Jedan od glavnih problema s kojima se susreću poslodavci u BiH jeste nedostatak stručne radne snage, koja u potrazi za boljom platom sve češće završava na gradilištima u regionu i Evropi.

Rezultati popisa stanovništva Bosne i Hercegovine iz 2013. godine koji su nedavno prezentovani kažu da 51,1 posto građana BiH ima završenu srednju školu, 21,4 osnovnu, a 3,2 posto višu i 9,6 posto visoku školu.

Osim pukih statističkih podataka bilo bi dobro vidjeti koje srednje škole su najzastupljenije, odnosno šta to bh. osnovci najradije biraju i time određuju sebi put. Mada to i sada prema upisnim kvotama znamo. Osnovci uglavnom trče prema gimnazijama, nešto sporijim korakom prema ekonomskoj i medicinskoj srednjoj školi, dok prema stručnim školama, školama koje nude stručna zanimanja koja su trenutno među najtraženijima, kako u BiH, tako i na svjetskom tržištu rada, susrećemo malo trkača, one rijetke koji baš žele upisati neku stručnu školu i one koji ne uspiju u prvom krugu upisati željenu školu, pa im to ostaje kao spas u zadnji čas.

Uzalud su konstantna upozorenja obrazovnih institucija, privrednika, ljudi od struke koji kao papagaji ponavljaju da na tržištu BiH imamo nestašicu stručnog kadra.

Domaće kompanije muku muče da pronađu radnike, te se u kategoriju nemoguće misije može svrstati potražnja kompanija za tekstilcima, zavarivačima…

O kakvim zanimanjima riječ kroz praktičan primjer je iskazala Snježana Köpruner, direktorica GS Tvornice mašina iz Travnika, koja je u nedavnom susretu sa medijima izrekla podatak da je jedan od glavnih problema s kojima se susreće nedostatak stručne radne snage, te kazala kako je njena kompanija u jednom mjesecu ostala bez deset zavarivača.

Zašto, upitao bi se neko. Jednostavno, tržišna konkurencija – budite jači, bolji, konkurentniji i pobijedićete, u ovom slučaju prigrabićete sebi sve potrebne radnike, a drugima šta ostane.

U ovom slučaju konkurencija su Hrvatska, Slovenija, Njemačka…

Sve ove zemlje našim ljudima nude mnogo veće satnice nego što im mi možemo ponuditi. U Njemačkoj obuke za zavarivače skoro da i nema. Slovenci, Hrvati ukoliko imaju rok možda od tri mjeseca da završe posao, a nemaju dovoljno radnika, jednostavno dođu i “pokupe” domaću radnu snagu, koja je sretna da pronađe takav posao. Zašto? Jer je satnica osam eura i jer za tri mjeseca posla zarade godišnju platu u Bosni i Hercegovini.

Kako kaže Köpruner, to su ekstremne satnice koje država poput BiH, odnosno poslodavci koji unutar nje rade, ne mogu pratiti, te je teško u uslovima koje imamo u BiH biti konkurentan na zapadnom tržištu.

S problemom nedostatka stručne i kvalifikovane radne snage suočavaju se i brojne domaće kompanije iz oblasti tekstilne i kožarske industrije. Vlasnica jedne takve kompanije je istakla kako mora početi otkazivati narudžbe i ne prihvatati nove jer nema dovoljno radnika. Lokalne zajednice su se stoga počele same organizovati, pokušavajući u školama formirati razrede sa nedostajućim zanimanjima.

S druge strane, i bh. vlasti bi trebale da se posvete ovom pitanju i napokon bi trebale prestati da pričaju o neusklađenosti potreba tržišta sa obrazovnim sistemima i da pređu sa riječi na djela. Trebale bi da rade na poboljšanju saradnje industrije i nauke, te da podstiču kreativnost i inovativnost.

Također, trebali bi da se pozabave sa školskim ustanovama koje niču po BiH kao gljive poslije kiše, a upitno je znanje koje njihovi polaznici na kraju dobiju i imaju.

Vlast bi trebala da krene i u jaču, agresivniju kampanju usmjerenu ka školama, prema djeci, prema njihovim roditeljima, pokazati im i dokazati da je bolje da završe školu nakon koje će pravo sa diplomom za mašinu, u fabriku, a ne sa diplomom na biro i postati jedan od statističkih brojeva, a prema posljednjim statističkim podacima, u Bosni i Hercegovini je bilo 518.857 osoba na evidencijama zavoda i službi zapošljavanja.

 

KOMENTARI:
Loading...