“Iako ovdje većina ljudi misli da je Amerika bolja od BiH, uopšte se ne slažem. Ovdje vidim više ljudi koji su, bez obzira na sve, mnogo zadovoljniji i srećniji od mnogih ljudi koje poznajem u Americi.”

Američki srednjoškolci Georgie Britcher, Matt Maruca i Alex Michel od sredine avgusta prošle godine borave u Banjaluci, kao učesnici programa razmjene učenika “Kennedy-Lugar Youth Exchange and Study Program”, skraćeno YES Abroad. Radi se o prestižnom programa koji u potpunosti finansira United States Department of State i njihova Kancelarija za kulturu i obrazovanje, i putem kojeg pohađaju program Međunarodne mature u banjalučkoj Gimnaziji. Ovdje uče naš jezik, uče o kulturi i tradiciji zemlje, jer je ovo prije svega kultorološka razmjena, pa tek onda akademska.
Sa njima smo razgovarali o utiscima koje je na njih ostavila naša zemlja, o stvarima koje su im se dopale, o obrazovanju, prijateljstvu, druženju, muzici, te američkom i našem stilu života.

Kako vam se dopala Banjaluka, koliko je drugačija od mjesta iz kojih dolazite? Šta je sve različito, a šta je slično ili isto?

Georgie: Obožavam Banjaluku! Moj grad Midltaun je mali grad u centralnoj Pensilvaniji na sjeveroistoku SAD i Banjaluka mi se činila veoma velikom ispočetka. Ovdje imate javni prevoz i puno toga da se radi. Slična je mom gradiću u tom smislu što i ovdje ljudi vole puno da pričaju i kada se sretnu, pozdrav lako može da se pretvori u dugačak razgovor.

Alex: Ja sam iz gradića Karmel, države Kalifornija, koji se nalazi između San Franciska i Los Anđelesa. Za Banjaluku mogu reći da sam je odmah zavolio. Imao sam puno predivnih iskustava sa ljudima koji su jako gostoprimljivi. Ljudi zaista žele da podijele svoje nevjerovatne priče i običaje. Rekao bih i da je omjer kafića u vašem gradu i mom gradu 100 prema 1.

Matt: Ja sam iz predgrađa Filadelfije, u državi Pensilvaniji, koja je kolijevka Amerike. Ime znači “bratska ljubav” i dom je za 7 miliona ljudi. Banjaluka je mnogo manje mjesto, ljudi su opušteniji i sve shvataju u stilu “sve ćemo polako”. Mnogo je bliža prirodi, što mi se dopada, kao i činjenica da za 20 minuta pješke mogu stići na Banj brdo. Slična je mom rodnom mjestu zbog ljudi, auta, puteva, škola, drveća, ali su mi razlike mnogo interesantnije. Djevojke su ovde mnogo ljepše nego u Americi, i to je nešto što me svaki dan iznova zapanjuje.

Koliko se bh. sistem obrazovanja razlikuje od američkog?

Georgie:  Ovdje se sve mnogo više bazira na pasivnim predavanjima i nastava nije toliko interaktivna. Takođe, ovdje je škola samo za “školu”, dok kod nas u sklopu škole možete pronaći i mnogo sportova, dramske sekcije i mnoge druge aktivnosti.

Alex: Program je jako sličan, ali u mojoj školi u Karmelu nemamo toliko različitih predmeta odjednom, kao učenici ovde. Takođe, klinci ovde imaju puno više poštovanja prema profesorima i cijene znanje mnogo više nego moji prijatelji u Americi.

Matt: Školski sistemi u Americi su poprilično različiti, ali je moja škola intenzivnija nego program ovdje, imam puno više zadaće i profesori u Americi manje predaju, odnosno daju vam znanje na kašiku. Ovde, oni koji žele da uče, slušaju, oni koji ne žele, ne učestvuju i ne slušaju. Ovakav sistem vas motiviše na silu.Da li vam je srpski jezik težak i na koji drugi jezik ili druge jezike vas podsjeća?

Georgie: Za mene je veoma težak. Kada sam stigla, zvučao mi je kao da su ruski i turski imali bebu koju je onda usvojio italijanski. I dalje mislim da je ova izjava tačna, ali samo kada je u pitanju to kako jezik zvuči i gramatika, ništa kulturološki.

