Zaključno sa februarom istekao je predviđeni rok koji je Islamska zajednica (IZ) BiH odredila kao krajnje vrijeme za intergraciju nezavisnih džemata, odnosno paradžemata u okvire IZ-a. S obzirom da do toga nije došlo, sada je na potezu država i njene institucije, a iz Koordinacije nezavisnih džemata danas je upućeno novo pismo IZ-u.

Predstavnici paradžemata u proteklom periodu u nekoliko navrata pokušavali su organizirati sastanak sa čelnim ljudima Rijaseta IZ-a u BiH, međutim to toga nikada nije došlo. Iz Islamske zajednice nisu željeli pregovarati, a novim pismom predstavnici tzv. paradžemata iskazuju svoje razočarenje, i obrazlažu razloge zbog čega ne djeluju u okviru IZ-a.

“Mi ne bi na ovaj način, javno, savjetovali da smo bili u stanju da stignemo do vas, a pokušavali smo, tako nam Allaha, tome svjedočite vi, i cjelokupna bh javnost. Javno savjetovanje je sramoćenje i prilika zajedničkim dušmanima da se naslađuju.

Zato smo mi svih ovih godina krili razloge razilaženja između nas i Islamske zajednice, jer nismo voljeli da naše sramote gledaju drugi. To je bila nesuglasica unutar kuće, za koju smo voljeli da je takvom i ostala.

I Allah je svjedok da smo, uprkos svemu što je kružilo po medijima od potvora i laži u vezi nas, htjeli ovo razilaženje sačuvati ovakvim.

Ipak, natjerani medijskom ofanzivom, koja bi trebala da služi kao uvod u naš linč, bili smo prinuđeni da neke od ovih stvari iznesemo javno.

Pitamo se: da li je bilo lakše pričati sa nama licem u lice, ako nam se imalo nešto reći, umjesto bombardovanja zvaničnim obavijestima, pa da budemo prinuđeni da odgovaramo na takve stvari isto tako javno?

Iskoristit ćemo ovu priliku, jer druge možda nećemo imati, da spomenemo neke od tih stvari.

Rečeno nam je da mi želimo da preskačemo neke zvanične instance kada smo tražili da govorimo sa rejsul-ulemom.

Odgovorno tvrdimo da nam nijedan od glavnih imama nije naveo nijednu tačku našeg štetnog djelovanja, nego su nam govorili da se ovi problemi trebaju rješavati na višim instancama unutuar IZ, kao što nam je savjetovano da direktno razgovaramo sa rejsul-ulemom.

Imamo svjedoke koji su spremni da potvrde ove navode.

Ne volimo da nas neko optužuje za laž. Optužba za laž je udar na čast, a čast je muslimanu draža od života.

Zato nas je zaprepastila izjava iz ureda Rejsa koja glasi:

“Nije istina da se bilo ko iz Islamske zajednice na bilo koji način oglašavao niti davao pristanak za navodne sastanke Reisu-l-uleme sa navodnim predstavnicima takozvane Koordinacije.”

I optuženi smo za postupak Amira Selimovića, iako nemamo nikakve veze sa njim. On u svom obraćanju ne pravi veliku razliku između IZ i nas”, istuiče se u pismu Koordinacije nezavisnih džemata.

Sve optužbe u vezi organizovanja odlazaka mladića da ratuju u Siriji smatraju neosnovanim, zbog čega Tužilaštvo BiH do sada nije ni reagiralo.

“Kao što nam se tovari da smo mi bili ti koji su nekoga vrbovali za odlazak u Siriju. Pitamo se, ako je to tako, zašto dosad nije reagovalo tužilaštvo? Njima bi bilo plaho drago da posjeduju ijedan dokaz po ovom pitanju. Vjerujemo da nijedan od nas ne bi bio na slobodi. I kako da kod nas ne važi onaj princip presumpcije nevinosti, koji važi za Radončića?

Kao što se može primijetiti stalno implicitno nabacivanje pojma “tekfir”. Smatramo da je Islamskoj zajednici, a i njihovim trabantima, danas više nego jasno da smo mi čisti od pretjerivanja u tekfiru, ali bi željeli da napomenemo onoga koji je zaboravio da je pretjerivanje u tekfiru, koji je Allahov propis, jednako opasno kao i popuštanje i omalovažavanje istog.

