18.6 C
Bosanska Krupa
Utorak, 18 Maja, 2021

Problemi nisu samo u Sarajevu, Mostaru, Tuzli i Zenici: Kako se male bolnice nose s pandemijom

U posljednje vrijeme mediji su intenzivno izvještavali o stanju na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu – od problema s kisikom, preko ispovijesti porodica, pa sve do pisma anesteziologa i „malina“ respiratora. Osim toga, javnost je otprilike upoznata sa stanjem u bolnicama na području Tuzlanskog, Hercegovačko-neretvanskog i Zeničko-dobojskog kantona.

Kakvo je stanje u drugim bolnicama na području Federacije BiH? Novinari Žurnala razgovarali su s direktorima nekoliko bolnica koji su nas upoznali s izazovima s kojima se susreću danas. Podsjetimo, prije otprilike godinu dana Žurnal je objavio tekstove u vezi sa stanjem u bolnicama na području Unsko-sanskog i Srednjobosanskog kantona. Ukratko, tada je najviše nedostajalo respiratora, zaštitne opreme i medicinskog osoblja.

Godinu poslije, situacija u tom smislu je znatno bolja, ali ne savršena, slažu se Žurnalovi sagovornici. Međutim, u vrijeme kada brojimo najviše žrtava od posljedica zaraze od početka pandemije, zdravstvene ustanove susreću s novim problemima.

„Situacija nikada nije bila ozbiljnija, jer je na liječenju 40 teških pacijenata, od kojih je 12 na respiratoru“, priča prim. dr. Velimir Valjan, direktor Hrvatske bolnice „Dr. fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj.

Prije samo godinu u cijelom Srednjobosanskom kantonu bilo je ukupno 11 respiratora. Prema riječima dr. Valjana, danas samo u ovoj bolnici postoji 14 kliničkih respiratora: „Dijelom smo ih kupili mi od naših sredstava, a dijelom smo ih dobili i kroz donacije – Njemačka ambasada, UNDP, iz bolnice iz Mostara…“

Valjan ističe odličnu saradnju s drugim bolnicama u SBK. Kako kaže, poštuju se odluke Kriznog štaba SBK prema kojima se pacijenti s najtežom kliničkom slikom liječe u Novoj Biloj i Travniku, nešto lakši slučajevi se smještaju u Bolnicu za plućne bolesti i tuberkulozu u Travniku, a oni pacijenti s najlakšom kliničkom slikom, a koji ipak zahtijevaju bolničko liječenje, liječe se u Bugojnu i Jajcu.

Kako ističe dr. Valjan, najveće glavobolje zadaje im nabavka kisika: „S kisikom je svakodnevna borba. Stalno sam u kontaktu s tehničkom službom, koliko ima boca, rade se procjene… Posljednjih nekoliko dana u prosjeku potrošimo 150 velikih boca. Deset puta, pa i više trošimo sada nego prije pandemije. Bila je jedan dan kritična situacija kada smo na stanju imali devet boca, a čekamo isporuku, najavljeno nam stiže za sat. Pa smo čekali hoće li doći, hoće li biti nekakva prometna nesreća i slično. To nam stvara najveće stresove. Sa tim liježem, sa tim ustajem.“

Priča nam kako clexanea, lijeka koji sprečava formiranje ugrušaka u krvi, više nema: „Nema ga više nikako u BiH. Srećom, ima zamjena. Konkretno mi više clexanea nemamo, već koristimo zamjenske lijekove, neće pacijenti biti uskraćeni. Jedina razlika je što se češće moraju raditi laboratorijske pretrage, koagulogrami.“

Dr. Valjan dodaje da ni oni nemaju lijekove kao što su remdesivir i tocilizumab, a koriste ih samo ako ih porodice oboljelih nabave i to samo u određenim situacijama kada se, prema kliničkoj slici, mogu dati određenom pacijentu.

Direktor Bolnice u Novoj Biloj nedavno je bio u centru medijske pažnje kada je izjavio da ne koriste donirane respiratore koje je nabavila FUCZ preko „Srebrene maline“.

Za Žurnal objašnjava tu odluku: „Naši anesteziolozi su testirali te mašine, konstatirali su da nemaju potrebne module za tretman teških pacijenata. Sve da sam ja i rekao da se koriste, odgovorni ljudi koji rade s tim, to ne bi koristili. Vidjeli smo da to nije to, sklonili ih u skladište i to je to. Mi smo dobili tih šest respiratora, te još jedan isti u okviru donacije Ujedinjenih Arapskih Emirata. Mi ih nikada nećemo koristiti. Mi ne sporimo ništa, neka se vodi da mi ne znamo koristiti te respiratore. Ako ih neko drugi zna koristiti, mi smo ih spremni ustupiti.“

Spomenimo i to da novi direktor JU „Bolnica Travnik“ Adnan Šatrović nije bio raspoložen za razgovor s novinarima Žurnala.

Dvije bolnice u Unsko-sanskom kantonu (Kantonalna bolnica „Dr. Irfan Ljubijankić“ u Bihaću i Opća bolnica u Sanskom Mostu), pandemiju su dočekale sa samo sedam respiratora. Danas, bolnice imaju preko 20 respiratora.

Shodno ranije postignutom dogovoru, Kantonalna bolnica u Bihaću podnosi najveći teret, odnosno u ovoj ustanovi se liječe pacijenti s težom kliničkom slikom, uključujući i one kojima je neophodan respirator.

„Mi u Kantonalnoj bolnici imamo četiri COVID odjela i na tim odjelima trenutno imamo oko 80 pacijenata. Uglavnom se radi o srednje teškim i teškim pacijentima. Trenutno imamo 20 vrhunskih respiratora. Kako smo ih nabavili? Mi smo kupili pet, pa smo dobili donaciju UNDP-a, pa od Evropske komisije…“, govori za Žurnal direktor dr. Hajrudin Havić.

Prim. dr. Mustafa Avdagić, direktor Opće bolnice u Sanskom Mostu, priča nam da je pandemija uzrokovala i prekompoziciju rada: „Mi smo dobili jedan novi odjel, COVID odjel sa 15 kreveta. Zbog toga smo morali angažirati i novi kadar da bi taj odjel radio. Što se tiče respiratora, četiri respiratora posudili smo Kantonalnoj bolnici u Bihaću, a mi imamo dva.“

Dr. Avdagić dodaje kako su dobili dva respiratora koje je nabavila FUCZ: „Ne mogu reći ni da rade ni da ne rade. Prošli su ateste, ali ne koristimo ih zato što nemamo pacijenata za njih.“ S druge strane, dr. Havić ističe da nisu ni tražili, ni dobili te respiratore. „To su transportni respiratori i za ovaj vid liječenja nama ne odgovaraju“, ističe on.

Dodaj komentar:
- Oglas -

Najnovije

- Oglas -

Povezani članci