Alex: Zapravo, jezik mi nije previše težak. Ponekad zaboravim padeže i jednu od dvadeset riječi za stolicu, ali sve u svemu, učenje jezika napreduje dobro. Vaš jezik me malo podsjeća na ruski, ali je definitivno drugačiji.

Matt: Zvuči kao ruski, ali je gramatički identičan latinskom. Zna biti teško jer riječi nemaju skoro nikakve veze sa engleskim, španskim, italijanskim, francuskim, njemačkim itd.
Najteže jeste to što svi žele da pričaju sa mnom na engleskom, tako da rijetko slušam vaš jezik, a i IB program u gimnaziji je na engleskom. Ako pričate sa mnom, hajde da govorimo vaš jezik.

Kako su vas prihvatili vršnjaci iz Banjaluke, koliko su oni drugačiji od vaših prijatelja Amerikanaca? I koliko se i po čemu razlikuje svakodnevni život srednjoškolaca u SAD i u BiH?

Georgie: Učenici su me ovdje odmah prihvatili i imam osjećaj da su ovdje inače novi ljudi mnogo prihvaćeniji nego kod nas u Americi.  Takođe, moji vršnjaci ovdje su više fokusirani na porodicu i školu. Mnogo su  aktivniji kada je noćni život u pitanju i izlaze na različita mjesta, dok kod nas ostaju kući i razgovaraju.

Alex: Mislim da imam sjajnu grupu prijatelja ovdje i vjerujem da su me prihvatili. Smiješno im je kada pričam srpski. Stvari koje radimo u slobodno vrijeme su drugačije. Ovdje odlazimo u kafiće ili šetamo kroz grad. U SAD surfamo, organizujemo žurke na plaži ili igramo košarku. Tokom prosječnog dana, djeca u Americi većinu vremena provode u školi zbog različitih klubova i sportova. Moji vršnjaci ovdje su u školi samo ujutro ili popodne.

Matt: Nisu nas samo prihvatili, nego dočekali kao da smo im porodica. Izdvojio bih razred IB 1, zato što su najbolji. Ovdje imam više vremena da radim šta volim. Većinom čitam, učim i družim se u kafićima.
U Americi idem busom u školu i tokom cijelog dana sam u zatvorenom prostoru. Poslije škole ostajem na različitim sekcijama i sportskim klubovima. Vraćam se kući busom, jedem i radim zadaću. Nemam puno vremena da se družim sa prijateljima tokom sedmice. Kako ste se navikli na našu hranu, muziku, mentalitet? Koja su vam omiljena mjesta u Banjaluci?

Georgie: Hrana ovdje je mnogo bolja, ukusnije, a mislim da je i zdravija. Muzika mi se dopada i definitivno sam se navikla na nju. Volim vaš opušteni mentalitet i to što ste u stanju  da pustite stvari da se dešavaju svojim tokom. Moje omiljeno mjesto je ”Cookie cafe” i volim da šetam po Kastelu.

Alex: Navikao sam se na hranu i mogao bih da živim na ćevapima, sarmi i bureku. Čvarci i nepržena slanina su bili čudni u početku, ali sam ih zavolio. Nisam se navikao na manjak začina u hrani ovdje. Moram nabaviti bocu meksičkog ljutog sosa kako bih zadovoljio svoje potrebe. Takođe, ne mogu da se naviknem na strah koji ljudi ovdje imaju od hladnoće i mokrih stvari, kao ni na činjenicu da je grijeh da izađeš na kišu bez kišobrana. Volim Banj brdo, Kastel, sve što je uz Vrbas, leskovački roštilj, a naročito porodicu koja me ugostila i naš dom.

Matt: Obožavam hranu, muziku i mentalitet. Balkanski rep, narodnjaci i jugoslovenski rok su sjajni. Volim obale Vrbasa i tamo sam stalno kada čitam, učim i opuštam se. Volim da pješačim po Banj brdu, Kastel mi je očaravajući, Ferhadija prelijepa. Što se tiče hrane, “Leskovački roštilj” pored gimnazije i “Pite pod sačem” su mi najomiljenija mjesta za jelo. Naravno, i ćevapi Kod Muje. Postoji previše lijepih kafića, ali mogu da izdvojim Kazamat. Preferiram bilo koje mjesto gdje se može sjediti napolju, kada to temperatura dopušta.

