Admir Glamočak: Danas je dobro djelo izmamiti osmijeh

Predstava „Buba u uhu“ u režiji Admira Glamočaka premijerno je izvedena u julu na velikoj sceni Narodnog pozorišta Sarajevo. Predstava se reprizira i tokom oktobra. Veliki povratak kulturnog djela autora Žorža Fejdoa (Georges Feydeau) na sarajevsku teatarsku scenu izazvao je pozitivne kritike publike.

U intervjuu za „Dnevni avaz“ Glamočak, koji je i glumio u „Bubi u uhu“, je govorio o predstavi, novim projektima, studentima i drugim veoma zanimljivim temama.

Otvoreno srce

Nakon premijere i pozitivnih kritika publike „Buba u uhu“  ponovo je na repertoaru, koliko ste Vi zadovoljni i planirate li neko gostovanje van BiH?

– Veoma sam zadovoljan. Igramo tačno, precizno i duhovito. Uživamo igrati jedni s drugima. Lijepo bi bilo da gostujemo i u drugim gradovima u BiH te vani, ali to je posao menadžmenta Narodnog pozorišta.

Na pres-konferenciji uči premijere predstave rekli ste da je publika ravnopravna pratnja glumcima. Koliko, prema Vašem mišljenju, publika ima značaj u pozorištu?

– Rekao sam da je publika ravnopravan partner. Ona diše zajedno s glumcima kada je predstava dobra. Da nema publike, sve ovo što mi radimo ne bi imalo nikakvog smisla.

Kroz predstavu nastojite doći do rafinirane komike. Je li našem današnjem društvu potrebno više smijeha, komedije i opuštajućih scena da bi ljudi zaboravili bar nakratko na svakodnevne probleme i brige?

– Ja mislim da jeste. Naravno da je angažirani teatar također potreban, ali danas, ovdje, mislim da je podijeliti radost i izmamiti osmijeh dobro djelo.

U sezoni 2014./2015. bili ste maksimalno angažirani na nekoliko strana kao glumac, ali i kao reditelj. Je li teško ostvariti uspjeh, s obzirom na opću sliku teatra i kulture u našoj zemlji?

– Ako radiš pošteno, otvorenog srca, raduješ se, igraš, maštaš…, onda možeš mnogo, a uspjeh je relativna stvar.

 U ovoj sezoni režirali ste predstavu “Dame biraju”, zaigrali u komadu “Brašno u venama”, zatim se našli u popularnoj seriji “Lud, zbunjen, normalan” i, na kraju, “Buba u uhu”. Sve ovo iziskuje puno odgovornosti i rada kako ste rasporedili energiju i šta Vam je bilo najteže raditi?

– Dobra organizacija, dobri saradnici i izvrsni partneri svaki posao čine jednostavnijim i lakšim. Odgovornost prema sebi i saradnicima, odgovornost prema publici je ogromna. Iščekivanje aplauza… i onda olakšanje. Svaki od ovih zadataka je nosio jednaku odgovornost.

Premijera predstave “Vremenski tunel” je 14. oktobra, očekujete li pozitivne kritike kao za “Bubu u uhu” i možete li nam otkriti više detalja o ovoj predstavi?

– Očekujem punu salu. To je najbolja „kritika“. Radi se o obnovi predstave koja je bila na repertoaru Pozorišta mladih prije nekoliko godina, i ponovo je postavljamo na zahtjev glumaca koji igraju u predstavi. To mi je najveća nagrada.

Pored svih ovih obaveza radite sa studentima, mogu li nove generacije glumaca steći velike uloge i ostvarenja poput Vas? Vidite li svijetlu budućnost za njih?

– Mogu, naravno. Da ne mislim tako, ne bih radio taj posao. Očekujem da studenti prave bolje uloge od onih koje sam ja radio i radim. Istinski želim da budu bolji od mene i da sutra, kada budemo zajedno na sceni, ja učim od njih.

Definicija glumca, je li teško odigrati određene uloge i prepoznate li nekad sebe lično u nekoj ulozi?

– Glumac je cijeli čovjek upleten u neku radnju. Svaku ulogu je teško igrati jer, zapravo, uvijek tražiš sebe u ulozi koju igraš.

Uloge kao tajne

 Je li se nekada desilo da Vam nije odgovarala uloga pa ste je odbili?

– Odbijao sam uloge onda kada sam mislio da neću moći dati svoj maksimum. Da neću biti bolji nego u prethodnoj ulozi, ili kada sam mislio da bi neki moj kolega to uradio bolje nego ja.

Postoji li uloga koju biste htjeli zaigrati, ali još niste dobili priliku?

– Takve uloge uvijek postoje. To su kao tajne. Kao želje koje čekaš da ti se ispune.

Prepoznaju li Vas ljudi na ulici po nekim ulogama iz serija ili filmova, poput Sude iz “Vize za budućnost”?

– Da. Kao mladom glumcu mi je to prijalo. Danas je to lijep osjećaj, jer znaš da ljudi vole to što radiš, ali je zamorno. Volio bih da mogu biti „običan“ u svom privatnom životu, ali…

S obzirom na to da ste glumili u filmovima, serijama i predstavama, šta više volite, pozorište, TV ili film?

– Pozorište volim malo više.

Kako biste ocijenili ovogodišnju pozorišnu sezonu u BiH. Što se tiče Fonda za kinematografiju, poznato je da država malo ulaže, šta Vi mislite postoji li način da se to popravi?

– Bilo je nekoliko izuzetnih predstava, mada je danas svaka predstava podvig, s obzirom na tretman kulture čak i u ovakvom društvu u kojem živimo. Što se tiče Fonda za kinematografiju, Udruženje rediteljica i reditelja i Udruženje filmskih radnika daju dobre prijedloge. Ali…

Maksimalna posvećenost

 Koji je Vaš recept i način da privučete publiku u pozorište?

– Dobar tekst, odlični glumci, maksimalna posvećenost i radost igre.

Žanr nije bitan

Jednom prilikom ste rekli da je teško biti duhovit, volite li više igrati u komedijama ili nekim ozbiljnijim komadima?

– Volim igrati u kvalitetnim komadima. Žanr nije bitan.

KOMENTARI:
Loading...