U Bosanskoj Krupi od trećeg do petog oktobra održani su 26. Književni susreti „Stazama djetinjstva“.

Pisac stasao na krilima Ćopićevih djela i svog neponovljivog talenta ,Šimo Ešić je proslavio svojih pedeset godina umjetničkog rada i u Ćopićevom rodnom gradu-Bosanskoj Krupi.

Najveći broj posjetilaca,onih najdražih i najvažnijih za pisca,bio je na središnjem programu drugog dana književnih susreta „Stazama djetinjstva velikoj Sali Doma kulture u Bosanskoj Krupi.

Učenici Prve osnovne škole,njihovi pedagozi,uz radnike u kulturi i građane, u sklopu posebnog programa pod nazivom “Pola vijeka Malog čovjeka”,imali su najbliži,pjesnički h susret s bosanskohercegovačkim dječjim piscem ,starim drugarom “Staza djetinjstva”-Šimom Ešićem.

Uvijek dragi gost najmlađim i mladim u Bosanskoj Krupi,još od samih početaka Književnih susreta u Bosanskoj Krupi na književne susrete je stigao s pedeset godina svog umjetničkog rada,sa bezbroj izdanja svojih 27 knjiga napisanih za djecu,a jednako dragim i odraslim,sa pola vijeka književnog rada u kojem je na svoj jednostavan, a tako poseban način pisao pjesme kao najbolje “pelcere” djetinjstva,pjesme sa stranica knjige na kojima su ispisane,uz koje je nevidljivo išla i muzika koja ih je nosila,ali i cijela zamišljena pozornica na kojoj su se smjenjivale slike,osjećaji i pouke onoga o čemu je pisao.

Gdje god je došao u toj “polovini od stotinu” godina stvaranja,u bilo koje mjesto,u bilo koju školu,uvijek je književnik Šimo Ešić uspijevao najbolje se “dodirnuti”sa svojim malim drugarima, pa se zato i smjestio u njihove uspomene kao mali čovjek koji je pedeset godina pisao o velikoj ljubavi prema djeci,njihovom djetinjstvu,porodici,prirodi,pronoseći,uvijek po zadanoj vlastitoj želji,ljubav,toplinu i sva ona osjećanja koja nikom ne mogu učiniti bilo što loše i zbog koji se skoro uvijek ljepše osjećaš..

Sat vremena druženja s najmlađim prošao je brzo,uživalo se u piščevom kazivanju nekih njegovih lijepih pjesama,ugrijalo se malo u “Rudarevom kućerku”,pomirisalo se nešto iz “Vezene torbice”,čulo kako je pjesnik doživio “Prvu ljubav treći put”,bilo je “Zdravica na kraju djetinjstva”,zavirilo se uIzmislionica u selu Pričevac i zaigralo uzBijeli svijet, šareni svijet“.Mnogo toga još.

Oči djece koja su s pjesnikom tako lijepo sudjelovala u umjetničkom donošenju pojedinih pjesama,zaustavljale su se na prekrasnim ilustracijama koje su ,još jedna besprijekorna odlika gotovo svih Ešićevih izdatih književnih djela.Bilo je tako i ranije dok se nije počeo baviti izdavaštvom, jer svi ilustratori su od početka izlaska Šiminih djela, imali posebno nadahnuće radeći svoje ilustracije kao ukrase za Šimine pjesme,koje su tako zauvijek postale višestruki ukras dječje bosanskohercegovačke književnosti.

Pored svoje izdavačke kuče „Bosanske riječi“ -kuće lijepih riječi,biblioteke “Mali princ”,Šime i njegov tim ljudi svake godine u svojoj rodnoj Tuzli organiziraju dvije književne manifestacije,sa mnogo sadržaja i događanja pa tako su pravi književni festivali dječje radosti i svega onoga što rade djeca i što za njih čine umjetnici raznih izričaja za ljepši,potpuniji i nadasve laganiji put u djetinjstvu i životu.

Brojne,ili gotove sve značajnije književne nagrade dobio je Šimo Ešić ,za svoja djela,a ove godine je kandidiran i za nagradu Astrid Lindgren ,najveću međunarodnu književnu nagradu za dječju književnost koju je švedska vlada posvetila svojoj slavnoj dječjoj spisateljici .Gdje je god je došao Šimo Ešić u toku predstavljanja svog rada,u škole,kulturne centre,sajmove,udruženja,uvijek je bio „najdraži gost“.To je ostalo nepromjenjeno i neupitno u ovih prvih pedeset godina njegovog rada.

Bosanska Krupa je tek jedan od gradova gdje je Šime svratio sa svojih šezdeset pet i „naramkom“ svojih djela napisanih u pedeset svojih umjetničkih godina.Slušao Šime što su o njemu napisali njegovi poštovaoci,kolege,slušao je i svoje odabrane pjesme iz usta Hane i Nele,a u podlozi je išla i uglazbljena Šimina pjesma posebno toplog naziva -Čuvaj mamu da ti duže traje.

Poslije jednosatnog druženja,prebirući po listovima izloženih Šiminih knjiga izdatih u sklopu obilježavanja svog „Pola vijeka kao malog čovjeka“,učenici su kazali-“Čuvaj i Šimu da nam duže traje,da nam što češće dođe i nekako nas navede ,da već sutra, odaberemo neku njegovu lijepu knjigu,iz školske ili Gradske biblioteke,da je pročitamo i pokušamo je osjetiti bar malo toplo i dobro,pa time i sretno, kako to osjećamo kada nam priča čika Šime.A tih knjiga ima,mnogo ih je čika Šimo darivao djeci i školama,a mnogima su i nagrađeni učenici i škole kroz konkurse koji dolaze iz njegove izdavačke kuće.

Dževada Štancl

Književna djela Šime Ešića su na popisu izborne lektire u Bosni i Hercegovini. Nalazi se u udžbenicima za osnovnu školu u BiH i Hrvatskoj. Knjige su mu prevođene na slovenski, makedonski i albanski, a pjesme i priče na poljski, njemački, švedski, talijanski, mađarski, bugarski i turski jezik.

Bio je novinar Radio Tuzle i Radio Sarajeva, .”

Zastupljen je u kompletima Dječja književnost naroda i narodnosti BiH u 20 knjiga i Hrvatska književnost za djecu i mladež u 25 knjiga, i u brojnim izborima i antologijama u BiH, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sloveniji i Makedoniji, te u antologiji Egzil i u prestižnom leksikonu „Ko je ko u Njemačkoj“. Ešić je 2009. godine dobio Evropsku nagradu za poeziju La Bohemina koju dodjeljuje Internacionalni klub iz Hamburga. Dobio je i najviše društveno priznanje rodnog grada – Tuzlansku plaketu .Osnivač je nevladine organizacije Društvo prijatelja knjige „Mali princ“ i međunarodne književne manifestacije „Vezeni most“. Član je Društva književnika BiH od 1974. godine, Udruženja pisaca Njemačke ,Društva hrvatskih književnika Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade Živi kao slobodni umjetnik u Tuzli i Vupertalu u Njemačkoj.

KOMENTARI:
Loading...