Najsretniji sam kada dođem pred fabriku „Majevica“ u Tuzlanskom kantonu, a tamo desetine i desetine traktora i kamiona punih domaće robe čekaju istovar, tu mi se duša napuni, kaže na početku ekskluzivnog razgovora za „Dnevni avaz“ Senad Džambić, vlasnik kompanije „Bingo“.

Jednostavan i prijatan čovjek, srdačan u razgovoru sa svakim.

Pojavom uopće ne odaje da je jedan od najuspješnijih ljudi u Bosni i Hercegovini.

Prestižni svjetski finansijski magazin „Forbes“ proglasio ga je jednim od najbogatijih privrednika u BiH za proteklu godinu. Njegovo ime nalazi se na 10. mjestu u regionu.

No, Džambića novac i uspjeh nisu promijenili.

Kažu da je najrahatniji u društvu svojih starih prijatelja, s kojima je prije 30 godina počeo raditi u Tuzli, najprije u rudniku, gdje je bio električar, a kasnije i uz gradsku pijacu u ovom gradu.

 

U Bugojnu je nedavno otvorio još jedan veliki prodajni centar ovog najvećeg domaćeg proizvodno-trgovačkog lanca.

„Forbesova“ lista

Koji je ovo po redu objekt koji ste otvorili?

– Imamo više od 150 objekata.

Ovo jeste jedan od najvećih.

Koja je vrijednost investicije?

– Radi se o milionima maraka.

Mnogo smo uložili u ovaj centar i imamo se čime ponositi.

I ovdje se još može i treba graditi.

Želim da se i oko ovog centra prave sadržaji, da narod bude zadovoljan i da ima gdje doći i biti mu lijepo.

I da roditelji mogu poslati svoju djecu, a da se ne brinu.

Koliko je novouposlenih?

– Sada ih je 120. To je novih 120 radnih mjesta u Bugojnu i to mi je posebno drago.

Kada sve profunkcionira, bit će još više uposlenih. „Bingo“, inače, zapošljava više od 6.000.

I stalno se širimo, rastemo, otvaramo nove i nove objekte.

Ne radi se samo o prodajnim centrima. Sve više ulažemo u domaću proizvodnju.

Vi ste jedan od najbogatijih ljudi u BiH…

– Jesam, zdrav sam, hvala Bogu!

Ali, Vaše bogatstvo mjeri se i milionima maraka…

– Ali sam i zadužen. Vidite, ne sakupljam novac i ne deponujem ga u strane banke.

Sve što zarađujemo, mi odmah investiramo i širimo se dalje.

Želimo da u svakom kutku BiH imamo neki svoj objekt.

I idemo tom cilju sve bolje.

Radimo mnogo s Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) i zaduženi jesmo.

Bez kredita ne može se raditi.

Imate milione, zašto radite?

– Vidite, dragi Bog nekoga za nešto odredi.

Mene je stavio da, ipak, malo idem ispred ovog našeg naroda, podržim ovu našu proizvodnju, a i da se malo počnemo mijenjati kao narod.

Da se prekine s onim našim: Taman, meni dosta, ne treba hile, srkleta…

Da, dakle, prestanemo tako razmišljati i da krenemo prema naprijed i uvijek idemo dalje i bolje.

Ne smijemo stati!

Znači, ni u jednom poslu ne možemo reći: E, sad je dosta, više mi ne treba.

Uvijek moramo ići, pratiti konkurenciju, biti ispred nje… u svemu!

Šta čini kompaniju „Bingo“, osim trgovine?

– Mi imamo fabriku tekstila u Kalesiji, korni flipsa i čipsa „Majevica“, jako transportno preduzeće, farme pilića, koka nosilja, sada smo pokrenuli i farmu koza…

Mi smo do sada uvozili kozije mlijeko iz Hrvatske.

A sami ga možemo izvoziti!

