IZBiH se otvorio i ponudio za dijalog sa onima koji drugačije prakticiraju islam, što treba pozdraviti, kaže u intervjuu za Oslobođenje Jasmin Ahić, profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije.

• Profesore Ahiću, je li BiH plodno tlo za sve vrste kriminala, uključujući i terorizam?

– To je jedno od pitanja koje se postavljalo u posljednje vrijeme bez obzira na kvalitetne akcije našeg policijskog i obavještajnog aparata. Izdvojio bih informaciju koja je važna za bh. društvo uopće. Naime, ANUBiH je sa Svjetskim ekonomskim forumom, Svjetskom bankom organizirala panel-diskusiju o izvještaju koji se odnosi na svjetske trendove i indekse rasta pojedinih industrija, ekonomija, ali i na ono što se odnosi na naš izvještaj o konkurentnosti za 2015/2016, u smislu refleksije na Reformsku agendu.

Pogodno tlo

U tim izvještajima, najrelevantnije institucije pokazuju još jedan indeks, a to je indeks terorizma, koji je podvođen pod DTI svih zemalja u jugoistočnoj Evropi, gdje je za BiH navedeno da ne postoji nikakva prijetnja terorizma za poslovna ulaganja. Hoću reći da slika koju imamo, zapravo, apsolutno drugačije izgleda na terenu od poslovne zajednice i ljudi koji dolaze da investiraju u BiH. Oni ne iskazuju bojazan od terorističkih aktivnosti i ne doživljavaju terorizam kao remetilački faktor za ulaganja u BiH.

• No, ipak se baca sjena na BiH. Zašto je to tako?

– Većina onih koji su bili osumnjičeni, oni koji su optuženi ili osuđeni kao počinitelji terorističkih akata ili su dovođeni u vezu sa terorizmom, ne samo u BiH, izrazito je medijski eksponirana. Nekako uvijek propuštamo istaći da za razliku od drugih zemalja u regionu, BiH ima instituciju koja je već stotinu i više godina prisutna i koja je fundament i garant prakticiranju islama, religije, odnosno vjere u tom smislu. Ako pogledamo region, onda ćemo vidjeti da u Srbiji imamo dvije islamske zajednice, u Crnoj Gori imamo podjele. U tom narativu, koji se sofisticirano zloupotrebljava od radikalnih elemenata, često se dešava da BiH bude isključivo označena kao pogodno i centralno tlo. Tome posljednjih mjeseci doprinose vrlo nekritički i nekorektni medijski izvještaji iz susjednih zemalja, koji donose “senzacionalna otkrića” o pojedinim kampovima za obuku terorista u nekim selima, a koji su apsolutno neutemeljeni. Kada se pročita ta informacija, ona definitivno ostaje primarno registrovana i zapamćena. A niko ne registruje narednu kojom se izrečeno demantuje i potvrđuje da su neki ljudi oklevetani. Nažalost, ovakvi površni medijski osvrti jedan su od značajno otežavajućih faktora u percepciji BiH kao “žarišta terorizma”.

• Može li se govoriti u tom slučaju o začaranom krugu?

– Itekako. Nekoliko jako dobrih akcija naših agencija na sprečavanju terorističkih aktivnosti, na sprečavanju odlaska naših državljana na strana ratišta, kao i mnoge druge preventivne aktivnosti, nažalost, često ostaju u sjeni neprovjerenih ili predimenzioniranih medijskih izvještaja. Upravo je to taj začarani krug.

• Koliko se posvećuje pažnje uzrocima problema?

– U posljednjih nekoliko godina primjećujemo velike zaokrete u pogledu percepcije stanja na terenu ili preveniranja potencijalnih opasnosti. Tu prvenstveno mislim na reformu krivičnog pravosuđa, koja je započeta 2003. i to u smislu da je terorizam kvalificiran kao najteži oblik krivičnog djela, zatim izmjene Krivičnog zakona BiH iz 2010, kada je, na inicijativu Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, usvojena dopuna Zakona članovima 201. i 202, kojim su kao krivična djela propisani javno podsticanje na terorističke aktivnosti i udruživanje u zločinačku grupu radi činjenja terorističke aktivnosti. Danas su, po osnovu upravo takvog krivičnog zakona, osuđene pojedine osobe, te se u skladu sa dopunjenim zakonom vrše nadzori, istrage, te praćenja osoba koje trebaju biti nadzirane.
Nakon mnogih opstrukcija, donesen je i Zakon o sprečavanju finansiranja terorizma i pranju novca BiH, poslije čega je ponovo došlo do izmjene KZBiH, u smislu člana 162a, koji se odnosi na naše državljane koji odlaze na strana ratišta, te je time i stvoren osnov za njihovo sankcionisanje. Tako smo došli u poziciju da danas imamo vrlo efikasan sistem u borbi protiv terorizma. Imamo zakonsku regulativu, a imamo i ovaj veliki zaokret, kako bošnjačkih političara, tako i vjerskih lidera, pri čemu mislim na zajedničku izjavu i poziv na dijalog sa onima koji na svoj način žele da prakticiraju vjerska uvjerenja. Smatram da sigurnim koracima idemo ka kvalitetnom analiziranju situacije i kvalitetnom odnosu sa onima koji su eventualno zloupotrijebljeni u tom smislu.