Čelnici IZ bi trebalo da znaju da ima tekfira koji je obaveza svim muslimanima, kao što postoji tekfir koji je zabranjen po konsenzusu učenjaka. Najbolja borba protiv pretjerivanja u tekfiru je poučavanje ispravnim osnovama i pravilima po ovom pitanju, a ne zanemarivanje ovog propisa, jer se nijedan propis u Allahovoj vjeri ne smije zanemariti:

A ovaj govor o tekfiru je plod informacija iz određenih “selefijskih” krugova, koji su izgubili svaki trag pravičnosti i obzirnosti u pogledu nas, pa nas, iako o nama malo znaju i ne mogu ukazati ni na šta iz našeg govora i postupaka, za ovu stvar stalno i iznova optužuju.

Sve ove fabrikacije, paušalne izjave i netačnosti izrečene putem ovih pisama ukazuju na jedno, a to je da je nama presuđeno prije suđenja i da se od nas očekivalo ono što se nije desilo: da okrenemo leđa IZ i kažemo: ‘Vi ste kafiri, mi ne želimo sa vama da pričamo,’ pa da nas se IZ rahat odrekne.

Kao što ukazuju da smo mi ovdje postali monetom potkusurivanja unutar političkog establišmenta u ovoj zemlji, zlatna prilika za još jedan povoljan kredit, pa nam je rezolucijom protiv terorizma dodijeljena uloga koju smo trebali odglumiti.

Zato se nije očekivalo da vas pozovemo na javni i otvoreni dijalog o svim ovim pitanjima, jer bi tada sve te laži o nama u potpunosti nestale, i javnost bi imala prilike da vidi pravu istinu.

Uz sve se omalovažala naša realna spremnost na rješavanje problema i optuživalo za “obmanjivanje javnosti”.

Obmanjivanje javnosti čime? Iskazivanjem želje za dogovorom?

Mi nismo zauzeli podaničko-poltronski odnos prema IZ, jer je to odnos neiskrenosti. Mi želimo biti dobri savjetnici čelnicima IZ, i ne želimo biti pomagačima u grijehu i neprijateljstvu.

Uz sve ovo, da ste posjedovali ijedan valjan šerijatski argument za zatvaranje ovih mesdžida, ne bi vam bilo teško suočavanje sa nama. Međutim, ne biste voljeli da dopustite sebi da budete savladani od strane niko-ničega argumentacijom Šerijata”, ističe se u pismu upućenom IZ-u.

Džamije su često zaključane i bez ezana

Između ostalog predstavnici paradžemata objašnjavaju zbog čega se ne slažu sa djelovanjem i načinom rada IZ-a, a to je prije svega odnos prema vjeri i džamijama.

“Pa šta nas je stvarno nagnalo da osnujemo džemate van uprave IZ?

Allahove kuće, u kojima često nema službenih imama, ostaju bez ezana i namaza, a nerijetko i zaključane, dok veliki broj imama koji u njima obavljaju namaze ne upotpunjavaju ruknove istih, te je postalo zamarajuće klanjati za onima koji kljucaju u namazu.

Naše dugogodišnje ustrajavanje na klanjanju u ovim džamijama je naš najbolji odgovor na potvoru tekfira za koji nas optužuju. Čak ih i danas posjećujemo više nego mnogi vaši zvaničnici, i nadalje svjedočimo vašoj bahatosti i nemaru prema džamijama.

Primjera radi, u Tuzli, u zgradi koja se nalazi 150 metara vazdušne linije od džamije kralja Abdullaha živi petnaest, ili više uposlenika IZ. Sa izuzetkom malog broja njih, nijedan od njih se ne može vidjeti ni na dnevnim, ni na noćnim namazima, kao i u mnogim džamija širom BiH, koje ostaju puste, dok njihovi imami, koji žive desetak metara od džamijskih pragova u njih ulaze svaki drugi ili treći dan.

Kada je stvar ovakva sa vama, predvodnicima, može se samo zamisliti na šta ljudi nailaze po selima, gdje se džamije drže zaključanim za ljude koji uče Kur’an, a ne otključavaju se osim petkom za džumu.

