Vodeći se pravilom da kapital rigorozno i sitničarski bira najsigurnije i najplodnije tržište, mi ćemo institucionalnim pristupom i svim drugim sredstvima činiti sve da nesumnjivi potencijal Bosne i Hercegovine predstavimo i približimo turskom privatnom kapitalu”

Razgovarala: Amina ŠEĆEROVIĆ-KAŞLI

Fotografija: Velija Hasanbegović

Odlukom Predsjedništva BiH za novog ambasadora Bosne i Hercegovine u Republici Turskoj nedavno je imenovan Adis Alagić. Mladi i uspješni Alagić rođen je u Bosanskoj Krupi. Alagić je fakultet završio upravo u Turskoj, te turski jezik poznaje kao maternji, što će biti i prednost u njegovom radu. Dugo je radio u Fondaciji “ BİGMEV”, koja promovira potencijale Bosne i Hercegovine i privlači turske investicije. Obavljao je i funkciju savjetnika za ekonomska pitanja člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića. Za Stav govori o svom novom poslu, ciljevima, odnosima Bosne i Hercegovine i Turske, te o svom dosadašnjem iskustvu.

STAV: Zvanično je potvrđeno Vaše imenovanje na funkciju ambasadora Bosne i Hercegovine u Turskoj. Kada se očekuje Vaš odlazak? Da li već imate određene ciljeve?

ALAGIĆ: Moj odlazak bio je planiran za početak aprila, ali odgođen je zbog pandemijom izazvanih restrikcija kretanja. Put u zemlju prijema očekujem već ove sedmice. Kao šef misije naše zemlje u inostranstvu, naravno da imam precizno definirane poslove i ciljeve. Počevši od osnovnih uloga ambasadora kao što su omogućavanje komunikacije između vlada, predstavljanje naše zemlje, izvještavanje, rad na unapređenju bilateralnih odnosa, zaštite interesa naših građana u zemlji prijema, pa do konkretnijih ciljeva kao što su povećanje bh. izvoza, privlačenje investicija u našu zemlju uz fokus na proizvode i sektore od strateškog značaja. Pobrojao bih prehrambenu industriju, turizam, infrastrukturne i energetske projekte, namjensku i automobilsku industriju, ali to je samo jedan dio onog što Bosna i Hercegovina ima da ponudi. Planiramo i aktivnosti s ciljem unapređenja saradnje na poljima obrazovanja, nauke i tehnologije, kulture i umjetnosti… Cijenimo ogromnim potencijal Bosne i Hercegovine, a naša zemlja stoji kao ravnopravan partner za saradnju, naravno, u okvirima svojih mogućnosti.

STAV: Ovo nije vaš prvi odlazak u Tursku. Proveli ste određeni period svog života upravo u Turskoj, gdje ste završili studij. Koliko će Vam to iskustvo pomoći u budućem radu?

ALAGIĆ: Osim diplome na Ekonomskom fakultetu Istanbulskog univerziteta, ondje sam stekao i prva radna iskustva i imao priliku vidjeti kako funkcioniraju institucije i sistem u Republici Turskoj. Tokom godina studija usavršio sam turski jezik, upoznao kulturu i mentalitet tamošnjih ljudi. Sve to olakšalo je da se nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu zaposlim u svojoj struci i počnem raditi posao koji volim. Gotovo deset godina bavio sam se promocijom, prvenstveno privrednih, a onda i svih ostalih potencijala Bosne i Hercegovine. Opis posla uključivao je često putovanje i boravak u Republici Turskoj, promociju naše zemlje raznim centrima interesa – saradnju s cijelim spektrom domaćih i stranih stručnjaka i uspješnih ljudi. Bavio sam se prezentacijama investicijskih projekata, lobiranjem, spajanjem privrednika, kompanija, privrednih udruženja, razvojnih agencija, lokalnih uprava i drugih državnih institucija. Mislim da nema dijela Bosne i Hercegovine koji nisam posjetio.

