Oni koji se bave odgojem ističu kako nikada više nismo brinuli o djeci, a da ona nikada nisu bila fizički “zapuštenija”.

To su potvrdile i brojne naučne studije koje su pokazale da je veliki postotak djece nedovoljno tjelesno aktivan, odnosno da vodi pretežno sjedilački način života.

Za mladi organizam, u periodu intenzivnog rasta, kretanje je najvažniji faktor pravilnog razvoja svih organa i održavanje zdravlja. Djeca su, kaže prof. dr. Lejla Šebić sa Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu, genetski programirana da se kreću, skaču, istežu, trče, a upravo te aktivnosti svedene su na minimum, što značajno ugrožava njihovo zdravlje.

– Neaktivnost i neadekvatna preobilna prehrana usporavaju metabolizam i uzrokuju debljanje već u najranijem djetinjstvu. To djeluje i na psihološki, socijalni i kognitivni razvoj djece. Tjelesna aktivnost pruža mogućnost učenja, reguliranje emocija i izgrađivanje odnosa među vršnjacima. Ona podiže samopoštovanje i umanjuje psihosocijalni stres, depresiju i anksioznost – kaže Šebić.

Društvene mreže

Robovanje savremenoj tehnologiji (mobiteli i računari), nezdrava prehrana te zaposlenost roditelja, koji u trci za poslovnim obavezama i karijerom, imaju sve manje vremena za djecu, najveći su krivci za to.

– Društvene mreže učinile su da nam se mladi sve manje kreću i igraju vani kao što smo to mi nekada radili. Kako bi se to promijenilo važno je uvesti dodatne tjelesne aktivnosti koje će biti dovoljno izazovne i motivirajuće za djecu – ističe Šebić.

Preporuke mjerodavnih institucija za ostvarenje zdravstvenih dobrobiti djece i adolescenata su da oni trebaju biti uključeni u tjelesne aktivnosti umjerenog ili visokog intenziteta najmanje 60 minuta dnevno. Problem treba riješiti i na nivou škola gdje djeca ustvari i provode najviše vremena, ali isto tako i u porodici. Vrlo često ni roditelji nisu fizički aktivni, a time daju loš primjer.

– Djeca imitiraju odrasle u svemu. Roditelji bi trebali utjecati na to kroz zajedničke odlaske na izlete u prirodu, druženje s vršnjacima (igra i sport) te dodatno uključivanje u sportske klubove. U škole treba uvesti dodatne časove sporta. Vrlo čest je slučaj da djeca u školama imaju tjelesni odgoj samo jednom sedmično u vidu blok časa. Ako nekoliko puta izostanu ili nađu opravdanje, broj aktivnih časova dodatno se smanjuje, što je alarmantno u ovakvim okolnostima. Sport i tjelesni odgoj trebali bi biti zastupljeni najmanje tri puta sedmično, a uvjeti za rad nastavnika, kroz rekvizite i opremu, unaprijeđeni – govori Šebić.

Kako djecu animirati da sate provedene na Facebooku, zamijene sportskim igralištem ili salom? Važno je, napominje Šebić, podići svijest mladih o važnosti vježbanja i zdrave prehrane kroz redovna predavanja stručnjaka iz oblasti sporta i nutricionizma.

– Treba im pokazati pozitivne primjere kao što su sportski rezultati koje su postigli njihovi vršnjaci. Učiniti da im bavljenje sportom bude zadovoljstvo, a ne kazna ili napor. U školama valja napraviti manje fitnes-centre koji će biti otvoreni za redovan trening, ne samo za djecu, nego i nastavnike, naravno uz pomoć stručnjaka trenera – istakla je Šebić.

Djevojčice su neaktivnije

– Izuzetno je visok postotak nedovoljno aktivne djece i adolescenata i on u evropskim i sjevernoameričkim zemljama iznosi 81 posto. Prevalenca u BiH slična je onoj na globalnom nivou. Međutim, tome treba dodati podatak kako se gotovo više od 60 posto stanovnika uopće ne uključuju u vježbanje. Neaktivnost je povezana i s problemom sve većeg broja pretilih u svijetu. Postoci takvih adolescenata značajno se razlikuju među pojedinim državama, a uočen je i porast prevalence na prijelazu iz osnovne u srednju školu – kaže Šebić i dodaje kako je u gotovo svim zemljama utvrđen veći broj nedovoljno aktivnih djevojčica.

KOMENTARI:
Loading...