Prof. Enver Ljubović: Poznata begovska porodica Krupić

Krupići su danas dosta rašireno prezime u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, a nose ga i Bošnjaci iz Krajine te Hrvati iz Bosanske Posavine. Razmjerno ponajviše Krupića u proteklih 100 godina rođeno je u Bosanskom Brodu. Prisutni su u većini hrvatskih županija, u ukupno 19 općina i 23 naselja.

U Hrvatskoj danas živi oko 100 Krupića u 45 domaćinstava, a najveća migracija Krupića u prošlom stoljećzabilježena je iz Banja Luke (BiH ) u Zadar. U Hrvatskoj Krupići žive u: Zagrebu 31, Zadru 20, Rijeci 10, Osijeku 8, Sisku 9, Umagu 8, Bjelovaru 4, Dubrovniku 4, Hrvatskoj Kostajnici 3, Karlovcu 3, Cres 4, Njivice 4, Labin 3, Pula 3, Bibinje 5 itd.

Krupići su begovska porodica iz Bosanske Krupe. Bili su krupski kapetani od početka 18. stoljeća. Prije njih kapetani Krupske kapetanije bili su iz porodice Badnjević, ali Badnjevići su, iz nepoznatih razloga,“pali u nemilost kod sultana, kad su izgubili pravo na kapetansku čast, koja je bila nasljedna a uz ovo i pravo na plemićku titulu ‘beg’.[1]”

Poznati povjesničar Hamdija Kreševljaković iznosi narodno predanje po kojem je nakonsmrti jednog kapetana Badnjevića početkom 18. stoljeća “jednostavno zasjeo na vlast neki Arnaut koji je živio u Krupi i isposlovao berat.  On je sigurno morao biti poznatiji čovjek i svakako nije mogao biti bezikakvih zasluga.” Pritom – očito je – porodica Krupić najprije se zvala Arnautović, a tek kasnije Krupić[2].

Rodoslovlje  ove porodice nije dovoljno jasno i precizno, pa se  povjesničar Hamdija  Kreševljaković u pokušaju njezina uspostavljanja više bavio nagađanjima, nego što je bio u stanju temeljito i argumentirano riješiti ovu zadaću. Utvrdio je, da je posljednji krupski kapetan Mehmed-beg Krupić, sin Derviš-begov (umro u Travniku u vrijeme Omer-paše Latasa 15. 6. 1851.), dok su neki drugi istraživači, prije Kreševljakovića tvrdili da je Mehmed-bega oko 1833. na kapetanskoj dužnosti naslijedio sin Derviš-beg Krupić[3].

Krupići su, inače, bili bogati, imali su “lijepa imanja u Bužimu, Duboviku i po drugim selima”.

Konak im se nalazio u centru Krupe, tamo gdje se kasnije nalazila zgrada općine. Doduše, njihov stari konak zapalio je Hasan-aga Pećki 1831., pa su ga Krupići nakon toga ponovo izgradili[4].

U austrougarskom vremenu predstavnici porodice Krupić nisu igrali zapaženiju ulogu u političkim zbivanjima  u Bosni i Hercegovini. Izuzetak je jedino Ibrahim-beg Krupić Ibrahimbegović (Čavnjak),  koji je 1909. izabran za člana Zemaljskog vakufsko-mearifskog sabora. Tim povodom baron Benko okarakterizirao ga je kao srednje imućnog zemljoposjednika, starog oko36-37 godina (što znači da je rođen 1873./74.), koji je, služeći vojsku, naučio nešto njemačkog jezika, ali je bez posebnog zanimanja, pa najviše vremena provodi po kafanama iu čitaonici (kiraethani),  gdje čita novine i rado politizira o raznim političkim stvarima[5]. Politički nije posebice pouzdan – veli baron Benko – jer snažno naginje opoziciji, s kojom, međutim, ne ide uvijek skupa, nego se nastoji odvojiti i kodmanje upućenog bošnjačkog stanovništva preuzeti vodeću ulogu[6]. Rado se prikazuje kao narodni tribun, bavi se piskaranjem, gdje najradije kritizira austrougarsku upravu. Ipak, kod širokih masa nije posebice omiljen.