Danas, kad se osvrnem na protekli period, prostom računicom zaključujem da su to na stotine i stotine sastanaka i susreta s domaćim i stranim privrednim, institucionalnim i političkim akterima. A to ujedno znači na stotine utakmica u nogama i, naravno, na stotine kontakata. Važan dio mog iskustva jeste to što sam, kao poznavalac turskog i engleskog jezika – izverziran u prevođenju tema u raznim poljima društvenog života – redovno tražen da prevodim susrete zvaničnika i privrednika na najvišem nivou. Tu sam stjecao vrijedna iskustva do kojih mlad čovjek rijetko može doprijeti. Da prevodi predsjednicima, ministrima, vlasnicima multimilionskih holdinga, poznatim ličnostima… Sjećam se da me je tada zanimala, pa pomalo i motivirala karijera Joséa Mourinha, koji je trenerski posao započeo kao prevodilac, a onda postao jedan od najboljih. Ipak, bespogovorno sam najveću motivaciju crpio iz činjenice da radim za interese svoje domovine.

U jednom su trenutku moje sposobnosti i iskustva prepoznate te sam imenovan na poziciju savjetnika člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefika Džaferovića. Taj angažman trajao je sve do imenovanja na mjesto ambasadora Bosne i Hercegovine u Ankari. Pitali ste me šta mi je značilo iskustvo u Turskoj – jedna stvar vodi ka drugoj…

STAV: Prije odlaska prošli ste i kroz obuku. Šta je ona sadržavala?

ALAGIĆ: Za šefove misija imenovanih izvan Ministarstva vanjskih poslova BiH, odnosno one koji se ne svrstavaju među karijerne diplomate, obuka koju sam pohađao od velikog je značaja i koristi. Ona, po pravilu, uključuje treninge u svim poljima koja su preduvjet za vršenje dužnosti iz opisa posla budućih ambasadora. Po mom mišljenju, najvažniji aspekt obuke jesu susreti i razgovori sa službenicima Ministarstva vanjskih poslova jer funkcioniranje naših diplomatsko-konzularnih predstavništava najviše ovisi o kvalitetnoj vezi sa sjedištem. Koristim priliku da se zahvalim svim mentorima koji su svoje znanje i iskustvo nesebično stavili na raspolaganje, bez obzira na to što je to njima predviđeno. Malo šta na svijetu vrijedi kao znanje.

STAV: Iako Vaše ime nije mnogo poznato na političkoj sceni, iza sebe imate uspješnu karijeru. Kao mlada osoba, dugo ste se bavili ekonomskim odnosima Bosne i Hercegovine i Turske. Kakvi su danas odnosi između ovih dviju zemalja?

ALAGIĆ: Odnosi Bosne i Hercegovine i Republike Turske uspješni su i intenzivni u političkoj, društvenoj i kulturnoj oblasti. To su prijateljski odnosi bez većih otvorenih pitanja, uz kontinuirane napore ka njihovom dodatnom unapređenju, što vidimo i iz intenziteta susreta na svim nivoima. Vrlo je lahko konstatirati konstruktivnu i pozitivnu ulogu Republike Turske kroz njenu podršku suverenitetu, teritorijalnom integritetu i multietničnosti Bosne i Hercegovine, njenom evropskom i NATO putu, doprinosu jačanju regionalne saradnje putem trilateralnih sastanaka BiH – Turska – Srbija i BiH – Turska – Hrvatska, te izgradnjom autoputa Sarajevo – Beograd – Sarajevo i mnogim drugim projektima od obostranog, a prvenstveno interesa naše zemlje.

STAV: Često se mogu čuti kritike na račun turskog ulaganja u našu zemlju. Kako Vi, poznajući mnoge firme, poslovne poduhvate, gledate na ovo pitanje?

ALAGIĆ: Strane direktne investicije Republike Turske u Bosni i Hercegovini iznose oko 410 miliona KM i čine otprilike 3 posto ukupnih investicija. U tom pogledu, uzevši u obzir potencijale obiju zemalja, prostor za napredak je stvarno veliki. Naravno, to je jedna od tema koje će biti u fokusu tokom mog mandata kao ambasadora.