Šta Vam najviše nedostaje iz vaše domovine?

Georgie: Američka pica, kikiriki puter i moja baka.

Alex: Nedostaje mi surfanje, šetnje po obali, vožnja i prijatelji.

Matt: Sloboda da izađem u majici kratkih rukava, čak i kada je hladno. Ovde vlada vjerovanje da hladnoća izaziva bolesti, dok mi u Americi u to ne vjerujemo. Provodim više vremena napolju, na hladnoći, nego bilo ko koga poznajem, čak se kupam u ledenoj vodi kako bih postigao optimalno zdravlje i nisam se prehladio niti jednom ove godine, dok drugi jesu i to više puta.

Da li ste posjetili i druge gradove u BiH ili zemljama regiona, kave dojmove su ostavili na vas i koliko se oni razlikuju od onih u SAD-u?

Georgie: Posjetila sam Travnik i par sela. Mjesta ovdje su mnogo povezanija sa svojom istorijom i u dodiru su sa tradicijom, za razliku od Amerike. Ovdje, u različitim gradovima možete vidjeti ljude kako poštuju svoju kulturu i kako i dalje obavljaju neke stare običaje ili tradicije. Gradovi u SAD su industrijalizovani i nisu fokusirani na tradiciju. Mi gradove i gradiće posmatramo kao mjesta gdje živimo, ali ne i kao “dom”.

Alex: Imao sam priliku da posjetim Beč, Grac, Budimpeštu, Herceg Novi, Trebinje, Mostar, Sarajevo i Travnik. Svi ovi gradovi su prelijepi i jedinstveni na svoj način, ali isto tako mnogo drugačiji od gradova u Americi. Svi ovi gradovi imaju i neku antičku notu i takav osjećaj dobijete kada putujete kroz njih. Neka mjesta su slična gradovima u Americi, ali bez tog antičko-kulturološkog aspekta.

Matt: Putovao sam samo po Bosni i Hercegovini do Kozare, Sarajeva, Doboja, Mostara i Travnika. Sva ova mjesta su mala i rustična kada se uporede sa gradovima u Americi. Imaju mnogo veći kulturološki značaj, konzervativnija su i ‘’istočnija’’. Naravno, islam nije mnogo prisutan u SAD i nikada nisam vidio džamiju ili minaret dok nisam došao u BiH.O čemu ste ovdje najviše naučili?

Georgie: Da se opustim. Da dišem duboko, da se ne brinem  i stresiram toliko i da u tim trenucima jedino treba da sjednem, pričam i pijem kafu.

Alex: Naučio sam nešto o potpuno novom dijelu svijeta o kom nisam znao ništa. Takođe sam naučio da je opuštanje jako važno, kao i vrijeme provedeno sa porodicom.

Matt: Naučio sam mnogo o životu i ljudima: da smo svi isti u suštini, ali smo sami stvorili mnoge razlike, za koje smo često spremni i umrijeti. Naučio sam da, ako smo shvatili istinu, da ćemo moći živjeti bolje zajedno kao jedna vrsta i napredovati u cjelini.

Šta mislite da ljudi u BiH uzimaju zdravo za gotovo? Šta ljudi u Americi uzimaju zdravo za gotovo?

Georgie: U Americi uzimamo zdravo za gotovo to što nismo bili u ratu i to što živimo u moćnoj i uspješnoj zemlji. Takođe, ne cijenimo to što živimo u tako raznovrsnoj zemlji koja nudi toliko mnogo prilika za obrazovanje.

Alex: Vjerujem da u obje zemlje dosta ljudi ima jako teške živote i ne uzimaju ništa zdravo za gotovo. Ipak, mislim da ljudi ovde uzimaju zdravo za gotovo to što mogu da žive sa roditeljima, u svojoj kući, i nakon što napune 18 godina majke kuhaju i čiste za njih, a to je socijalno prihvaćeno. U Americi, ako se ne iselite nakon što napunite 18, posmatraju vas kao gubitnike i onda sami morate da se brinete za sebe. U SAD prihvatamo zdravo za gotovo neke stvari kao što su poslovi, javno obrazovanje i mogućnost da idete na najbolje univerzitete na svijetu. Mnogi učenici i ljudi ovdje se mnogo trude kako bi došli do onoga što je nama normalno i što ne cijenimo.

Matt: Mislim da ljudi u BiH ne shvataju pozitivne strane manje razvijenog društva i samo se fokusiraju na negativno. Imate više šansi da provodite vrijeme u prirodi i sa drugim ljudima. Primijetio sam da niste svjesni koliko manje rizika imate od hroničnih bolesti, kao što su autoimune bolesti, debljina, rak, dijabetes, alchajmer, autizam i druge, nego što je to slučaj u Americi i drugim modernizovanim društvima, gdje, statistički gledano, svako će završiti sa bar jednom ili više od gore navedenih bolesti. Momci sigurno ne cijene koliko su djevojke ovde lijepe. Hrana koju svakodnevno jedem ovdje je bolja od bilo čega što sam imao priliku da jedem u SAD, i ljudi sigurno nisu svjesni ovoga.

U Americi ljudi uzimaju zdravo za gotov to što imaju sve što ostatak svijeta želi, zato što i dalje misle da im nešto fali. I oni svi, kao i ostatak Planete, traže ono ‘’nešto’’ što će ih usrećiti, kada, po mom mišljenju, onaj koji to traži nikada to neće pronaći jer su na pogrešnom putu i misle da će sreću naći u eksternim faktorima, kao što su velike životne promjene. U stvarnosti, ovo dolazi najčešće iz toga ako cijenite i uživate u malim stvarima.

Šta mislite da Amerikanci mogu naučiti od državljana BiH?

Georgie: Da se opuste i uspore. Ne mora sve da bude žurba.

Alex: Amerikanci mogu da nauče kako da ostanu porodica. U mnogo slučajeva u Americi, porodice žive na različitim stranama i rijetko komuniciraju. Imam članove porodice u svakom uglu SAD, moram voziti danima da dođem do njih, a i ne čujemo se dovoljno. Ljudi ovdje ostaju u kontaktu i često viđaju svoje porodice tokom praznika. Vjerujem da slave koje imate spajaju ljude i da Amerikanci mogu mnogo da nauče od ljudi u BiH.

Matt: Da se opuste više, cijene prijateljstva i porodicu više, da cijene šetnje, sjedenje sa prijateljima i duge razgovore, kao i dobru gozbu. Kada se vratite u svoju domovinu, šta će vam odavde najviše nedostajati?

Georgie: To je najteže pitanje. Sve. Od porodice domaćina koja me je primila, do prijatelja, sjajne hrane, kulture i ‘’gradskog života’’. Mislim da ne mogu dobro da odgovorim na ovo pitanje i prenesem sve što želim da kažem.

Alex: Nedostajaće mi porodica koja me je primila, prijatelji, ajvar, Vrbas i osjećaj slobode koji imam u Banjaluci.

Matt: Najviše će mi nedostajati način života. Iako ovdje većina ljudi misli da je Amerika bolja od BiH, uopšte se ne slažem. Posmatram život drugačije od većine ljudi. Većina misli da je najvažnije u životu da imaš dobro obrazovanje, pronađeš dobar posao, zarađuješ mnogo i imaš ‘’pristojan’’ život. Misle da će im to donijeti sreću. Problem sa ovim jeste to što ništa na ovom putu ne čini ljude srećnijim, naprotiv, poznajem mnogo ljudi koji imaju dobre, normalne poslove, dobre plate i stalno su pod stresom, umorni i sve im je dosadilo. Ono što je interesantno jeste da ponekad ljudi koji nemaju ništa i nezaposleni su, istovremeno su i srećni. Ovo samo dokazuje da posao i novac ne moraju imati pozitivan uticaj na nečiju sreću, iako mogu imati negativan uticaj. Vjerujem da je bitnije uživati u malim stvarima, provoditi vrijeme u prirodi i na suncu, putovati i upoznati ljude, smijati se i voljeti. Te stvari vam donose istinsku sreću i trebali bi se više fokusirati na njih. Ljudi u BiH cijene i rade ove stvari više od ljudi u Americi, zbog čega ovdje vidim više ljudi koji su, bez obzira na sve, mnogo zadovoljniji i srećniji od mnogih ljudi koje poznajem u Americi. Svi imamo drugačija mišljenja, samo zavisi koje vrijednosti cijenimo.

