U Gradskoj galeriji Bosanska Krrupa u nedjelju uveče je svečano zatvorena ovogodišnja,49-ta Likovna kolonija „Krušnica“,a jutros su akademski umjetnici koji su bili učesnici kolonije, krenuli u svoje gradove u BiH,Sloveniji i Srbiji i Njemačkoj.

U bosanskokrupskoj Gradskoj galeriji za tu prigodu je bio izložen dio umjetničkih radova nastalih u ovogodišnjoj Likovnoj koloniji „Krušnica“, koji su mogli pogledati svi oni koji su prisustvovali zatvaranju ove tradicionalne manifestacije u nedjelju, želeći tako pozdraviti likovne umjetnike i pozvati ih,zajedno sa organizatorom, da budu gosti,na slijedećoj jubilarnioj pedesetoj godišnjici „Krušnice“ u Bosanskoj Krupi.

Svi radovi koje su uradili umjetnici na Koloniji,uz one radove koje su poklonili ovogodišnjoj manifestaciji još nisu ni izbrojani, jer je tempo rada ove godine bio zaista „žestok“.

Dok su jedni umjetnici stvarali ,na mjestima koja su pobudila u njima najdublje emocije po cijelom prostoru Bosanske Krupe,drugi svoja osjećanja na platno pretakali u prostoru Gradske galerije ili prostora Zlatne niti,a posebno živo je bilo u prostoru Doma kulture i prostoru Spomenika žrtvama fašističkog terora pored njega.

Sa umjetnicima su nekoliko dana stvarali mladi koji su se prijavili za ovogodišnju likovnu školu Likovne kolonije „Krušnica“,a tema je bila ,po preporuci profesora karanovića,tehnika izrade Mozaika.

Dok su likovni umjetnici Dragan i Vesna Novaković čistili i pripremali za restauraciju mozaike ispred spomenika čiji je autor, otac i jedan od osnivača Likovne kolonije „Krušnica“ pokojni Boško Karanović – njegov sin,također profesor likovne umjetnosti ,Branimir Karanović, je najmlađe Krupljane i Krupljanke učio kako ,uz maštu i kreativnost,uraditi mozaik.Zadovoljstvu nije bilo kraja u umjetničkoj igri s kamenčićima,kada su, u svega tri dana, najmlađi vidjeli svoje prve mozaike koji su sinoć takođe bili izloženi u Gradskoj galeriji Bosanska Krupa i koji čekaju,kao i ostala umjetnička djela, opremanje i pripremu za predstavljanje.

Samozatajna umjetnica Selma Đulizarević –Karanović je i ovoga puta ostala vjerna milosti i nježnosti svojih ruža koje kao da ovdje nalaze svoje prirodno stanište,kao da dišu čistotom ovog zraka,piju bistru vodu Une ,korijeniom neodvojive od tla i koje toj prepoznatljivoj „roza-ruži“ vezu blagost i raskoš neupitnog trajanja ljepote i nježnosti,koja bi,preneseno u životna događanja,mogla otvarati i najgvozdenija vrata ljudske sebičnosti.

Mirjana Čistopoljski,likovna umjetnica nam je znalački udahnula scenu,ovaj put ne samo kao scenografiju i dobru brigu za pripadajuće kostime pozorišne predstave,već kao neki prirodni najintimniji prostor žene posvećene, ili bolje reći žene koja sebi odabrala svoj intimni prostor kojim se vezala za umjetnost,i to u nekoliko njenih grana.Umjetnička slika kao prilog književnosti koja se čita,književnosti koja se prenosi u pozorište ili scenu filma,oblikuje u fotografiju naslikanu zaraznim bojama,bistrim u polutami i spuštenim u savršen red,mir osobnosti u prostoru koji pripada ženi predatoj „dimenziji više“ , ne toliko ovisnoj od kretanja u nekom užarbanom svijetu oko nje.

Motive,unske motive Malih ada i Zelenih otoka,kao i dijela Une ispod straogradske tvrđave,na mjestu kada ona počinje raspojasano pokazaviti svoju raskoš „riječnih rukavaca“,na platno je prenio Ivan Kocić,umjetnik iz Beograda. Svoje akvarele s novim bojama unskih motiva,unskog kanjona je udarovanim djelima ,u nježnoj mirnoj zaustavljenoj slici trenutka i u drugoj u afektnim živim slikama unske stvarnosti u krilu vode,stijena i zelenila,ove godine je donio Hasan Bekanović iz Velike Kladuše.

Boris Čistopoljski je ostao vjeren svojim prekrasnim grafikama ,svojim “Ekstenzijama” izvučenim, istegnutim elementima njegovih radova radovima ,stavljenih u novi okvir grafike. One su izvučeni, istegnuti elementi prisutni na svim radovima iz navedenog perioda, a stavljeni u novi okvir.

Izet Alečković iz Sarajeva u svojim umjetničkim otiscima,akvarelima i crtežima,kako uranjenjem u u magično,tako i u realnim slikama prirode,rijeke i i nevidljivog neba nad njima obradovao sve svojim učešćem na „Krušnici“ i pored svojih sedamdesetpet godina. Pokazujući da vidljivo ne miruje i stvara ,traga u nepresušnim temama života,prošlosti i budućnosti ,odnosno preživljavanju čovjeka u svemu onome što ga snađe.

