Mjesec juli ove godine pamtiće svi ljubitelji likovne umjetnosti i kulture,a posebno organizatori samostalne izložbe Dragana Novakovića i sam autor, koji se sa svojom izložbom ,ne samo mislima i djelima,već uživo vratio svome gradu,svojim kolegama i prijateljima u Bosanskoj Krupi.Svima onima sa kojima je ispisivao historijske,nezaboravne stranice kulture uoće,a posebno likovneumjetnosti .Dragan Novaković je pričinio veliko zadovoljstvo svojim dolaskom na lice mjesta ,a zatim i sa svim onim što je donio i svojim rukama oslikao.Vremenom sačuvao.

U Gradskoj galeriji Bosanska Krupa postavljena je samostalna izložba Dragana Novakovića,čovjeka koji je rođenjem Beograđanin,ali životom,onim najproduktivnijim,u najosebnijim godinama i Krupljanin koji je ostavio neizbrisiv trag u kulturi,ne samo kao likovni umjetnik,kolekcionar,esteta i kreativac,već koa čovjek koji je još onda prije skoro pola vijeka imao viziju kuda bi trebala da ide duhovna nadgradnja bosanskokrupskog prostora,obzirom da se malo koji,ili možda nijedan mali grad,i tada mogao pohvaliti sa velikim imenima koji su rođenjem ili bistvovanjem imali toliko velikih umjetnika koji su svojim radom zaradili pažnju stručne svjetske javnosti.

Dragan Novaković je vizionar koji je je zajedno sa pokretačima Likovne kolonije „Krušnica“ iz Bosanske Krupe u neku ruku stvorio osnovu da se likovna umjetnost onda,ali i za svagda osjeća kod kuće.

Kod kuće ,na zidovima Gradske galerije su ovoga jula okačeni majstorski akvareli nastali posljednjih decenija pod budnim očima dvije umjetničke slike istog autora nastalih u onom vremenu prije,ili bolje reći, u onom vremenu kada je osmišljena , ili kada je počela trajati, Likovna kolonija „Krušnica“.

Poseban je u akvarelu Dragan Novaković bio nekad.U jednom od kataloga za jednu od njegovih izložbi u Bosanskoj Krupi 1983.godine u predivmo ambijentu tadašnjeg hotela „Strai grad „ profesor „Mile Majstorović je napisao:

„Duhovna šetnja po likovnom opusu Dragana Novakovića donosi niz prijatnih uzbuđenja,ali i jedno svojevrsno i ljekovito ohrabrenje koje je čovjeku,i njegovom suočenju sa egzistencijalnim zebnjama i neizvjesnostima,tako potrebno.

To djelo se nameće tako humanom orijentacijom i unutrašnjom otpornom snagom pred silinama ništavila i zla…Opčinjen monumentalnošču prirode,orkestrirajući osobine boje i svjetlosti… Tehnika akvarela je,među svim tehnikama u slikarstvu,dosta teška.Zahtjeva brzinu bez ponavljanja,i veliku slikarsku sigurnost, i iskustvo protkano znanjem.Novaković to to ovdje na izložbi prezentira jako dobro.najvažnije da se osjeća,kada se gledaju akvareli,da kod svakog motiva atmosferu doživljava onakvomkakav jeste,i to realizuje potezom kičice,sa takvom mjerom da tu nema suviše detalja.Boje su usaglašene,kompozicija znalačka,utisak upečatljiv…”

Danas,čak ni uvaženi profesor Majstorović kao nenadmašan u riječi i izrazu,bi teško pronašao dovoljno velike riječi za ono što se vidi i osjeti u akvarelima Dragana Novakovića tridesettri godine poslije.Za takve „ prozore „ u likovnost teško je pronaći „zavjese“ da ih opišu u tom idiličnom,ali i stavrnom prostoru gdje se prelamalo oko,ruka,kist i misao sa porukom zrelog umjetnika, sa sa savršenom slikom u zahtjevnoj tehnici akvarela.

Nastavićemo o osjećanjima.Na izložbi koja je svečano otvorena u srijedu došao je veliki broj Krupljana i Krupljanki,većinom onih koji su rado bili vlasnici ili zaljubljenici u Draganove akvarele.Došli su i oni koji su ,nekada davno, bili uz likovnjake općine Bosanska krupa,uz Likovnu koloniju.I Draganovi prijatelji.

Sa puno emocija i zadovoljstva na svečanom otvorenju se obratio voditelj Gradske galerije Salih Suljanović i izrazio veliko zadovoljstvo,sreću,pa i ponos što je slikar Dragan Novaković sa svojim djelima u Bosanskoj Krupi.Zahvalio mu se za brojne fotografije,novinske članke,uspomene sa Likovnih kolonija „Krušnice“,koje je prije svog dolaska autor poklonio i za vječnost pohranio u rodoslovnicu Likovne kolonije i arhiv Gradske galerije.I za djela koje darivao.Posebno za originalne najavne plakate kao blago Likovne kolonije „Krušnica“.I naravno što je sa svojom suprugom Vesnom u vruće julske dane sa svojim emocijama,zdravljem, došao u Bosansku Krupu.Salih Suljanović je evocirao neka sjećanja na divne dane početka Likovne kolonije „Krušnica“, koja će uskoro,za dvije sedmice, pisati svoju četrdesetšestu priču.U tim sjećanjima bez Dragana se nije moglo.On kao zlatna nit Kolonije,a ni likovni umjetnici koji su tada sa radošću stizali u Koloniju,i u Domu kulture i u Draganov kultni atelje,poznati atelje koji je bio svojevrsni muzej te prestižne likovne manifestacije sa nebrojeno mnogo nezaboravnih druženja u njemu.

Likovnog umjetnika Dragana Novakovića pozdravila je i Zumreta Porić ,direktorica Centra za kulturu,obrazovanje i informisanje u čijem sasatavu je Gradska galerija i njeno nemjerljivo bogatstvo.Zajedno sa voditeljem Galerije ona je Draganu uručila posebnu plaketu za doprinos koji je dao likovnoj historiji grada.Umjetnik se iznenadio,zahvalio i ostao savladan emocijama koje su došle poslije tog trenutka.Znao je da je zaslužio,ali nije očekivao da će iz svog grada u svoj grad ponijeti takvo priznanje.

Trenutak koji se neće brzo, ili možda nikada zaboraviti, je bio onaj kada je Novaković birao riječi kojim bi se zahvalio svojim sugrađanima,naglašavajući da je Bosanska Krupa spletom životnih okolnosti postao njegov drugi rodni grad u kojem je proveo decenije svog života kada imao najviše energije,ideja,projekata koje je ,zahvaljujući izvanrednoj podršci mnogih koji i nisu bili direktno vezani za umjetnost,uspješno provodio,bogateći sa svojim suradnicima u „Krušnici“, manifestaciju sa velikim imenima bosanskokrupskog slikarstva.Izrazio je veliku sreću što je proveo ove dane sa Džemaludinom Čauševićem,Alagom Isakovićem,prisjetio se dana sa Edom Šarićem i svega onoga što je Karanović,gledajući u budućnost,okupljajući malde, želio da živi u Bosanskoj Krupi.Naglasio je da malo danas i velikih gradova uporedivo sa bogatstvom koje ima Gradska galerija,naravno najviše sa djelima Boška Karanovića,ali i velikom zbirkom radova sa svih Kolonija,te nekoliko postavki kompletnih izložbi Skopljaka,Tajića,Majstorovića i drugih.

Zahvaljući se Husi Mahiću,Husniji Avdagiću ,Džemaludinu Čauševiću na suradnji koja jeobezbjeđivala najbolje uvjete za boravak i slikanje velikih umjetnika iz cijelog svijeta ,u ona vremena prvih decenija Likovne kolonije „Krušnica“,darivao ih je svojim djelima ,akvarelima sa motivima Bosanske Krupe,Venecije,Štrbačkog Buka.I sve one koji su bili dio postavke izložbe u Gradskoj galeriji u Bosanskoj Krupi obradovao.

Ostali su pogledi na platnima iz 1970-tih,sa njima su se miješale uspomene,pominjala imena velikana koji su rado dolazili na slikanje ,a onda ih je čekao prozor,stari prozor za nova djela Draganova,pogled na beogradske mostove,zatim umjetnikovo viđenej i prisustvo bombardiranju Beograda ,nebo,boje kao svijet do božanstvenih,ushitrenih motiva Une,unskih brzaka,prekrasnog akvarela tri vjerska objekta u Bosanskoj Krupi.
Dragan Novaković je rekao da je ovo početak,da sada zna da je sve ono što je čuvao i stvarao,a što je darivao, na dobrom mjestu,kako je kazao „čuvanije nego u mojoj kući“.Zahvalio je svim vrijednim uposlenicima Centra za kulturu,obrazovanje i informisanje i naravno pozvao sve one koji nisu mogli biti dio izložbe da dođu i pogledaju izložbu koja će biti otvorena tačno do postavke nove izložbe koja će predstaviti djela nastala u Likovnoj koloniji od njenih početaka kao prvoj postavci ,odnosno prvom dijelu,poslije koje će uslijediti ovogodišnje oslikavanje prirode i ljudi u ovogodišnjoj Likovnoj koloniji. I drugi dio retrospektive djela iz ove manifestacije.

Kratko je pričao o svom umjetničkom radu,stotinama izložbi u mnogim gradovima Juge,regiona,svijeta.Više o želji da još stvara,da poslika sve što mu za oko i dušu zalijepi se.A to je,rekao je u Bosanskoj Krupi svaki trenutak.

Lijepo je bilo biti dio ove izložbe.S nestrpljenjem se čeka nova.Uz veliku zahvalu Draganu koji je potvrdio da je Boško Karanović dobro spoznao želju i svoju, i bosanskokrupskih zaljubljenika u likovnu umjetnost ,kulturu ,i Unu ,i Krušnicu – u onaj život spojenih ljudi i tradicije,u Saliha Suljanovića i miran ,na kraju svog života,ostavio svojadjela na najboljem mogućem mjestu.U Bosanskoj Krupi.I kao Beograđanin, i kao Krupljanin,Dragan je krenuo istim putem.Da svoja djela,svoje stvaranje i svoje bogatstvo iz historije života pod kistom na bosanskokrupskim obalama i putevima, ostavlja i sam, na istom mjestu.

Na radost Krupljana i na radost svih koji dolaze i pronose likovnost stečenu u bosanskokrupskoj kotlini,na radost mladim ,već priznatim umjetnicima koji nastavljaju i stiču svjetsku slavu.

I na kraju kažimo da su sve one koji su bili nasvečanom otvorenju samostalne izložbe Dragana Novakovića pjesmom oduševile članice Dječjeg ansambla “Ja” koji djeluje pri Centru za kulturu,obrazovanje i informisanje Bosanska Krupa.

Loading...