Nigdje se na tako jasan način nije suočila nevinost sa zločinom i nigdje se na tako jasan način nije očitovala ona čudna i sramna ravnodušnost i licemjerstvo moćnih koji su mogli da spriječe katastrofu

Moramo uporno tragati za hiljadama nestalih dragih i nevinih ljudi. Ako su živi, da ih izbavimo. Ako su mrtvi, da ih dostojno sahranimo, i pronađemo i kaznimo njihove ubice. Činit ćemo to iz dana u dan, bez obzira na teškoće i bez obzira koliko bi taj važni posao mogao potrajati, poručio je i obećao rahmetli Alija Izetbegović, prvi predsjednik nezavisne Republike Bosne i Hercegovine, prije dvadeset godina, na obilježavanju prve godišnjice srebreničkog genocida.

Simbol svih stradanja

Naglasio je predsjednik Izetbegović tom prilikom da ta beskrajno velika nesreća koja je pogodila naš narod nije trajala jedan dan, niti je Srebrenica bila jedino mjesto stradanja, ali je zbog planetarne razmjere nesreće i svega zločinačkog i sramnog što je pratilo, Srebrenica postala i ostat će simbol i ime za nebrojena stratišta širom zemlje.

– Nigdje se na tako jasan način nije suočila nevinost sa zločinom i nigdje se na tako jasan način nije očitovala ona čudna i sramna ravnodušnost i licemjerstvo moćnih koji su mogli da spriječe katastrofu, ali su uvijek nalazili razloga da to ne učine – rekao je Izetbegović, poručivši da ne smijemo zaboraviti žrtve srebreničkog genocida niti ostale nevine ljude, žene i djecu koji su postali žrtve bezumlja i mržnje.

-Ko je kriv?  Najviše su krivi, svakako, ubice i njihovi naredbodavci, ali svi smo krivi na neki način, svi mi preživjeli, svi osim žrtava. Kada se dogodi nešto stravično kao što je Srebrenica, tada nema nevinih. Svaki čovjek i svaka žena krivi su što je svijet takav kakav jest i što je moguć svijet u kojem je moguća Srebrenica- rekao je prvi predsjednik Republike BiH prije 20 godina.

– Predsjedništvo me zadužilo da kažem nekoliko riječi na ovoj tužnoj ceremoniji sjećanja, ali teško ih nalazim jer riječi su ipak sa ove, a ono što se dogodilo u Srebrenici sa one strane uma i razuma. Šutnja bi bila primjerenija i čak rječitija- kazao je rahmetli Izetbegović u emotivnom obraćanju nakon kojeg je zaplakao.

A samo godinu ranije, u julu 1995, kada se moglo nazrijeti šta čeka bošnjačko stanovništvo Podrinja, tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH bezuspješno je pokušavao alarmirati svjetsku javnost i zvaničnike da spriječe ono za šta će se kasnije ispostaviti da je najveći zločin počinjen na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.

Između ostalih, Izetbegović je 9. jula poslao tadašnjem predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država Billu Clintonu pismo u kojem je tražio da on svojim utjecajem osigura da snage UN-a zaštite stanovništvo.

– Kriza u Srebrenici, regiji u istočnoj Bosni, koja je opkoljena od početka rata, traje već neko vrijeme. U svojim rezolucijama 824 i 836, Vijeće sigurnosti UN-a proglasilo je ovo područje sigurnom zonom UN-a. Osim toga, uz dogovor sa UNPROFOR-om, ovaj region je demilitariziran 1993. godine. Uprkos tome, grad i okolica su pod stalnim granatiranjem – napisao je.

Obavijestio je Izetbegović američkog predsjednika da srpski agresor napada ovu zonu teškom artiljerijom i pješadijom i da malobrojne snage UNPROFOR-a nisu spremne niti sposobne zaštititi grad, zbog čega se više od 60.000 stanovnika, od kojih su većina žene, djeca i starije osobe, našlo u životnoj opasnosti.

– Molim Vas da iskoristite svoj utjecaj kako bi se osiguralo da međunarodna zajednica ispuni svoje obaveze prema ovoj sigurnoj zoni UN-a te spriječi čin terorizma i genocida nad civilnim stanovništvom Srebrenice – naveo je Izetbegović u pismu koje je tadašnji sekretar Ministarstva vanjskih poslova BiH Osman Topčagić poslao Clintonu, ali i tadašnjem njemačkom kancelaru Helmutu Kohlu, tadašnjem predsjedniku Francuske Jacquesu Chiracu i tadašnjem premijeru Velike Britanije Johnu Majoru.

Nažalost, svjetske sile nisu spriječile agresorske snage na čelu s Ratkom Mladićem u njihovim nakanama, a ono što je uslijedilo nakon toga jeste genocid, najveći zločin na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.

U jednom od prvih intervjua datih nedugo nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, Izetbegović je za tadašnji TVBiH kazao da su događanja u Srebrenici bila jedna od najtežih trenutaka u ratu.

– Događaj sa Srebrenicom je bio stravičan, ali i sva drama nakon toga kad smo pokušavali da spasimo ljude. To su bili jako teški dani koji se ne mogu zaboraviti – kazao je on.

Već u tom periodu počinje relativizacija genocida u Srebrenici, ali i samog obima tog zločina. Pojedinci, uključujući i određene međunarodne zvaničnike, ističu da su sve strane krive. Komentirajući tu pojavu, Alija Izetbegović pojasnio je da „postoji određena vrsta propagande“.

– Postoje sile vani koje jednostavno ne žele da priznaju neke realnosti koje su ovdje postojale i istine koje su bile. A to je da je bosanska vlast bila demokratska vlast i da se bosanska armija ponašala u skladu s međunarodnim zakonima. Ne žele to da prihvate jer to nameće obaveze, nameće neke dugoročne zaključke koji njima ne odgovaraju. I onda se svaki slučaj koristi da se to izjednači – kazao je rahmetli Izetbegović.

KOMENTARI:
Loading...