Imamo mnogo kooperanata u cijeloj državi, od njih otkupljujemo sve što proizvedu, pokrenuli smo proizvodnju vlastitog zamrznutog i svježeg povrća i voća, domaćeg mlijeka, radimo i na njegovoj preradi…

Kada bismo i htjeli, a možemo, nećemo mi sve proizvoditi. Dajemo šansu svakome u BiH, u svakom njenom dijelu, da radi s nama i razvija se.

Ako imamo dobre proizvođače mesa u BiH, oni će nas snabdijevati svojim proizvodima.

Ne moramo ni to uvoziti.

A možemo kasnije ići i vani s time.

Ima ovaj naš narod i dobre ljude i kvalitetne proizvode.

Nama nedostaje konditorskih proizvoda.

Mi ćemo ići i u to.

Sve gdje možemo da ne uvozimo, ići ćemo sami ili zajedno s nekim, da to pravimo ovdje.

I mi to možemo.

Domaća roba

Ima jedna u nizu nevjerovatnih priča kada je „Bingo“ u pitanju – dnevna prodaja košpica.

Recite nam malo više o tome.

– Svima pričam i svi se uvijek začude – dnevno prodamo više od četiri tone košpica!

I ne možemo ih naći u ovoj našoj BiH, nego ih uvozimo.

Mi hoćemo i radimo na tome da proizvodimo i prodajemo naše košpice, da se bundeva i tikva prerađuju, da se njome snabdijevaju naše farme stoke…

Nama treba lješnika, krompira, luka, rekao sam već za bundevu… svega toga treba u neograničenim količinama.

I sve to može na ovim našim brdskim predjelima uspijevati.

Samo treba posijati i zasaditi.

Za otkup se niko ne treba brinuti.

Ko ne vjeruje, neka pita ljude u Srebreniku.

Ove smo godine podijelili sjemenski krompir.

Bila je loša godina, a mi smo dali i sve što treba za urod.

Otkupili smo 2.000 tona i sada ćemo se širiti za narednu godini, plan nam je 4.000 tona.

Ako Bog da. I krompira treba u neograničenim količinama.

Poljoprivrednici se uvijek žale da im nije problem plasirati robu, već naplatiti.

– Naš najduži rok je 60 dana.

Ali, mi češće platimo prije isteka tog roka. „Bingo“ je uspješna priča, jer uspjeh temeljimo na tome da je svima dobro, ne samo meni ili nekolicini mojih saradnika.

I zato plaćamo što prije svim dobavljačima.

Šta su daljnji planovi?

– Širit ćemo se, naravno.

Akcent je na proizvodnji, ali i trgovini.

Širit ćemo broj svojih prodajnih objekata, graditi nove reprezentativne objekte.

Za sada nemamo ambicija da izlazimo izvan BiH, a u ovoj našoj državi mjesta ima za sve.

Je li sve ovo što radite priprema za prodaju „Binga“ nekome velikom?

Nekom njemačkom ili zapadnom trgovačko-proizvodnom lancu…

– Ne! Sve ovo što smo napravili, napravili smo sa svojim narodom i želim da mi on vjeruje.

Jer ja volim svoj narod! Sav narod u državi Bosni i Hercegovini, da se razumijemo.

I sada trebamo prodati nešto za šta smo se toliko žrtvovali i borili?!

Najgore je što svi mi mislimo da mi ništa ne znamo, ništa ne umijemo, ništa ne možemo.

A nije tako.

Džambić: Moramo raditi zajedno za napredak BiH

Mi moramo vjerovati u sebe, moramo znati da možemo i umijemo.

Imamo toliko toga čime se možemo i trebamo dičiti u svijetu.

Kada bih prodao „Bingo“, izdao bih sve.

To bi bila katastrofa i za mene i za moje saradnike i za kooperante, proizvođače…

Jer, niko vam ne bi mogao garantirati da će i dalje otkupljivati ono što proizvodite.