Zemljišni posjedi porodice Krupić krajem austrougarske uprave nisu bili posebno veliki. Najveći kompleks begluka nalazio se na prostoru Palačkovca, u kotaruPrnjavor, a pripadao je Derviša-hanumi, rođenoj Kurbegović, udatoj za Husein-bega Krupića (umrla 1919.), I očito je u posjed porodice Krupić, došao kao miraz, dok su se nešto manji kompleksi begluka nalazili još jedino u Hadrovcima (kotar Sanski Most) i Kršljama. (kotar Bosanski Novi).

Mjesto Kršlje u kotaru Bosanski Novi,  nije isto što i Kršlje koje se pojavljuje kao dio grada Bosanska Krupa (O toponimu Kršlje vidi u: Mithad Kozličić: Etnička struktura stanovništva i naseljena mjesta Unsko-sanskog područja u službenim popisima 1879., 1885., 1895., 1910. i 1921. godine, Bihać  1998, str. 317,  bilješka br. 664.).

Begluci porodice Krupić [7]

Kmetska selišta porodice Krupić nalazila su se najznačajnijim dijelom na prostoru kotar Bosanska Krupa, i to uglavnom na prostorusela Dubovik Alibeg i Dubovik Malićbeg, tj. Donji i Srednji Dubovik,gdje su posjedovali,  40 selišta u Duboviku Alibeg 28 i u Duboviku, Malićbeg 12, u Dobrom Selu, nedaleko od Bužima, posjedovali su 42 selišta te 40 u Stabandži i 50 u Zborištu – na prostoru današnje općine Velika Kladuša. Selišta na prostoru kotara Bosanski Novi,  nalazila su seu Kršljama (54 seliša), dok se najznačajniji broj selišta u kotaru Sanski Most nalazio na prostoru Jelašinovaca (22 selišta).

Kmetska selišta porodice Krupić [8]

Usprkos relativno brojnim kmetskim selištima, nijedan predstavnik porodice Krupić nije 1918. spadao u kategoriju begova,  koji su posjedovali iznad 100 kmetskih selišta. Najkrupniji zemljišni posjednici u ovoj porodici 1918., osim  Husein-bega Krupića iz Palačkovaca, koji je, zahvaljujući ženidbi s Dervišom Kurbegović, posjedovao  je ukupno 51 selište (40 u Palačkovcima, deset u Mišincima – kotar Derventa, i jedno u Šibovskoj) i 1.852,508 dunuma begluka u Palačkovcima, bili su nasljednici Husein-bega Krupića,  zvanog Kapetanović,koji su posjedovali 59 kmetskih selišta s ukupno 3.841,965 dunuma (u Duboviku Alibeg 24 selišta površine 2.080,635 dunuma, u Duboviku, Malićbeg 12 selišta površine 1.038,713 dunuma i 23 selišta u Zborištu, površine 722,617 dunuma), zatim  nasljednici Šaćir-bega Krupićaiz Dubovika kod Krupe sa 33 selišta ukupne površine 2.232,053 dunuma (u Doboviku Malićbeg 12 selišta površine 1.117,79 dunuma, 11 selišta u Potkalinji površine 455,15 dunuma, šest selišta u Zborištu površine 306,456 dunuma, dva selišta u Čaglici,  površine 332,557 dunuma i dva manja selišta u Hašanima(Grmeč),  površine svega 20,10 dunuma) te nasljedenici Husein-bega Krupića Ibrahimbegovića,  koji su posjedovali ukupno 40 selišta (jedan od nasljednika, Hasan-beg, posjedovao je ukupno 17 selišta – šest u Dobrom Selu, sedam u Risovcu i četiri u Bojnoj, dok je Ibrahim-beg posjedovao 23 selišta 17 u Dobrom Selu površine 1.541,79 dunuma i šest u Lastvi). Od ostalih predstavnika ove porodice, kao zemljoposjednike jedino vrijedi izdvojiti još nasljednike Muhamed-bega Krupića iz Kršlja (sin Miralem-beg, kćerke Umija i Zubejda, udata za Hasan-bega Filipovića u  Glamoč), koji su posjedovali 28 kmetskih selišta (15 u Kršljama, sedam u Zborištu,četiri u Pučeniku i dva u Bosanskoj Krupi)  i 801,09 dunuma begluka.Sin ovog Husein-bega i Derviša-hanume je Hifzi-beg Krupić iz  Dervente.

