj klub koji je 70 godina star, mislim da je samo Fudbalski klub Borac stariji,je, baš kao i mnogi drugi klubovi ispao iz finansiranja, tako da i odtud moj bunt. Plivački klub Olimp na čelu sa Željkom Panićem, koji je dva puta bio na Olimpijskim igrama i ozbiljna je ličnost, također nije u tom sistemu finansiranja. Ne znam iz kojih razloga su ispali, to su sve klubovi koji prave rezultate. To su klubovi koji imaju po nekoliko stotina djece. Uvijek kada su lokalni izbori, svi tad potežu priču ajmo djecu skloniti sa ulice.  Imate i ženski košarkaški klub Feniks, sjano rade, prvaci su Premijer lige izbačen je iz finansiranja. Samim tim nisu dobili salu, dvoranu Borik, jer nemaju čime da plate. Izbačene su na ulicu.

Ko je po tebi favorizovan?

Ne pada mi na pamet da to izdvajam, teška je to tema, mora se više ljudi okupiti, trebaju o tome pričati i ljudi iz politike…

Ali evo imaš li ti osjećaj da si sam iskočio a da iza tebe nema neke veće podrške…

Ja to pismo nisam pisao bez konsultacija, sa svojim roditeljima, sa prijateljima, sa Klubom, da njima ne napravim neku štetu, jer sebi nikakvu štetu ne mogu napraviti. Ja sam 16 godina u kajaku, nisam od grada dobijao ništa. Ništa mi ni ne treba, Ja sam sebi obezbijedio neke sponzorske ugovore, meni podrška grada ne treba. ne treba mi titula sportiste grada. Problem je što sam ja sportista i što ja vidim da su mladi sportisti koji dolaze u sijenci. Imate slučaj a kada sam prvi put čuo za njih, postodio sam se reći da sam sportista. Imate Čeprkala plivača koji ima 16 godina, koji ima nekoliko rekorda isplivanih, koji ima isplivanu olimpijsku normu. Kada sam za njega čuo rekao sam-pa taj momak je institucija. Znam koliko roditelji ulažu u njega, koliko se trener bori za njega, koliko je klub stao iza njega. On nije bio sportista grada a bio je u konkurenciji. Imate Poletan Sandra (kikbokser op E.P.) , pričao sam sa njeogvim ocem, baš su neki dan došli iz Tajlanda sa četrdesetodnevnih priprema. Sad možete misliti koliko to sve košta. On nije ni spomenut na tom izboru. Mladi košarkaš Aljoša janković koji je sa mladom reprezentacijom BiH osvojio zlatnu medalju, njega niko nije ni spomenuo. To su sve mladi sportisti, i ja ovo ne govorim zbog sebe, ja sam osvojio i nagrade i titule. Sport u Banjaluci trpi.

Ti si u pismu napisao da je Banjaluka grad istrošenih sportista, šta si pod tim mislio….

Mi stvarno nemamo neku finansijsku podršku ali opet mi se kroz naš pokušavamo parirati našim konkurentima. Uzeću opet kolege iz borilačkih sportova, to su momci koji rade dva tri puta dnevno treninge a naveče rade kao izbacivači u noćnim klubovima. To je stvarno apsurdno. Imamo sjajne boksere, sjajne džudiste i karatiste koji su izbačeni iz finansiranja. Meni se mnogo ljudi javilo poslije tog pisma. Ljudi su nezadovoljni stanjem. Šuti se,šuti, i gomila se. Oni se ne oglašavaju a mi pišemo pisma.

Je li bilo reakcija zvaničnih institucija kojima je pismo bilo upućeno?

Ništa.Šta se dogodilo u proteklih godinu dana odkad si proglašen za sportistu godine?

Mi mo ispred kluba slali četiri dopisa da nas Gradonačelnik primi i da porazgovaramo o mojim planovima. Da li mi Grad može ikako izaći ususret, da gradonačlenik sjedne sa najboljim sportistom grada i da sa njim popriča. Ja znam da ne mogu tražiti neke velike finansije ili neku veliku pomoć. Četiri smo zahtjeva poslali a Gradonačelnik se nije ni oglašavao. To je još jedan apsurd. Meni to ne igra ulogu, ja nastavljam dalje.

Ti zaista ozbiljno pristupaš svom sportu, bio si na Redbullovom testiranju sposobnosti, dokle ćeš moći izgurati, pominjao si sponzore ali sve je to na tankom ledu…

Moram pohvaliti Ministarstvo sporta od kojeg imam stipendiju, ali od grada u kojem sam rođen ništa, evo 16 godina sam na Vrbasu, 16ta zima i ja veslam i smrzavam se, i na ovaj način da se grada sa nama ne ponosi, to je poražavajuće. Kao što ste rekli, i spomenuli ste Red Bull, meni je drago što me cijene u svijeti i u takvim firmama, a ne cijene me nadležni u mom gradu. Svi sportisti i prijatelji znaju ko sam ja i šta sam ja. Ja idem dalje prema svojim ciljevima. Mene to ne može zaustaviti.

Evo kada pričamo o ciljevima, šta predstoji u 2016. godini?

U Banjaluci je 1.juna Svjetsko prvenstvo. Tu sam spremam se za to. Mislim da sam sazrio za takvu jednu medalju i ja uporno treniram. Sada je 1 sat poslijepodne ja sam odradio dva treninga, imam još jedan trening poslije podne. Ja sam marljiv, i ništa me ne može zaustaviti…

KOMENTARI:
Loading...