Da li biste mogli živjeti ovdje i šta bi vas opredijelilo za to?

Georgie: DAAAAA!!!! Ovo je tako divno mjesto sa tako mnogo sjajnih ljudi i lokacija, koje tek treba da otkrijem. Imam osjećaj da imam toliko toga da naučim i dobijem od ovog grada, i da 10 mjeseci nikako ne može biti dovoljno.Plus, hrana je predobra.

Alex: Volio bih da se vratim i živim ovdje iz mnogo razloga. Broj jedan su mi slave, kojih imate jako puno u decembru i januaru.. Kod nas toga nema. Ipak, mislim da ne bih mogao da živim cijeli život ovde i to samo iz razloga  što želim da vidim što više mjesta na Planeti dok sam živ.

Matt: To ću i učiniti. Odlučio sam da ostanem sljedeće godine, nevezano za program, i da završim srednju školu ovdje. Volio bih da živim ovdje kada budem stariji, jer je ovo stariji grad, manje razvijen i sa sobom nosi jedinstven mir kakav nisam osjetio nigdje drugo, osim možda u planinama u Americi, ili na suncu na nekom ostrvu.
Ipak, planiram da živim u Americi zato što želim da utičem i uzrokujem promjene kada su u pitanju najveći problem u društvu, a to je mjesto odakle mogu da izazovem najveće promjene.

Imate li neki savjet za mlade u BiH?

Georgie: Rekla bih da oni nisu svjesni kako je ovo divna i prelijepa zemlja. Da, zemlja nije bogata finansijski i možda joj fale neke stvari, ali je tako ponosna i bogata u smislu kulture i tradicija. Voljela bih da sam odrasla na takvom mjestu, gdje postoji duboko kulturološko nasljeđe i nacionalni ponos. Ovdje se uvijek nešto dešava, o čemu možete da razgovarate. Jedinstvena je i shvatam da je to lako zaboraviti kada vidite druge zemlje za koje smatrate da su “bolje”, “uspješnije” ili nude više prilika.

Alex: Imam. Vjerujem da ljudi ovdje žele promjenu na bolje i moj jedini savjet je da nastavite da tražite reforme. Rekao bih svim mladim ljudima ovdje da moraju da cijene ovaj prelijepi grad i čuvaju okoliš.

Matt: Ne vjerujte ništa što vam govore. Sve preispitajte uz pomoć svog iskustva i znanja koje ste sami stekli. Najveća greška i zabluda koju nas uče jeste da je sve što nas uče tačno, dok još uvijek ne možemo objasniti puno toga šta se dešava u našem svijetu, bolesti na primjer. Ako je sve što nas uče tačno i potpuno, onda bismo imali odgovor. Svijetu su potrebni ljudi koji se ne boje da razmišljaju drugačije od ostalih i imaju svoja uvjerenja.

Takođe, nemojte misliti da će vas usrećiti ako odete u Ameriku i počnete tamo da radite, jer neće. Mislio sam da će me usrećiti to ako odem na kul program u Banjaluku i nije. Ipak, pružilo mi je priliku da sam sebe učinim srećnijim tako što sam počeo da cijenim male stvari, naročito predivni svijet oko sebe, sunce i nevjerovatne ljude koje sam imao priliku da upoznam. Shvatite da možete više da dobijete kada dajete drugima, nego sebi.

Georgie, Matt i Alex odlaze u junu, ali u avgustu 2016. godine, u Banjaluku i Sarajevo dolazi nova generacija YES Abroad učenika, te Američki savjet traži porodice domaćine koje bi ugostile jednog američkog učenika tokom školske 2016/2017. godine. Porodice i učesnici imaju stalnu i punu podršku, svake vrste, od strane lokalnog osoblja Američkog savjeta tokom trajanja programa.
Kako biste saznali više, posjetite http://ac-see.org/ ili kontaktirajte Lokalnu koordinatoricu za YES programe u Banjaluci, Lelu Draganić na lela@americacouncilssee.org ili 065/032-935.

KOMENTARI:
Loading...