„Moja djeca nisu vakcinisana, ne piju antibiotike, ne jedu čokoladu i ne traže da ih zabavljam“, vrišti sa naslovnice zadnjeg broja magazina „Azra“, a uz ovaj glomazni naslov na slici se gura profesorica na Ekonomskom fakultetu, Sabina Silajdžić, u društvu svojih šest maloljetnih sinova prigodno odjevenih u majice sa natpisima poput – „Imam super mamu“ i „Imam super tatu“. Ovakva naslovnica, ne samo da je dokaz još u antici dokazane činjenice da je glupost, kao i atom, neuništiva, već dokazuje i da je BiH zemlja u kojoj je ta glupost prirodno stanje stvari.

Piše : Faruk Ajdinović 

Zanemarimo na trenutak činjenicu da se objavljivanjem fotografija maloljetne djece krši njihovo pravo na privatnost u medijima, i posvetimo se puno strašnijem aspektu ove grozomorne naslovnice. Naime, u tom aspektu, profesorica, akademski radnik, Sabina Silajdžić obavještava javnost da je svjesno, i iz vlastitog hira, ne vakcinišući svoje sinove ugrozila njihove živote i, još skandaloznije, namjerno i sa predumišljajem narušila javno zdravstvenu situaciju u BiH koja, ionako, nije ni približno onakva kakva bi trebala biti. Odlukom da pristupi „anti-vakcinalnom pokretu“ (kako se odnedavno i zvanično zove grupa polupismenih debila koji se u medicinu razumiju kao krave u gimnastiku), ne samo da je prof. Silajdžić svoju djecu izložila difteriji, pertuzisu, haemofilusu, tetanusu, tuberkulozi, rubeoli, morbilima i drugim mahom smrtonosnim  bolestima koje su iskorijenjene upravo sistemskom vakcinacijom, već je od vlastite djece napravila potencijale rasadnike bakterija, iz kojih će, ne daj Bože, danas-sutra buknuti neka nova epidemija, sa posljedicama po sve nas. Profesorica Silajdžić, ima pravo da svojoj djeci zabrani čokoladu, ali nema pravo da kroz svoju borbu za prava bacila tuberkuloze, zajednicu čini bolesnijom i ugroženijom. To sebično pravo ne smije imati niko, po cijenu institucionalne borbe za pravo djeteta čiji su roditelji toliko neodgovorni da bi ih radije povjerili nekom ko iz obijesti piše „studije“ po internetu, nego ljekarima, specijalistima koji su svoje živote posvetili borbi za zdravlje ljudi.

Anti-vakcinalni pokret je tumor čovječanstva

Nažalost, u vremenu u kojem je biti glup postalo zanimanje, nije ni čudo da se rodio pokret koji nas kroz, uglavnom netačne, paušalne i neprovjerene priče o štetnosti vakcinacije, nastoji vratiti stotinjak godina unazad u vrijeme najstrašnijih zaraza i pošasti. Ono što je, pak, nedopustivo je da se takvom jednom anti-civilizacijskom, anti-humanističkom pokretu koji medicinu ne razumije i njom se ne bavi, kroz „životne priče“ poput one prof. Silajdžić, daje medijski prostor i prilika za promociju.  Neželjene posljedice vakcinacije postoje, ali one se mjere u promilima, i daleko su manje izražene od neželjenih efekata običnog paracetamola, a o brufenima, viagrama i „tabletama za mršavljenje“ koje se čvokaju kao tik-tak da i ne pričam. Rizikovati život svoje, i djece s kojom će se sutra ona družiti, zbog tamo nekog slučaju koji je vjerovatno izmišljen, tragičan je primjer neodgovornosti, bezobrazne sebičnosti i odsustva svake brige za budućnost djeteta i zajednice. Anti-vakcinalni pokret treba demantovati, zabranjivati, a ne ga, kroz slike nasmješenih dječaka u slatkim majicama, pokazivati kao preduslov za sretnu i bezbrižnu porodicu. Niko, ponavljam – niko, nema pravo da zbog svog prava na odgoj vlastite djece u skladu sa ličnim svjetonazorima, ugrozi moje i zdravlje moje porodice. Nažalost, kako to obično i biva u ovoj zemlji, zbog promovisanja bolesti, zanemarivanja djeteta i, u krajnjoj liniji, kršenja zakona na naslovnici vrlo čitanog magazina niko neće odgovarati. Da ima države, kao što je hronično nema, profesoricu Silajdžić, i sve ostale ljubitelje difterije i pertuzisa, bi institucije za zaštitu prava djeteta propitale o tome ko im daje pravo da se igraju sa životom svoje i tuđe djece.

„Moja djeca su vakcinisana po redovnom programu, piju antibiotike kad za njih ima potrebe, i sretna su jer neće davno zaboravljene infekcije prenijeti na svoje drugove“. Tako bi zvučala jedna normalna roditeljska izjava u kojoj se, u skladu sa najnovijim otkrićima medicinske nauke, otkriva briga jedne majke za njenu djecu. Nažalost, profesorica Sabina Silajdžić, radeći sve suprotno i još to promovišući kao urnek uspješne porodice, svjesno ili nesvjesno, širi jednu ideju sebičnosti i zla. A za njih, poznato je, vakcina, niti lijeka nema. Sve i da ima, pitanje je da li bi ju prof. Silajdžić i anti-vakcinalni junoše uopšte i htjeli primiti.

KOMENTARI:
Loading...