Međutim, ako želimo ozbiljno posmatrati i analizirati ovo pitanje, smatram da je dobro odvojiti ono što je u proteklom periodu uradila, odnosno investirala turska država i njene institucije od investicija privatnog kapitala. Prema informacijama Turske ambasade u Sarajevu, ukupne investicije u našoj zemlji iznose 1 milijardu dolara. Turska agencija za koordinaciju TIKA realizirala je u našoj zemlji više od 850 projekata. Ne zaboravimo da je Turska učestvovala u obnovi našeg nacionalnog blaga, između ostalog i Starog mosta u Mostaru. Onda, sjetimo se pomoći tokom razornih poplava 2014. godine i najskorije sad tokom pandemije. Ne mislim da ima realne osnove za kritiku.

Što se tiče investicija u privatnom sektoru – iako je Turska na 11. mjestu, treba imati u vidu da su turske kompanije tokom proteklih godina zauzimale mjesto u vrhu liste najvećih bosanskohercegovačkih izvoznika; pa na listama kompanija s najvišim prosjekom plaća, što ih čini značajnim za lokalne zajednice u kojima se nalaze, a i za cijelu zemlju.

Vodeći se pravilom da kapital rigorozno i sitničarski bira najsigurnije i najplodnije tržište, mi ćemo institucionalnim pristupom i svim drugim sredstvima činiti sve da nesumnjivi potencijal Bosne i Hercegovine predstavimo i približimo turskom privatnom kapitalu.

Zalagat ću se da kroz dosadašnje iskustvo, kontakte, poznavanje jezika, načina poslovanja i generalnih prilika u Republici Turskoj učinimo maksimum po ovom pitanju. Važno je da olakšamo procese, da uvežemo kompanije kroz partnerstva i da im damo vjetar u leđa. Naravno, svako u okvirima svojih zaduženja i sposobnosti. Bosna i Hercegovina vrhunska je lokacija za turske investicije i sad je pravo vrijeme.

Ovdje ću napomenuti da se u određenim akademskim radovima u Republici Turskoj devedesete godine, zbog sveopće loše ekonomske situacije i stagnacije, nazivaju još i “izgubljena dekada“. Vidite, neke strane kompanije s vizijom su baš u tom periodu investirale u Tursku i, kada je došao period ekspanzije, brzih i visokih profita, baš oni su bili u prednosti nad ostalima. Slično gledamo i na Bosnu i Hercegovinu, naša zemlja se razvija, tokom proteklih godina ostvarujemo pozitivan ekonomski rast, relativno dobre brojke u svim bitnim makroekonomskim pokazateljima, kontinuirani rast turizma. Evo, krenula je i izgradnja infrastrukturnih projekata, projekcije vodećih svjetskih institucija su dobre i pokazali smo da se možemo takmičiti s ekonomijama u regiji i sve to uprkos ratu i devastaciji kroz koju smo prošli. Ovdje se namjerno nismo dotakli krize izazvane pandemijom, ali i to je posebno polje interesa iz aspekta saradnje s Republikom Turskom. Vidjeli smo odličan refleks turskih institucija, brz razvoj relevantnih tehnologija i uspješnu borbu s pandemijom pored mnogih realnih izazova s kojima se Turska nosi.

STAV: Koje su prednosti studiranja u Turskoj?

