-Oglas-
Kolumne i intervju

Aldin Kurić Al’Dino, pjevač i kompozitor: Ljubav je neiscrpna tema svih umjetnika

-Oglas-

Njegova karijera traje dvije decenije. Mnogi su ga okarakterisali kao još neviđeni talenat na ovim prostorima. Pjesme poput “Čaršije”, “Koprive”, “Stariji”, “Srce se predalo”, “I sad me po tebi poznaju”… priče su njegove duše. On je Aldin Kurić poznatiji kao Al’Dino. S ovim rođenim Jajčaninom, koji živi u Sarajevu, razgovarali smo o muzičkim angažmanima, novom albumu, nastupima…

● Šta Al’Dino trenutno radi kad je muzički angažman u pitanju?
– Trenutno komponujem i usred sam nekog inspiracijskog talasa. Nastupam povremeno i sad kreće sezona nastupa po BiH i inostranstvu. Često sam u Crnoj Gori, a planiram opet pjevati u Makedoniji. Posljednje što sam uradio je jedna jako simpatična pjesma koju sam dao Ibrahimu Jukanu i ubrzo će se čuti.

Golf dvica

-Oglas-

● Prije dvije godine objavili ste pjesmu, odnosno najavni singl za novi album, pa dokle je trenutno taj novi muzički projekt?
– Zbog situacije na tržištu i interneta izdavanje albuma postala je stvar prošlih vremena. Sad je najbolje objavljivati singl po singl kao prije 40 godina kad su se objavljivale ploče singlice, a sad je to samo u virtualnom svijetu, tako da se i ja prilagođavam novim standardima i objavljivat ću pjesmu po pjesmu. Plastični CD ionako više niko ne kupuje. Svi nas sada “skidaju”. Danas pjevači mole Boga da ih neko skine, posebno kolegice. One ne mogu dočekati pa se i bukvalno skidaju.

● Napravili ste i jedan zanimljiv duet s Draganom Marinkovićem Macom, možda čak i neobičan za Vaše afinitete i stil, ali je svejedno naišao na sjajnu prođu kod publike. Pa otkud baš ta saradnja sa Draganom i ta pjesma “Golf dvica”?
– To je bila pjesma koja jednom naleti kao neki hir svakog stvaraoca, pa tako i moj. Nisam zarobljenik jednog stila i izraza. Volim sebi dati umjetničku slobodu da se malo našalim ili pokažem drugu stranu svoje ličnosti. Oduvijek me privlačila i ta humoristička strana i parodija tako da je to sa Macom bio odličan izazov. Istina, kod nas je još konzervativna sredina i teško prihvata ono što je sasvim normalno u savremenom svijetu, iako imamo smisla za šalu možda više od svih ostalih zajedno. Bosanci su uvijek imali duha za izvoz.

● Gdje sad nastupate, imate li u planu neku turneju?
– Nastupam svuda gdje me žele vidjeti. Nemam neki daleki plan nastupa kao narodnjaci (sve vam je u šaci, braćo i seljaci, reče Balašević). Imam neke svirke u Švedskoj, pa onda dolazi ljeto i lijepo vrijeme, bašte itd. Možda na jesen uradim i solistički koncert u Sarajevu i ostalim gradovima.

● Vaše pjesme su specifične jer doslovno odišu emocijama, pa odakle crpite inspiraciju?
– Ljubav je neiscrpna tema svih umjetnika i ljudi uopšte od postanka svijeta. Nikada se neće završiti ta priča o ljubavi. Uvijek će biti inspiracije ako se pjeva o ljubavi ili recimo o ljudskoj gluposti. To su beskrajna prostranstva. Ja ipak pišem o ljubavi i volim praviti pjesme prožete dubokim emocijama.

● Da li često idete u rodni grad?
– U Jajce idem svakih sedam dana, vodim djecu jer su oni zavoljeli taj grad kao svoj rodni tako da su kao i ja… imaju dva doma, dvije ljubavi, dvije kuće i Sarajevo i Jajce. Mama je ostala sama pa sad moram brinuti o njoj još više poslije tatine smrti. Sad će krenuti sezona ribolova na jezerima, plivanje, čamac, roštilj pored vode i mene nema u Sarajevu sve do kraja septembra. Dođem malo da obiđem stan i opet nazad. Šteta bi bilo sjediti u betonu pored onakvih prirodnih ljepota koje pruža Jajce.

Bezgranična sloboda

● Kako koristite slobodno vrijeme?
– Čitam mnogo. Uvijek imam posla na sebi u mentalnom i duhovnom smislu. Volim hodati po brdima sa štapovima, to nordijsko hodanje me oduševljava. Sa djecom sam svaki slobodan dan koji imam i ponekad odem na dnevnu kafu u grad, ali sve manje me to privlači. Samo me priroda može do kraja ispuniti. To je ono gdje se čovjek vrati poslije svih životnih iščašenja i iluzija ovog materijalnog svijeta.

● Koliko Vam je slava pomogla, a koliko odmogla u životu?
– Mislim da nemam slave, pa tako da mi nije ni pomogla ni odmogla. Nužnost mog posla je ta “poznatost”, a ja je doživljavam kao bliskost sa velikim brojem ljudi koju sam stekao na lijep način, kroz iskrenu emociju i pjesmu. Mnogo ljepše upoznavanje od bavljenja politikom. Put iz anonimnosti do popularnosti je jednosmjeran, tako kad jednom postaneš poznat više nikada ne možeš biti anoniman. Možeš postati nevažan, ali ne i nepoznat. Mnogi bi sve dali u životu za taj trenutak slave i moći, a nisu ni svjesni koliku cijenu će platiti.

● Koliko kao popularna osoba možete sačuvati privatnost za sebe, da li je to teško realizovati?
– Moja privatnost je u mojoj slobodi da živim onako kako hoću, ne kako mi određuju drugi, navodni vjerski, moralni ili društveni autoriteti koje uopšte ne priznajem. Tu bi trebala biti smještena osnova ljudske privatnosti, bezgranična sloboda da živiš onako kako želiš, ali da ne ugrožavaš druge i drugačije. Danas je privatnost usko vezana sa strahom da se prizna da živiš ili misliš drugačije od opšteg javnog načela življenja. Stoga se ljudi boje bilo šta reći ili uraditi da ne bi izgubili status u društvu. Veoma je lako ustanoviti da mi živimo u apsolutno bolesnom društvu, pa i svijetu i za to ne treba biti posebno pametan. E sad, ako vas to isto, bolesno društvo pohvali, kaže da ste zdrava osoba, zapitajte se o svom zdravlju. Dolazimo do zaključka da su istinski zdravi oni koji su proglašeni otpadnicima i bolesnicima. Meni je to mjerilo. Zabrinem se ako me svrstaju negdje i pohvale.

KOMENTARI:
-Oglas-
Loading...