• Politička atmosfera u državi i nije najbolja. Može li se to odraziti na sigurnosnu situaciju?

– Ne treba to dovoditi u ovaj kontekst, posebno ako je u pitanju terorizam. Mislim da bi bila velika greška smatrati da su ovo trenuci u kojem se može politikantstvom ili politiziranjem dobiti neki politički poen. Mišljenja sam da borba protiv terorizma, bez obzira na to ko bio u poziciji ili opoziciji, ko činio vlast na državnom ili entitetskom nivou, ne smije biti obustavljena niti biti predmet bilo kakvih kalkulacija, pogotovu imajući u vidu sve rizike za naše društvo. Bilo kakav politički kompromis sa onima koji imaju radikalna ili čak i ekstremna uvjerenja ne smije biti dopušten. To jednostavno ne može biti put za BiH.

• Može li se pitanje politike i struke razdvojiti?

– Smatram i odgovorno tvrdim da može i da mora. Ono što je najvažnije jeste da u bh. društvu apsolutno svi moraju shvatiti da terorizam, kakav god on bio, sa bilo kakvim motivom, bilo kakvog karaktera, ideološkog ili nekog drugog, samo je i jedino zločin. Takav zločin nema i ne smije imati nikakvu vezu niti sa BiH niti sa Bošnjacima niti sa pripadnicima islamske vjeroispovijesti, jer je upravo to zloupotreba i države i nacije, a naročito vjere. Slažem se da postoje određene frustracije ili određene bojazni kod bosanskih muslimana, da će eventualni teroristički akti bilo gdje u svijetu, a koji su povezani na bilo koji način sa našim podnebljem, biti etiketa za BiH ili Bošnjake. Navešću primjer informacije da je u terorističkom aktu u Francuskoj korištena municija proizvedena u BiH, i to kao legalno prodano oružje, što je odmah instrumentalizirano i dovedeno u kontekst veze naše zemlje sa terorističkim aktivnostima. Takva praksa poistovjećivanja ili targetiranja naroda ili države apsolutno je nedopustiva. Zločine vrše pojedinci ili organizovane grupe, a nikako narodi ili države, dakle, terorista je samo terorista. On nije ni Bošnjak ni musliman, on je samo terorista. Mislim da su takve pogrešne percepcije u javnosti koje doprinose različitim poistovjećivanjima sa određenim terorističkim grupama ili njihovim aktivnostima ujedno i jedan od najvećih problema.

• Je li zatvaranje paradžemata jedan od mehanizama koji može dati dobar efekat?

– Bez obzira na različita mišljenja o ovom pitanju, mislim da je to potez koji treba pozdraviti, naročito u smislu otvaranja dijaloga koji do sada nije postojao između reprezenata i uleme IZBiH i onih pojedinaca i grupa koji imaju drugačija mišljenja i viđenja prakticiranja islama. IZ se otvorio i ponudio za dijalog sa onima koji drugačije prakticiraju islam. Nisu samo bh. ili bošnjačka uvjerenja tradicijskog karaktera koja se ogledaju kroz hanefijski mesheb, postoje, naravno, i ona drugačija. Važno je shvatiti da ne postoji vjersko pitanje ili prijepor koji se otvorenim dijalogom ne može riješiti i da isto ne smije biti predmet zatvaranja u određene zajednice ili izolovane grupe.

Zločinačke namjere

Slobodno duhovno ili religijsko izučavanje, slobodno prakticiranje bilo koje religije ne može davati za pravo da se na osnovu istog na bilo koji način utiče na javno mnijenje, na svijest vjernika ili naročito na kršenje ili pozivanje na kršenje zakona i Ustava BiH. IZBiH je, po mom sudu, otvorio taj dijalog i pozvao sve one koji imaju drugačija razmišljanja na otklon od različitih radikalnih i ekstremističkih zloupotreba.
• Nedavno je BiH prihvatila Tariqa Mahmouda Ahmeda al-Sawaha iz zatvora Gvantanamo. Treba li javnost biti zabrinuta?

– BiH je članica antiterorističke koalicije za borbu protiv terorizma. Naša zemlja je članica i drugih koalicija koje se bore protiv terorizma. U ovom slučaju, mislim da BiH pokazuje da su naše institucije zainteresirane i spremne za tu borbu, ne samo u jednom smjeru. Ne samo onda kada tražimo pomoć obavještajnog, materijalno-tehničkog, edukacijskog karaktera nego i potvrda da ćemo preuzeti svoj dio odgovornosti u opštoj borbi protiv terorizma. Ovaj slučaj pokazuje spremnost države da odgovori i ovim izazovima. U suštini, ne postoji problem duhovnih uvjerenja. Problem su pojedinci koji na vrlo sofisticiran način zloupotrebljavaju drugačija mišljenja i uvjerenja, koristeći ih za zločinačke interese.

KOMENTARI:
Loading...