Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine početkom decembra 2015. usvojio je Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH.

Izmjena je ovo koja je prilično uzburkala nevladin sektor, pogotovo onaj dio koji je odgovoran za dobrobit sigurnih kuća u Federaciji, kojih trenutno ima šest. Ukoliko znamo podatak da je svaka četvrta žena u Federaciji žrtva nasilja, a jedino mjesto gdje se mogu skloniti od toga – sigurne kuće, onda je potpuno jasna težina cijele priče.

Naime, kako nevladin sektor upozorava, usvoje li se ove izmjene u predloženoj formi opstanak sigurnih kuća bit će ugrožen. Sporan je član 35. ovog zakona koji je predvidio uvjete za finansiranje sigurnih kuća za privremeni smještaj žrtava nasilja, te način na koji se osnivaju – ukoliko se akt usvoji u ovoj formi, sigurne kuće dobit će status ustanove, što će im uveliko otežati rad.

„Vlada Federacije BiH od usvajanja Zakona pa do danas nije ispunjavala zakonsku obavezu sufinansiranja sigurnih kuća u iznosu od 70 posto, navodeći da odredba iz člana 35. nije jasna, te je Vlada odlučila da pristupi izmjenama i dopunama ovog zakona“, navode iz Udruženje građana Viva žene iz Tuzle.

Predsjednica ovog udruženja Jasna Zečević objasnila je da bi obaveza da se organizacija koja osniva sigurnu kuću registrira u skladu sa Zakonom o ustanovama značila da postojeće sigurne kuće moraju postati ustanove. To bi ih, kako je kazala, dodatno opteretilo financijski, ali i u smislu organizacione i upravljačke strukture. Postanu li ustanove, to će značiti upravne odbore, nadzorne odbore, administraciju, papirologiju… žrtvama ovo neće pomoći, naprotiv.

„S obzirom na to da se sigurne kuće i u trenutnim okolnostima bore da osiguraju dovoljna finansijska sredstva da bi opstale, dodatni teret bi neminovno doveo do slabljenja stepena zaštite žrtava nasilja u sigurnim kućama“, kazala je Zečević.

Tuzlansko udruženje održalo je krajem januara i javnu raspravu na kojoj je zatražena dopuna člana 35., “a to je da se sigurne kuće mogu osnivati i na osnovu Zakona o udruženjima i fondacijama”.

Isto smatraju i u Udruženju Medica Zenica, koje je osnovalo prvu sigurnu kuću u FBiH, i to u ratu. Čelnica Medice Sabiha Husić za portal Radiosarajevo.ba otkriva kako su oni pokrenuli cijelu akciju, napominjući da je Zakon o zaštiti od nasilja u porodici u ovoj formi usvojen 2013, a vlast je po zakonu imala šest mjeseci da donese podzakonske akte koje bi regulirale cijelu oblast.

„Sad smo u 2016. Podzakonski akti nisu doneseni“, govori nam Husić koja smatra kako bi efikasnija saradnja na relaciji vlast – nevladin sektor donijela bolja i ekonomičnija rješenja.

Husić naglašava da žrtvama treba osigurati brzu i efikasnu podršku shodnu individualnim potrebama, bez diskriminacije na osnovu toga u kojem kantonu žive, te uspostaviti standardizaciju sigurnih kuća. NVO sektor je još prije sedam godina donio prijedlog standardizacije, no još uvijek se nije ništa uradilo po tom pitanju.

„Idemo razgovarati i adekvatno riješiti ovo pitanje, pogotovo kada je riječ o finansiranju. Napominjem da mi imamo fiksne i varijabilne troškove. Među fiksne spadaju režije, dadžbine, plaće… a varijabilni se odnose ne potrebe žrtava – od odjeće, do školovanja djece. Dajte da riješimo osnovna pitanja na pravi način“, iskrena je Husić.

Prema riječima koordinatorice Sigurne kuće Udruženja “Vive Žene” Fatime Bećirović, godišnje u prosjeku bude smješteno 80 do 90 žrtava nasilja koje su u akutnoj krizi, među kojima su i maloljetnici: „U toku jedne godine u svih šest sigurnih kuća u FBiH taj broj je 350 do 400 žrtava nasilja, što govori koliko je važan opstanak sigurnih kuća. Ukoliko se postojeće sigurne kuće ugase, nismo sigurni da je država spremna preuzeti odgovornost i otvoriti nove u skladu s predloženim zakonom. Mogli bi imati strašne posljedice koje će škoditi samo i isključivo žrtvama.“

Portal Radiosarajevo.ba u Ministarstvu za pravdu FBiH, koje je predlagač zakonskih izmjena, ipak doznaje da Nacrt nije “gotova stvar”.

Usvojio ga jeste Predstavnički dom, ali Dom naroda nije. Tek nakon što ga drugi Dom usvoji – ako ga usvoji – kreće se u proces javnih rasprava koje će potrajati oko tri mjeseca. U Ministarstvu doznajemo da je Nacrt upućen i u svih deset kantonalnih skupština, koje se trebaju očitovati. Zakon će biti objavljen i na web-stranici, a tražit će se mišljenje tužilaštava, MUP-ova, akademske zajednice…

Nevladin sektor napominje da ima pripremljene prijedloge te će i oni biti upućeni predlagaču, tj. Ministarstvu za pravdu.

KOMENTARI:
Loading...