31.3 C
Bosanska Krupa
Nedjelja, 20 Juna, 2021

Povorke u vrijeme pandemije: Kako da budemo vidljivi uprkos zabranama?

U susret Međunarodnom danu borbe protiv homofobije, bifobije, transfobije i interfobije (IDAHOBIT), Bh. povorka ponosa u saradnji sa udruženjem Ošta Nula organizovala je regionalnu panel diskusiju “A šta Povorka ima s tim?”. Predstavnici/e iz šest država razmijenili/e su iskustvo u organizovanju povorki ponosa tokom pandemije virusa korona.

Bh. povorku ponosa predstavljala je Dajana Bakić, članica Organizacionog odbora (OO). Kako je istakla, imala je to zadovoljstvo i ponos da bude dio OO od prve Povorke ponosa, koja se desila 2019. godine. Za nju je to bio najznačajniji politički događaj te godine, istorijski momenat za BiH i LGBTIQ zajednicu i pokret.

„Imali smo pozitivne posljedice na živote zajednice, neke stvari su se pokrenule jer su učinjene vidljivim. Bili smo jako motivisani da nastavimo sa zauzimanjem javnog prostora, isticanjem problema i da živimo inkluzivnost koju je donijela Povorka. Zbog pandemije nam je bilo jako izazovno da radimo. Prolazili smo kroz jako teške procese individualno i kao tim“, kazala je Dajana Bakić.

Uvidjevši šta sve Povorka ponosa može, nastala su očekivanja da se nastavi istim tempom. Međutim, pandemija je sve promijenila i donijela brojne izazove.

„Svakodnevno su se mijenjale naredbe. Sve vrijeme smo očekivali da ćemo moći da je organizujemo kao protest, što ona i jeste. Osluškivali smo ono što se dešava u našem društvu, razgovarali sa zajednicom i saveznicima_cama. Onda smo odlučili da odgodimo Povorku, ali s obzirom na to da nam je bitno prisustvo u javnom prostoru, tokom cijele godine smo organizovali niz akcija u različitim zajednicama u BiH. Radili smo video kampanje gdje smo isticale probleme sa kojim se suočava LGBTIQ zajednica, a koji su intenzivirani tokom pandemije. Primorani smo da budemo u svoja četiri zida, iz kojih smo željeli da izađemo“, ističe ona.

Na kraju svih akcija u BiH, u Sarajevu je organizovana vožnja automobilima, uz isticanje LGBTIQ zastava. Ruta kretanja bila je zamišljena ruta protestnog marša za tu godinu.

„I tu smo se susreli sa diskriminacijom. Tražili smo od ministarstva saobraćaja KS i MUP-a KS dozvolu za korištenje rute. Iako nisu bili nadležni, Ministarstvo saobraćaja nam je zabranilo korištenje te rute. Žalili smo se Vladi kantona Sarajevo i prihvaćena je naša žalba“, kaže Dajana Bakić.

S obzirom na to da Bh. povorka ponosa nije registrovana organizacija već neformalna grupa građana_ki, ne postoje organizovani servisi ni resursi koji se mogu ponuditi članovima_cama LGBTIQ zajednice. Ipak, vrijeme pandemije je iskorišteno da se proširi mreža solidarnosti koju je Povorka izgradila i da se zajednici pomogne kroz različite kanale.

„Sve više ljudi se suočava sa beskućništvom. Trans osobe ne mogu kroz zdravstveni sistem da prolaze kroz proces prilagodbe pola, moraju da idu u Srbiju ili Hrvatsku. Trudili smo se da budemo solidarna platforma, gdje se mogu javiti za pomoć i podršku. Ako ne možemo da odgovorimo na te potrebe, onda da ih uputimo na institucije i organizacije koje mogu“, kaže ona.

Njegujući solidarnost kao antifašističko nasljeđe, Bh. povorka ponosa je u proteklom periodu obilježila nekoliko datuma značajnih za LGBTIQ zajednicu, ali i podržala druge borbe u BiH, poput protesta rudara. Jer LGBTIQ osobe nisu vezane samo za svoj rodni i seksualni identitet, one su i građani_ke bh. društva, sa istim problemima i izazovima. Još uvijek je neizvjesno da li će se ove godine Povorka ponosa desiti u fizičkom prostoru ili će to biti organizovanje alternativnog događaja. Ono što se dešava „iza kulisa“ jeste zagovaranje slobode okupljanja zajedno sa drugim organizacijama.

Kao najveći izazov pri organizaciji Zagreb prajda, Barbara Gregov ističe broj ljudi koji se može okupiti na javnom mjestu, odnosno dozvola javnih okupljanja uopšteno.

„Prema trenutnim mjerama u Hrvatskoj taj broj je 25, što definitivno onemogućava organizaciju Povorke. Problem je konstantno praćenje odluka stožera koje se donose svaka dva tjedna i to stanje pripravnosti, što onemogućuje lagodan rad. Organizacija Povorke je stresna i ima niz faktora, ali ovo je dodatno otežava, posebno administrativni dio“, govori ona.

Plan je bio organizovati skup u junu, ali se zbog trenutne situacije moraju preorjentisati na jul. To znači novo traženje dozvola i probleme administrativne prirode. Kao jedan od nedostataka rada u ovakvoj atmosferi ističe sastanke OO-a.

„Oni se dešavaju ali rjeđe, sastajemo se u manjim skupinama i dosta komunikacije je prebačeno online. To nije toliki problem samo po sebi, ali nedostaje ljudski momenat povezivanja grupe i politizacija kroz to druženje mladih koji su se ove godine prijavili u OO“, kaže Barbara Gregov.

Povorke će u Zagrebu definitivno biti, samo je pitanje kad tačno. Prošle godine su mjere dopuštale okupljanje hiljadu ljudi, pa je organizovana šetnja na izmijenjenoj, kraćoj ruti. Ističe da je cilje bio da se ljudi manje zadržavaju vani. Angažovan je veći broj redara, koji su pazili na poštovanje mjera.

„To je bio rujan i već su se organizovala dešavanja, nije to bio prvi javni skup nakon lockdowna. Zajednici je bilo razočarenje što se događaj odgađa, to je najveseliji dan u godini i navika je da je on u lipnju, to nam je bio veći problem od javnosti koja uvijek ima problema sa povorkom“, navodi ona.

U proteklom periodu uočili su niz problema sa kojima se zajednica u Hrvatskoj suočava. Pored ugroženog mentalnog zdravlja i otežanog pristupa medicinskim uslugama, javio se problem sa pravosuđem i novim usporavanjem upravnih sporova. Ipak, najveći problem je porast nasilja nad LGBTIQ zajednicom, i to vrlo brutalnog. U decembru je u zagrebačkom parku Maksimir jedan čovjek zapaljen, da bi nakon toga jedna osoba bila gurnuta pod tramvaj, jer su napadači mislili da se radi o gej muškarcu.

Dodaj komentar:
- Oglas -

Najnovije

- Oglas -

Povezani članci