Predstavnici najbrojnijih (nacionalnih) političkih stranaka u Bosni i Hercegovini čine sve kako bi religijske zajednice učinili svojim „istinskim služavkama“, kaže za Deutsche Welle član Akademije nauka i umjetnosti BiH i naučni savjetnik u Institutu društvenih nauka „Ivo Pilar” u Zagrebu, Ivan Markešić. On podsjeća da su uoči Općih izbora u BiH oktobra 2018. godine najbrojnije religijske zajednice željele dati vlastiti doprinos kako bi konačni izborni rezultati bili po volji „njihovih” političkih stranaka.

Politički analitičar Slavo Kukić vjeruje da su mogućnosti uticaja religijskih zajednica na izbornu volju biračkog tijela veće nego mogućnosti bilo koje političke partije. „Elementarno je, prema tome, pitanje koriste li one te svoje mogućnosti? Osobno sam uvjeren da koriste, i to u puno značajnijoj mjeri nego bi se to moglo i pretpostaviti”, kaže Kukić za DW.

„Predstavnici nacionalnih stranaka u BiH činili su sve kako bi religijske zajednice učinili svojim istinskim služavkama u pribavljanju potrebnog broja islamsko-bošnjačkih, katoličko-hrvatskih i pravoslavno-srpskih glasova, a što su one (religijske zajednice) rado prihvaćale smatrajući svoje služenje Božici Naciji ispunjenjem Božjeg/Alahovog plana ovdje na zemlji. Temeljne vrijednosti nauka kojeg propovijedaju bile su i ostale u drugome planu”, kaže Markešić.

Analizom medijskih sadržaja uoči Općih izbora u BiH 2018. godine, mogla se prepoznati kako „religizacija politike“, tako i „politizacija religije“, ali i već ustaljene sprege „trona i oltara”, kaže naš sagovornik. „Te sprege su čvrste koalicije religijskih zajednica Islamske zajednice, Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve s ‘njihovim’ izabranim političkim strankama – Strankom demokratske akcije Bakira Izetbegovića, Hrvatskom demokratskom zajednicom BiH Dragana Čovića i Savezom nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika“, kaže Markešić.

Kad je riječ o Republici Hrvatskoj, situacija je nešto drukčija. Razloge tome akademik Markešić vidi u činjenici da Hrvatska, iako po pripadanju Katoličkoj crkvi uistinu jeste katolička zemlja, po življenoj kršćanskoj katoličkoj vjeri ona u svakodnevnom životu spada u red zemalja s „folklornim katoličanstvom“.

To se najbolje pokazalo u izboru za predsjednika RH Stjepana Mesića, a posebno u izboru Ive Josipovića koji se javno deklarirao kao agnostik. Razlog tomu je što najveći broj katolika u Hrvatskoj u svakodnevnome životu ne slijede nauk svojih ‘pastira’. Njih tek 15-ak posto ide redovito u crkvu i ispunjava svoje crkvene obveze“, kaže Markešić.

Srpska pravoslavna crkva (SPC) nema direktnog uticaja na izbornu volju građana u Srbiji, smatra direktor beogradskog Foruma za etničke odnose Dušan Janjić. „Osim u nekim kriznim situacijama, a takva je bila kada je patrijarh Pavle svojevremeno ohrabrio SPC da i neposredno podržava Demokratsku stranku Srbije, odnosno opoziciju (Slobodanu) Miloševiću. Nekada je postojala i indirektna podrška SPC-a Slobodanu Miloševiću, ali generalno SPC danas nema odlučujući uticaj na biračko tijelo u Srbiji“, kaže Janjić.

On, međutim, ne osporava da indirektna podrška SPC-a pojedinim političkim strankama i političarima ipak postoji, i to s obje strane rijeke Drine, što potvrđuju i nedavna odlikovanja koja je SPC dodijelila Aleksandru Vučiću i Miloradu Dodiku.

Podsjećamo da je aktuelni patrijarh Irinej izjavio da „dok je Milorada Dodika, bit će i Republike Srpske”. Irinej je to izjavio odlikujući Dodika ordenom Svetog Simeona. Janjić, međutim napominje kako „u srpskom narodu postoji to uvjerenje da se ordenje daje onom ko odlazi”.

Dušan Janjić kaže i da postoji „sentiment jednog dijela klera oko stvaranja zajedničke, jedinstvene, kako god je zvali, srpske države”. „Ne treba, međutim, zaboraviti da je Dodik jedan od najmarkantnijih nacionalističkih srpskih vođa iz dijaspore što se u jednom dijelu SPC-a gleda sa neskrivenim simpatijama“, kaže Janjić. Direktor Foruma za etničke odnose, također, napominje da je direktna crkvena podrška lideru SNSD-a narušila ugled crkve kada je SPC „zatvorila vrata“ Banjalučanima koji su, protestujući zbog ubistva Davida Dragičevića, tražili zaštitu od političkog nasilja.

Akademik Ivan Markešić vjeruje da stanje straha jednih od drugih najbolje odgovara političkim strankama koje „strahom dobijaju izbore, a strahom i vladaju”. „U tome ih, nažalost, podržavaju najviši predstavnici religijskih zajednica. Kada ne bi bilo straha od drugih, gore spomenute stranke ne bi imale toliko birača. Zaključno se može reći da za sadašnje stanje u BiH uz političke nacionalne, odnosno nacionalističke elite odgovornost snose i religijske zajednice, jer se još uvijek nisu od njih distancirale, već ih bespogovorno podržavaju“, napominje Markešić.

Slavo Kukić zaključuje da uticaj religijskih zajednica „u konačnici zapravo najznačajnije utječe na kontinuitet u dezintegriranju bh. društva i njegovu rastakanju po etničkim i konfesionalnim vododjelnicama. Jer, religijske zajednice su, koliko god to pokušavale osporavati, najznačajnija logistika etnonacionalističkim političkim filozofijama. I zbog toga su, barem koliko i te filozofije, suodgovorne za sve negativne procese koje BiH proživljava i kao država i kao društvo“, upozorava Kukić.

Autor: Deutsche Welle

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...