ALAGIĆ: Uz kvalitetno obrazovanje, istaknuo bih iskustvo studiranja u svjetskom centru kao što je Istanbul. Susret s dinamičnošću, visokom konkurencijom, praktičnošću i pragmatičnošću, brzim uplivom novih trendova bilo da je riječ o tehnološkom ili metodološkom aspektu. Tu su i poznanstva koja sam stekao. Evo i jednu anegdotu na temu prednosti studiranja u Turskoj – nekoliko dana nakon mog dolaska na studije, dok sam šetao nepoznatim ulicama Istanbula, vidio sam da se u jednoj maloj prodavnici gleda utakmica. Znao sam da se igra utakmica između fudbalskih klubova “Sarajevo” i “Beşiktaş”. Ušao sam u prodavnicu, nazvao selam i pitao kakav je rezultat. Umjesto odgovora, dobio sam pitanje “odakle si ti”. Rekao sam da sam iz Bosne i da sam student. Reakcija nepoznatih ljudi me je iznenadila – uz veliko oduševljenje su me doslovno natjerali da uđem u prodavnicu, poslužili mi čaj, upoznali s članovima porodice i ja sam u divnoj atmosferi uživao u utakmici, slobodno ću reći – kao u krugu svoje porodice i prijatelja. To je nadaleko poznato tursko gostoprimstvo.
STAV: Jedan ste od osnivača turskih alumnija u BiH. Jedne prilike izjavili ste da većinom turski diplomanti nemaju problem pri pronalasku zaposlenja. Šta biste poručili onima koji namjeravaju studirati u Turskoj?

ALAGIĆ: Jeste, jedan sam od ukupno dvadeset i jednog osnivača asocijacije koja okuplja diplomante turskih univerziteta. Obnašao sam funkciju predsjednika asocijacije dok nisam stupio na dužnost savjetnika člana Predsjedništva BiH. Sada su tu novi ljudi koji vode asocijaciju. Ovdje je važno reći da su gotovo svi turski studenti zaposleni. U vremenima kad se u našoj zemlji govori o crnim statistikama po pitanju nezaposlenja mladih ljudi, ovo je sigurno uspjeh.

Asocijacija se ispočetka bavila, između ostalog, i zapošljavanjem diplomanata, da bi se naknadno nametnula potreba da se unaprijedi pozicija već zaposlenih osoba.

STAV: Kroz Vaš dosadašnji rad izbliza poznajete i tursku ekonomiju. Šta je, po Vašem mišljenju, ključ ekonomskog uspjeha Turske? Šta je to što bi se moglo primijeniti i kod nas?

ALAGIĆ: Naporan, mukotrpan, težak rad uz liderstvo i viziju. Također, kvalitetan krizni menadžment uz dobar refleks i prilagodljivost. Turci su optimisti. Dobar primjer jesu milioni izbjeglica koje je Turska prihvatila uprkos izazovima s kojima se suočava. Prema različitim izvještajima, Turci rade najviše u Evropi (prema statistici zemalja OECD-a, Turska ima najveći procent radnika koji rade više od 60 sati sedmično u primarnom poslu).

U našoj zemlji politička nestabilnost uzima svoj danak. Mnogi mladi ljudi odlaze, daju prednost dobro uređenim zemljama i sistemima nad svojom domovinom. I to je do nas da popravljamo, po hitnom postupku. Bosna i Hercegovina po svojoj prirodi uvijek nudi ljepote i blagodati svima nama koji smo njeni građani. Velika sramota i šteta bila bi ako ostanemo nerazvijeni i ne učinimo sve potrebno da osiguramo sigurnu budućnost našoj djeci baš ovdje na bosanskoj zemlji, toliko plodnoj da čovjek osjeća da, ako bismo u nju poboli starački štap, on bi izlistao i procvao.

STAV: Koji je neiskorišteni prostor u saradnji ovih dviju zemalja?

ALAGIĆ: Uzevši u obzir potencijale obiju zemlje, mišljenja smo da ga ima mnogo. Saradnja na poljima prehrambene industrije, turizma, obrazovanja i nauke i tehnologije, automobilske i namjenske industrije, u kojoj Turska sve više podiže stepen neovisnosti o uvozu – imaju veliku perspektivu. Mnoge bh. kompanije zainteresirane su za zajednički nastup na trećim tržištima, za joint-venture investicije.

U polju obrazovanje tu su ljetne škole, škole jezika, razmjene studenata, uspostava naučnih centara i instituta sve do formalnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini.  Domaće kompanije pokazuju veliki interes za plasman proizvoda na tursko tržište.

 

Stav.ba

Komentari: