Koliko vas doživljava neku vrstu stresa na poslu svaki dan?

Sigurna sam svi jer posao, bilo kakve vrste za sobom donosi i stresne situacije koje biste najradije izbjegli.

Često budete svjedok iskaljivanja bijesa šefova na radnike, nekad iz opravdanog razloga, neka eto samo zato jer im se može.

Često pišem o izrabljivanju radnika, o tome kako nemaju nikakva prava i kako moraju trpjeti sve i svašta da bi zadržali posao.

Samo viku i galamu, pa čak i psovanje kojem su izloženi radnici pojedinih firmi teško da bi istrpio bilo ko, ja znam da ja ne bih mogla.

Uz to što ljudi rade po cijele dane, što im je plata nikakva, moraju još da slušaju dernjavu, viku i šta sve ne.

Međutim, ko je nekom šefu dao za pravo da se dere na drugu osobu kao kočijaš na konja?

Ko je to toliko iznad ostalih da sebi daje za pravo da psuje nekoga, jer recimo kamion nije istovaren one sekunde kada je šef zamislio da treba biti?

Ti ljudi koji se ponašaju kao robovlasnici u svojim firmama, na ulici su fina i ulickana gospoda kojima riječ sa je… nikad ne prelazi preko usta.

Ali to je predstava za širu javnost, oni zaposleni kod njih znaju njihov pravi riječnik i ponašanje.

Znaju i trpe, jer moraju, i jer im se otvoreno svaki dan ponavlja da ima ko hoće ako neće oni.

Za to sitno što plaćaju radnike, ne samo da mu uzimaju vrijeme i rad, hoće čovjeku da skrše i dostojanstvo.

Mnogi trpe dok moraju, a istini za volju moraju jer drugog posla nema, a i ako ga ima vjerovatno je isto ili gore.

Bolje je teško pronaći, a i kada da traže, jer rade od jutra do noći, sa slobodnim danom u dvije sedmice, pa računajte.

Radne kolege isto tako znaju biti uzrok nezadovoljstva, jer uvijek se nađe neka ulizica koja će za šefa da špijunira i prokazuje, bilo iz stvarnih razloga ili ne.

Ima i onih koji hoće da budu šef prije šefa, da gaze ostale da bi se udobrovoljili stvarnom šefu, a to je najgora vrsta bagre, njih se treba bojati, jer taj će napraviti apsolutno sve da bi u svojoj idiotskoj glavi mislio da je neko i nešto.

A nije, samo je jadnik koji služi kao gazdin potrčko, i koji bi vlastitog brata prodao, samo ako je to gazdi milo.

I onda se neko pita zašto su ljudi bezvoljni i zašto ne vole posao koji rade?

Ovakvi im ga zgade za cijeli život.

Meni se recimo ne sviđaju ove starlete koje su nekako dospjele na televizije i novine, pa tako i portale.

Uporno ponavljam svojim kolegama da izbjegavaju takve stvari, ali nikakve koristi, toliko sam se naljutila da čak razmišljam i o tome da prekinem suradnju s njima, jer ne želim raditi u okolini koja mi ne odgovara.

Onda vidim šta se radi po drugim “firmama” i skontam da se ja sa drugačijim mišljenjem mogu izboriti na svoj način, ali šta će uraditi čovjek koji nema pravo glasa, a posao mu treba?

Mora trpjeti i šefa i njegovog potrčka ili više njih, ovisno o veličini firme i nadati se boljem, inače će poludjeti.

Sve razumjem, ali da je neko go..o, samo zato što može biti, to ne.

Je li to stvarno potrebno?

Možda takvi treba da razmisle, možda će njihovo djete jednom biti nečiji zaposlenik, hoće li tada misliti da je takvo ponašanje normalno i prihvatljivo?

Ili su to samo ljudi koji ne vrednuju ništa, jer i sami ne vrijede ništa?

KOMENTARI:
Loading...