Ovaj Husein-beg sin je Mehmed-begov i unuk, po nekim mišljenjima, posljednjeg krupskog kapetana,  Derviš-bega. Bio je oženjen s Gospom Alajbegović, a imao je sinove Ali-bega (umro 1916., bio je  oženjen s Pašom Filipović), Abdurahman-bega, Mehmeda i Safeta, te kćerke,  Šuhret-hanumu, udanu za Fehima Kurbegovića, Eminu, Nuru, udanu za Hasan-bega Kulenovića iz Golubića kod Bihaća, Zilhu i Hafiju.

Šaćir-beg sin,  Omer-bega iz Dubovika, bio je oženjen s Emina-hanumom Badnjević, a  umro je 15. 11. 1911., te su ga  naslijedili  sinovi Derviš-beg, Muharem-beg i Jusuf-beg, te kćer Vahida, udana za Emina Ćorovića u Cazin.

U Kršljama, kao i Husein-bega i Ferid-bega, sinove Husein-bega Kurpića Ibrahimbegovića, koji su posjedovali 25 kmetskih selišta(devet u Dobrom Selu, sedam u Hadrovcima, sedam u Vranjskoj Beširević i dva u Lastvi) i 669,32 dunuma begluka, te Hasan-bega,Muharem-bega, Husein-bega i Đul-bega, sinove Husein-bega Krupićazvanog Osmanbegović, u čijem posjedu je bilo ukupno 21 selište (13 u  Zborištu, tri u Bojni, dva u Stabandži, i po jedno selište u Perni, Varoškoj Rijeci i Pištalinama). Što se tiče ostalih predstavnika porodice Krupić, a ukupno je evidentirano 27 domaćinstava s barem jednim kmetskim selištem, iznad deset kmetskih selišta posjedovali su jedino još nasljednici Salih-bega Krupića iz Bosanskog Novog (14 selišta u Kršljama), nasljednici Ahmed-bega Krupića (13 selišta u Kršljama) i nasljednici Avdi-bega Krupića (deset selišta u Dobrom Selu), dok ostali članovi ove porodice nisu imali više od deset kmetskih selišta. Otuda, opći je zaključak da  predstavnici porodice Krupić krajem austrougarske uprave ne raspolažu značajnijim zemljišnim kompleksima.

Jedan od razloga ovakvog stanja,  svakako je i činjenica da su krajevi, u kojima su živjeli predstavnici ove porodice u najznačajnijem broju nastanjivali muslimanski seljaci,  koji su još iz osmanskog vremena naslijedili svoje slobodne posjede, a koji su se kao takvi u najvećoj mjeri održali i u austrougarskom vremenu. Neki, ipak, nisu uspjeli očuvati svoje slobodne posjede – vjerovatno su ih izgubili još krajem osmanske vladavine – pa je među kmetovima porodice Krupić bio znatan broj Bošnjaka.

Salih-beg je  imao dvije kćeri: Fadilu i Raziju. Ahmed-beg  je bio oženjen s Zejnom Muhamedagić, a imao je sinove Ahmed-bega i Husein-bega, te kćerku Habibu, udanu za Džafer-bega Kapetanovića u Bosanski Novi.  Avdi-begovi nasljednici su sin Fejto te kćerke Azra (umrla 15. 12. 1918.) i Vasvija.[9]


[1]Husein  A. Šehić, Dizdari i kapetani Krupe,   Novi    behar,   br.oj ,  22.,  15.  5. 1934.,    str.  331.

[2]H. Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, str. 98-99.

[3]Husein  A. Šehić:Dizdari i kapetani Krupe,  str. 332.

[4]O paljevini kule vidi: Husein A. Šehić:Pogibija stričevića Krupe-kapetana. Novi behar, br. 16,  15. 2. 1933.,  ,str.  209-210.

[5] ABiH, ZMF, Präs, 2222:1909., 393.

[6]Dakako,  ovaj dodatak Čavnjak, zasigurno dolazi od naziva Čava ili Čavnik, kako se nekoć zvao Bužim i čitav kraj oko Bužima (sjeverno od Bosanske Krupe). Vidi opširnije u: Radoslav  Lopašić:Bihać I Bihaćka krajina , str. 138-154).

[7]Husnija Kamberović,  Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine. Zagreb-Sarajevo 2003., str. 390.

[8] Husnija Kamberović,  Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine. Zagreb-Sarajevo 2003., str. 390.

[9] O beglucima i kmetskim selištima Krupića opširnije vidi u: Husnija Kamberović,  Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine. Zagreb-Sarajevo 2003., str. 390.