Meni je važno da sam zdrav.

Jedem dvaput dnevno, vodim računa o sebi…

I sad da prodam, imao bih nekih para, ali to, opet, moram u nešto uložiti, raditi. I da opet idem ispočetka…

Cijeli naš koncept napravljen je da nema ni pomisli o prodaji.

Nema ni potrebe.

Prodaje, dakle, nema.

Moramo svi biti s našim narodom ovdje, raditi zajedno za napredak BiH.

Opet Vas moram pitati: magazin „Forbes„ uvrstio Vas je na listu najbogatijih ljudi u BiH. Koliko je to miliona?

– Ma, dobro, „Frobes“ to radi prema prometu.

To je jedno, zarada je nešto drugo.

Naš promet u 2014. bio je viši od 500 miliona KM.

U idućoj očekujemo nešto više od 800 miliona KM.

Sada smo imali ovu akviziciju „Interexa“. Sve što zaradimo, mi investiramo.

I stalno ulažemo u novo – dotraje kombi, promijenimo vitrine, kupimo zemljište, objekte… stalno investiramo.

Kupovina Interex-a

Koliko je koštala akvizicija „Interexa“?

– Pa… recimo da smo zadovoljni. I jedna i druga strana zadovoljna je akvizicijom.

Ne bih govorio o novčanim iznosima. „Interex“ je jedna zdrava firma koja se sada povlači s tržišta Bugarske, Srbije i BiH.

I mi smo kupili ovaj dio koji je u BiH.

Oni su jaki u Francuskoj, Kanadi, Portugalu… ova naša tržišta nisu im interesantna.

Za njihove pojmove ovo je malo i slabo tržište.

Ta akvizicija dala nam je novu energiju i snagu, proveli smo sinergiju, osigurali napredak, radna mjesta ljudi koji su tamo već radili.

Oni imaju objekte na nekim dijelovima gdje smo mi planirali doći…

U BiH je „Bingo“ jedan od najjačih trgovačkih lanaca. „Konzum“ i vi…

– Mi smo najjači…

Postoji li mogućnost da se dogovorite o cijenama s „Konzumom“? I da onda diktirate svima…

– Nema nikakvih dogovora. Sve što radimo u korist je građana.

S ovom akvizicijom mi ćemo samo kupovati više i nuditi više i bolje.

Dogovaranja protiv našeg naroda nema ni sa kim.

Nema ni monopola! Samo borba na tržištu, konkurencija…

Moja kuća je među najmanjim u ulici
Živite li u kući ili u stanu?
– Donedavno sam živio u stanu, sada sam napravio kuću i jedna je od najmanjih u ulici.

Samo jedan čovjek pored mene ima nešto manju kuću, sve ostale su veće.

Imam četvero djece i trebalo nam je da se fino smjestimo.

Djeca će nastaviti Vaš posao?

– Ne znam. Težak je ovo posao.

Koji automobil vozite?

– BMW 7. Kupio sam taj automobil polovan, bio je star osam mjeseci.

Za tih osam mjeseci vozilo je u Njemačkoj izgubilo 40.000 eura.

I nikad nisam kupio nov auto.

Što bih to radio, kada za godinu dana vrijedi upola manje.

A djeca?

Šta ona voze?

– Djeca su mala.

Samo jedno vozi Tiguan.

Vlast se bavi sobom
Koliko ste bliski vlasti i koliko Vas ona podržava?

– Ma, kakva vlast. Ona se samo sama sobom bavi.

Ima i priča da ste Vi samo istureni, a da je neko od političara pravi vlasnik „Binga“…

– Ma, kakvi! Kakvi političari, bolan!

Jašta je političar vlasnik „Binga“, nemojte me nasmijavati.

Nema od toga ništa.

Ja sam ovo strpljivo stvarao sa svojim radnicima, svojih deset prstiju, svojom porodicom i prijateljima…

KOMENTARI:
Loading...