Zdravko Repy Repija se se na ovogodišnjoj koloniji,osim s lopatom svog kraja kao simbolom rada,stvaranja ili angažovanom slikom kao „lopatom odlazeće mladosti u neka druga mjesta življenja,na zatvaranju kolonije predstavio s svojim tradicionalnim Ende,ovaj na lopati,a u fundusu Galerije ostala su i njegova djela u kojima se on umjetnički igra sa linijima u kombinovanim tehnikama po kojima je i obilježen kao prepoznatljiv,“angažiran“ likovni umjetnik ,kod nas i u berlinskom svijetu u kom živi,ili svugdje.

Fundus Kolonije od ove godine je bogatiji i za još jedan veliki,nadahnuti i iskustveno besprijekorni akvarel Une i mlina,a njegov autor je Dragan Novaković,umetnik koji je i ovim akvarelom pokazao koliko je značajno pripadati kraju,podneblju,navikama,uspomenama i ljubavi prema onome što si živio i nikad nezaboravljaš,kao i koliko je veliko kad talent i pripadnost akvarelu izbrušiš do genijalnosti svakog mililimetra akvarela.Akvarel s ljubavlju i pripadnosti,još jedan unikat Dragana Novakovića.

A onda u Prostoru Galerije jedna grafika kao fotografija ,još jedno djelo koje slika osim željenog motiva i poruke i savršenost pripadnosti grafici,ali i fantastičnoj fotografiji,besprijekornoj ravnoteži onog što imaš,znaš i što stvaraš i što je nedvojbeno vrijedno umjetničko djelo, darivao je,uz sve ostalo, profesor Branimir Karanović.Razgovori,dogovori i djela oca i sina u bosanskokrupskoj galeriji,možda nevidljivi svima,ali tako živi onima koji ih obojicu osjećaju kao svoje.

Slovenski umjetnici,Dušan Štrajhnar i Anton Buzeti duboko su,na svoj način zaronili u dubine rijeke ,sa plivačima života ili svim onim što čini prirodu u koju vole i uvijek dolaze i ostavili ove godine četiri djela koja su se mogla vidjeti na sinoćnjem zatvaranju Likovne kolonije „Krušnica“. Stvaranje, kroz različite motive sopstvenog otkrivanja, smirenosti, razgovora šutnje, pitanja koja su postavljena sebi i drugima – dobivaju odgovore i odgovore u njihovim slikama koje su naslikali ove godine u Bosanskoj Krupi.

I ove godine s akademskim slikarima nova djela su stvarali lokalni umjetnici Melis Mašić i Salih Suljanović,a u radu kolonije je učestvovala,kroz školu Mozaika i Lejla Zjakić,studentica umjetnosti i društvenih nauka u Berlinu,koja je svoje prve linije u umjetnosti javno iscrtala još kao djevojčica, u školi za mlade krušničke kolonije.

Motiv samozatajne i stamene žene,produhovljene ljepote i ruža koje nose njen duh i miris je u poklonjenoj slici fundusu djela s ovogodišne „“Krušnice“poklonio Husnija Topić,likovni umjetnik iz Cazina.

Između djela ,oni koji su znali kako slika bosanskokrupski umjetnik Edin Šarić progovorila je jedna slika,a uz nju su bili i članovi porodice lokalnog umjetnika,s radosnom viješću da je Edinova unuka Amila Šarić krenula stazom djeda i sada je studentica četvrte godine Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu na odsjeku „Produkt dizajna“ i jedna od ilustratorica skoro promovirane knjige „Žene BiH“.

Na svečanosti zatvaranja su se obratili predsjednik umjetničkog savjeta kolonije Boris Čistopoljski,likovni umjetnik Repy Repija,a posebne emocije su izazvale riječi profesora Branimira Karanovića, koji je posebno govorio o ovogodišnjoj maloj školi mozaika i inače o radu s djecom i mladima koji na koloniji imaju jedinstvenu priliku da se „ušuljaju“ u svijet umjetničkog stvaranja i iskušavanja svojih želja ili nadarenosti,kao onim što je ostala obaveza iz krušničkih osnivačkih zadataka kada je u pitanju tradicija kraja koji je podario velika imena likovne umjetnosti.

Voditelj Gradske galerije Salih Suljanović je na završnoj riječi naglasio koliko veliki zadaci stoje u narednim godinama pred svima koji su na bilo koji način vezani za likovnu koloniju „Krušnica“ u Bosanskoj Krupi,a posebno organizatore i pokrovitelje.Pedeset godina kolonije je jubilej koji mora biti obilježen dostojanstveno,uz veliku želju za izdavanje Monografije o njoj,uz organizaciju posebnog programa događanja u toku naredne godine i obavezu realizacije „najposebnije“ Likovne kolonije s brojem pedeset.Izrazio je nadu da će će najveće razumijevanje Kolonija imati u lokalnoj zajednici,ministarstvima i organizacijama koje su uvijek bile uz Koloniju,unaprijed znajući da će najveći teret podnijeti lokalni entuzijasti i likovni umjetnici koji su se ,pored umjetničkog stvaranja u okviru više ili neke od kolonija „Krušnica“vezali i uz cjelokupni život i trajanje Likovne kolonije „Krušnica“ u Bosanskoj Krupi.

Dževada Štancl

KOMENTARI:
Loading...