I svjedoči ovaj narod vašoj okrutnoj finansijskoj politici, izmišljanju obreda nepoznatih knjigama hanefijskog, ili bilo kojeg drugog, fikha i naplaćivanje istih po zamamnim tarifama, kao i naplaćivanje propisanih stvari koje iziskuju sasvim malo truda nerealnim sumama (120 KM za gasuljenje mejjita???)

Otvaranjem naših mesdžida htjeli smo, i uspjeli smo, pokazati da se može živjeti za vjeru, a ne od vjere, i da je moguće ogoliti vjeru od pokvarenih običaja, a pri tome normalno funkcionisati”, naglašavaju iz Koordinacije nezavisnih džemata.

Borba između sunneta i tradicije

Zamjerke se odnose i na “novitete u vjeri”, odnosno davanje značaja raznim dovištima i drugim mjestima, što prema mišljenju predstavnika tzv. paradžemata nije u skladu sa sunnetom, već tradicijom Bošnjaka.

“Vaše neširenje korisnog znanja među ovim narodom, tako da se skoro ne može naći džamija koju vi držite u kojoj su predavanja redovna, uz zabranjivanje drugima da u njima drže predavanja. Jer sa eliminacijom neznanja nestaje mogućnosti manipulacije.

Vaše upošljavanje minbera za jeftine promocije stranačkih poslušnika je bilo uzrokom gubljenja povjerenja mnogih ljudi u vas.

Vaše uvođenje raznih dovišta i oživljavanje ceremonija na turbetima, na kojima se čini javno i otvoreno mali i veliki širk, a za vašu veliku finansijsku dobit, na koje dolaze mase svijeta koje ne ispunjavaju osnovne islamske obaveze nadajući se da će im to biti zamjenom za ono što im je Allah propisao, učinilo je džamije pustim, osim za džumu.

Jer kada bi ljudima rekli šta treba da rade, ne bi ni imali vremena da hodaju po raznim dovištima tražeći bereket, nego bi sami dovili Allahu, nakon što ispune svoje obaveze prema Njemu.

Vaše daleko odstupanje od hanefijskog mezheba, na koji se pozivate, u stvarima koje vam donose finansijsku korist, npr. vaše organizovanje manifestacije “Moj ummete”, na kojoj se pjesmom i muzikom, koja je po riječima Ebu Hanife i njegovih učenika najstrožije zabranjena, obilježilo 600 godina postojanja islama na ovim prostorima.

I posljednje, mada ne zadnje je vaša otvorena borba protiv sunneta i njegovih obilježja u vašim institucijama, pozivanjem na tobožnje slijeđenje tradicije Bošnjaka, čak i kada ta tradicija potvrđuje te stvari i poziva u njih, kao što je slučaj sa zatvaranjem puta ljudima koji imaju duže brade da rade u vašim institucijama, iako se zna da hodža u Bosni nije mogao biti bez brade, i vaša borba protiv pokrivanja lica žene muslimanke, iako se zna da višestoljetna tradicija Bošnjaka ovu stvar itekako potvrđuje.

I na kraju – a sramota nas je ovo i spominjati – optužbe na naš račun da nas inspirišu nekakvi mentori iz dalekih zemalja su nedokaziva nebuloza, kao i da smo htjeli da bošnjački narod uvučemo u nekakvo krvoproliće. To nema nikakve veze sa istinom, i kunemo se Uzvišenim Allahom da nikad nismo učestvovali, planirali, svjedočili, čak ni pomislili na poduzimanje ovakvih akcija, kao što odgovorno tvrdimo: šta god bilo poduzeto protiv nas od represivnih mjera, nećemo dopustiti da budemo isprovocirani na ishitrenu reakciju, niti ugrožavanje bezbjednosti muslimana u Bosni i Hercegovini.

I nećemo nikada prestati pozivati na dijalog i razumijevanje među muslimanima, na osnovama Kur’ana i sunneta, bez omalovažavanja, ucjena i represija. Ko god nas bude na takav dijalog pozvao, rado ćemo se odazvati”, zaključuju predstavnici Koordinacije nezavisnih džemata, a kao potpisnici ovog pisma navode se Emir Čajić, Izet Hadžić, Mirza Arapčić i Bajro Kaljiković.

KOMENTARI:
Loading...