Danas se svi žale kako više nema djece,kako se tek poneka mlada porodica odluči na više od jednog djeteta, a ja mogu reći da me strah da se odlučim i za jedno.

Možda zvuči sebično,ali ja za to nisam spremna.

I ne nisam razmažena, niti govorim da ne želim djecu,ono što ja kažem je da se ne usudim imati dijete u ovakvim okolnostima

Pitate se kakvim?

Uzmimo prvo medicinski aspekt; čitam službene rezultate ankete rađene u BiH o uslovima za porodilje, i ništa utješno pročitala nisam.

Prvo bolnice su nam katastrofalne,to svi znamo,barem ovi odjeli gdje djeca dolaze na svijet.

Sve što se dalo zaključiti iz te ankete je da su prostorije za porod neuslovne,da po pet žena rađa u jednoj prostoriji,da ste prisiljeni ležati na stolu,da niko drugi ne može prisustvovati porodu…….., i da dalje ne nabrajam.

I sve je to još dobro ako porod teče p planu,a ako ne onda teško se svakoj ženi.

Znam za slučajeve gdje se čeka dok žena potpuno ne klone da je se odvede na carski rez,a čeka se naravno novac,lijepo upakovan sa bombonjerom,jer bez toga ženu ne gledaju kao ni psa na ulici.

Kada pitate za nešto niko se ne udostoji ni odgovoriti,nemate ni ime ni prezime,vi ste samo broj,samo neko ko im ometa ispijanje kafa.

Ako se neko od vaše porodice pojavi sa pravim poklonom,nikako to ne smijemo nazvati mitom, odjednom znaju kako se zovete,i pitaju da li vam je neudobno,da li vas boli,ali nemaju svi za pravi poklon,nemaju svi nekoga poznatoga tu.

Šta je onda sa tima ženama?

Pa, one se samo mogu nadati da će sve biti uredu i da će brzo izaći iz bolnice i odnijeti svoju bebu kući.

Jer kod nas u zdravstvu vrijedi ona;”ako nemaš da platiš,onda ćeš da patiš”, malo mafijaški, zar ne?

Tu je naravno i financijski aspekt koji je bitan faktor ako ste racionalna osoba i odlučujete se na tako veliki korak.

Imamo mlade ljude koji ne rade, a i kad rade to je većinom za male plate.

Ako kojim slučajem sam jedan roditelj radi problem je još veći,jer tek onda ste u gabuli,i sigurno nećete imati novca za onaj poklon.

Žene se suočavaju sa toliko diskriminacije da je to nepojmljivo u svakoj normalnoj državi.

Kad se zapošljavaju to što su žene,pa će potencijalno jednog dana biti trudne im se uzima kao minus, ako rade u većini slučajeva odmah nakon isteka porodiljnog dopusta dobivaju otkaz,ili se vraćaju na posao mjesec-dva nakon poroda jer znaju šta ih čeka u suprotnome.

I onda se neko žali na pad nataliteta?

Pa,kad se žalite onda poduzmite nešto.

Osigurajte ženama radno mjesto i zaštitite ih zakonom,tako da se ne boji otkaza ako ostane trudna.

Uložite novac koji trošite na političke kampanje u opremanje porodilišta.

Zaustavite korupciju po bolnicama.

Uradite bilo šta od toga, pa onda tek recite nešto o padu nataliteta.

Da je kvalitet života bolji,da imamo neke garancije,pa makar i male,one koje se podrazumjevaju,da će se prema nama odnositi kao prema živim bićima, bilo bi i djece.

Ali politici ta mala bića nisu relevantna,ipak dug je put od rođenja do 18 godina, a u međuvremenu koga briga,oni ne mogu glasati.

Dakle,politički su nebitni.

Mesić Erna

KOMENTARI:
Loading...