Skoro pitam mog dobrog ahbaba, koji je otišao u Švicu na par mjeseci: „Kad ćeš bolan ‘vamo kod nas u Bosnu? Jesi to zaboravio na društvo? Je li se tako voli Domovina?“
Odgovorio mi je pravo dobro, kaže: „Bolje se voli Bosna iz Švice.“

Piše: Mirsad Mehmedović

Patriotizam ili ludost?

Bio sam žestok protivnik odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine, posebno visokoobrazovanog kadra u kojeg država uloži novac. A onda ga kao gotov proizvod ponudi Evropi, što ova krajnje podlo iskoristi i udomi djecu Bosne. Smatrao sam, dok sam studirao, pa i par mjeseci nakon završenog fakulteta, da je nekako izdajnički otići iz Bosne, koja te odškoluje, na neki način. Smatrao sam da to prema Domovini nije fer. Nije u redu ostaviti voljene ljude i otići negdje tamo, daleko.

Neki dan komšija došao na kahvu, pa priča o unuku koji ide neki zanat u Austriji i već mu sa 17 godina upisuju radni staž. Kaže da u školu ide samo dva mjeseca, sve ostalo praksa u firmama i dobija platu za to što odradi. A ja se sjetim, pa ispričam, kako mi je moj školski drug, iz osnovne, pričao da su oni u jednom razredu u MSŠ Kalesija skupili po 10 KM, da od „Mačka“, s otpada, kupe motor automobila, kako bi ga rasklapali i sklapali, te se na taj način vježbali.  Ponižen sam, kao čovjek koji voli ovu državu, ovim dvjema različitim pričama. Ponižen sam jer ovu Bosnu neopisivo volim.

Zamislite jednu osobu, punu patriotizma, koja je sastavni dio većine volonterskih akcija oko nje. Prva na BIROu, prva na spisku gdje se ništa ne plaća. Od čega, takav patriota, da živi?
A zamislite jednu mladu punoljetnu osobu, redovno se javlja na BIRO za nezaposlene, a nikada u kuću litar ulja nije kupila, a nikada mati od brašna, kojeg je ta osoba kupila, hljeb da napravi. Kako spava takva osoba? Budi li se noću? Može li ikako spavati? Stidi li se, ta osoba, kada zalogaj hrane nosi prema svojim ustima? Stidi li se što je još uvijek roditelji hrane, a davno je prohodala?

Da li, tako realno zamišljena ličnost, doživotni volonter, zrači patriotizmom ili ludošću?

Ima li takva osoba želju da formira porodicu? Ima li uslove, ili joj je nafaka jedina utjeha? Ima li nafake u Bosni ili je ovo sve jedno mučno iskušenje, nakon kojeg dolazi olakšanje?

Lahko je voljeti državu kad radiš. Pogotovo kad ti je ona u svojim institucijama dala mjesto i priliku da zaradiš, ostalima, nezaposlenima, je to puno teže. Da se razumijemo, nije za mladog čovjeka jedino ispravno razmišljanje o zaposlenju, koje je u državnim institucijama.
Nek’ je zaposlenje, pa makar i 3.000 KM mjesečno.

Ko to se bavi egzorcizmom?

Bosna i Hercegovina je pakao! U njoj su loši momci, đavoli/demoni koje proizvode sami izgonitelji.

Imaš ideju. Imaš diplomu. Imaš energiju. Nemaš priliku. To je Bosna i Hercegovina, leglo pametnih ljudi. Država u kojoj je sve na prodaju, sve se kupuje, pa i mozak. Ako nemaš para, onda ih kupi da možeš imati ono što ti fali.

Kada sistemski unište i slome sav pozitivni naboj u mladoj osobi, onda ta osoba gubi samopouzdanje, gubi vjeru u ljude, gubi sve, pa i ljubav prema Domovini. Takvog demona ne treba tjerati iz Bosne, ode on sam…

Znam mlad bračni par, moja su generacija, spakovali oboje diplome sa tuzlanskog univerziteta u džep, odvolontirali ono što treba da polože stručne ispite i položili iste, a eno ih u Njemačkoj idu opet u školu, za njegovatelja… Je li to briga za natalitetom u BiH?

Ostanu oni, ludi, kretenski demoni. Njih još uvijek drži ludi patriotizam, ljubav prema porodici. Briga za pokoljenjima koja dolaze, nakon njih, od njih. Briga za naslednicima, za očuvanjem tradicije, za očuvanjem identiteta. Oni se tjeraju terorom. Terorizmom kroz medije, kroz podatke zaduženosti države, statisikom nezaposlenosti, statistikom o mladima koji su otišli i koji planiraju da odu, od strane izgonitelja koji nas bombarduju time, a ništa ne poduzimaju da to promijene.

Nije baš lahko takvog, kretenskog demona, istjerati iz Bosne. Njega moraš dobro napatiti. Njemu moraš prvo Bosnu iz srca istjerati.  Kako?  Ignoriši mu ideju. Ignoriši mu diplomu. Ignoriši mu energiju. Ubij svaku priliku koja ide ka njemu. I tako dok ne slomiš sav pozitivni naboj u tom demonu, uništiš samopouzdanje, vjeru u ljude, vjeru u sve. Aaah, pa rekao sam to, finta je, dakle, u mukotrpnom ponavljanju onih koji teror nad omladinom provode. Ispada da, oni demoni koje prije izgonitelji istjeraju iz BiH, nisu manje patriote što su prije popustili pred izgoniteljem, nego su samo pametniji od nas kretenskih demona, koji još uvijek trpimo i podnosimo terorističke metode izgonitelja.

Znam neke demone, baš žestoke demone, koji su otišli u druge kantone, druge opštine… Možda i to treba probati prije odlaska u drugu državu da budeš niko s parama. Strah me da odlaskom iz Bosne i Hercegovine, ne ode i ona iz vas, iz nas.

Prošle godine, 6. aprila, pokrenuo sam s prijateljima portal POZITIVNABIH.BA, a danas potpisujem ovakav tekst.

Bravo teroristi, izgonitelji! Ovakvu državu, kakvu vi volite, ja ne volim. Slomili ste me, poprilično.

Možda je Bosnu stvarno lakše voljeti kad nisi u njoj. Ne znam, još uvijek…

KOMENTARI:
Loading...