U zadnjih par dana samo vijesti o saobraćajnim nezgodama, sudarima, izlijetanjima…

I niko se više ne čudi tome, samo uzrok većine tih nezgoda je brzina i nepažnja.

Kolika je najveća dozvoljena brzina kroz naselje???

Svi mi to znamo, ali malo ko da to poštuje, jer zašto voziti 40 km/h kad može i 80km/h?

Koliko ljudi je poginulo na cesti zbog toga?

Osnovna pravila se ne poštuju, tako da je kod nas sasvim uobičajeno vidjeti nekoga da vozi i usput telefonira, piše poruke i ne gleda na cestu ispred sebe.

Sinoć je čovjek udario u traktor, koliko je meni poznato taj traktor je imao odgovarajuću signalizaciju, dakle vozač automobila ga je vidjeo, samo nije na vrijeme stao ili je bio prebrz, pa nije mogao usporiti.

Po cestama se divlja, jer se može.

Kako?

Pa, ja sad znam svako mjesto na kojem ima radar, zna se i koji radi, a koji ne i to su od prilike jedina mjesta na kojima vozači paze kako voze i drže se ograničenja brzine.

Ako se negdje nekad i postavi policijska kontrola, u roku od 10 minuta cijela opština Cazin zna gdje se nalaze, a ako i ne znate drugi vozači će vas obavijestiti, svi znamo kako.

Da ne kritikujem samo vozače auta, i poljoprivredne mašine bilo kakve vrste znaju biti veliki problem, jer realno 80% njih je bez ikakve signalizacije, ništa, tek kad se nađete na metar od njega shvatite da je nešto ispred vas.

Ako se neko želi izgovarati da sebi ne može priuštiti bolje, ne prolazi mu to, jer ako nema prave signalizacije, svako može naći nešto što svijetli u mraku, obični narančasti jelek iz auta će poslužiti.

Koliko je opasno za automobile, još gore je za vozače motora, jer jako teško je uočiti nešto na cesti kada je već mrak ako nema nikakve oznake, ako ne svijetli barem malo.

Zašto nam sve to treba?

Zašto ljudi nisu oprezniji?

Jednostavno, jer ne moraju biti, niko ih ne nadgleda.

Koliko motora viđate po gradu, to ne možete ni izbrojati, zar ne?

A koliko vozača je u opremi koja je obavezna?

Jako malo, a i zašto bi kada policija ne sankcioniše takve stvari:

Oni postave pitanje: “Imate li opremu?” i naravno svi odgovore sa “Da”, a ni kacige većina na glavi nema.

Time ugrožavaju najviše sebe, ali da budemo iskreni, niko tu nije čist do kraja.

Čak niti većina pješaka nema naviku prelaziti cestu na označenim pješačkim prijelazima, a zašto da se hoda još 10-ak metara kad može odmah, a neke čak vidim da se sretnu na sred ceste i započnu ozbiljne razgovore, samo još kahva im fali.

Teško je tu uprijeti u nekoga i reći ovo je krivac, radije svi pogledajmo u sebe i potrudimo se da mi ne budemo ti koji rade pogrešne stvari, možda sebi ili nekome drugom sačuvamo život.

Jer sve bude i prođe, samo onog koga nema, više se nikad ne vrati.

Ceste su nam i onako nikakve, zato budite oprezni, jer onaj ispred ili iza vas možda nije, a na to ne možete utjecati.

KOMENTARI:
Loading...