Pored starih zanata koji godinama izumiru u Bosni i Hercegovini, poput obućara i kovača o kojima smo već pisali, ali i užara, hajmara, urara, izumiru čak i knjižare i papirnice – prodavnice u kojima smo godinama mogli kupiti, školske udžbenike i pribor, teke, blokove za crtanje i slikanje, ruksake, ali i književna djela. Tako u Bosanskoj Krupi u posljednje vrijeme radi samo jedna knjižara čija je vlasnica Melinda Novkinić pored vlastitog, zakupila poslovni prostor netom zatvorene knjižare i otvorila svoju drugu prodavnicu.

Djeca, najdraže mušterije

Melinda je knjižaru otvorila prije dvadeset godina a na to se odlučila, kako kaže, zbog želje da radi s djecom, budući da je završila srednju Prosvjetno-kulturološko-prevodilačku školu i životni poziv joj je trebao biti nastavnički. -Djeca su najljepše i najdraže ali i najzahtjevnije mušterije i čovjek s njima uživa, kaže na početku našeg razgovora Melinda Novkinić. Dodaje kako do početnog kapitala nije bilo lako doći a nije lako ni danas. -Kad sam počinjala raditi, bila je to zdrava konkurencija a tržište jako. Sad bez obzira što sam jedina knjižara u Krupi, tržište je oslabilo. Sve je veća ponuda a sve manja potražnja. Bogat je asortiman a kvalitet na određenom nivou. Moramo dopunjavati asortiman kancelarijskog materijala da bi se preživjelo, kaže Melinda. Ističe kako su kompjuteri sve rasprostranjeniji, manje su potrebe za papirom. -Narudžbenice više nisu u opticaju i puno drugih stvari. Traži se papir za printanje, kopiranje, toner i ketridž. Djeca najviše traže blokove za crtanje i slikanje, likovno, flomastere, vodene bojice, tempere, ponekad plastelin. Uživaju u kreativnim radovima. Ruku na srce, današnja djeca kreću u školu sa šest godina pa su to još bebice, kaže. Ovih dana brojni roditelji su u knjižari kod Melinde svojim školarcima kupovali udžbenike, teke, školski pribor kako bi opremljeni spremno dočekali školsku godinu. No, u Unsko-sanskom kantonu ona nije počela zbog štrajka prosvjetnih radnika. -Udžbenika ima u dovoljnim količinama, a ukoliko zatreba možemo dodatno poručiti. Što ostane neprodano možemo vratiti. Roditelji knjige kupuju uglavnom po preporuci nastavnika. Oni su stvarno korektni jer se novi naslovi koriste minimum tri godine. Roditelji udžbenike mogu kupiti za gotovinu a nekoliko sindikata zatraže kupovinu na tri rate. Knjige ne kupuju roditelji djece, učenika prvoga, drugoga i trećega razreda, već to otkupi kantonalno Ministarstvo obrazovanja, tako da ako neko ima dvoje-troje djece u višim razredima onda mu taman financije to negdje pokriju, kaže Melinda.

Edukativne igračke

Za razliku od nekad davno, knjižare više, na žalost, ne prodaju književna djela. Na policama se mogu vidjeti slikovnice za bebe, poput priča za laku noć. -Školska lektira i ostali naslovi su skupi za naš standard, ali hvala Bogu, imamo biblioteku. Sve je danas sve više u digitalnoj formi a knjižare gube. Postoje edukativne igračke i didaktički materijali, uvijek se kod nas nešto nađe, veli Melinda. -Nastavnice još traže naliv-pera s bočicom tinte s kojima žele naučiti djecu da lijepo pišu, pa ih nabavim. U ponudi su. Građani svakodnevno traže sitnice, selotejp, papir, registratore… Još uvijek sam zadovoljna. Dok imam da platim režije državi, dobro je. Uvijek se nađe neka sitnica koja je na akciji i koja će obradovati najmlađe, kaže na kraju Melinda Novkinić, vlasnica jedine bosanskokrupske knjižare.

PIŠE: Samir Tulić

KOMENTARI:
Loading...