Kola se gotovo uvijek lome na pacijentima

Zdravstvo u BiH već godinama je u kolapsu. Kola se gotovo uvijek lome na pacijentima. Nakon više od tri mjeseca nestašice, u domove zdravlja u glavnom bh. gradu stigli su reagensi za osnovne laboratorijske analize.

“Ovo ne radimo. Ne radimo ni ovo. Zaokružio sam šta možete uraditi kod nas”, pojašnjava medicinski tehničar na kartoteci jednog većeg Doma zdravlja u Sarajevu starijoj gospođi kojoj očito nije jasno šta se dešava. Zbunjeno ga pita gdje da ide, gdje može “izvaditi nalaz za masnoću”. Objašnjava joj, kao i brojnim pacijentima prije nje, da ode u neku od privatnih laboratorija u gradu, javlja Deutsche Welle.

Penzionerka Nadija u nevjerici izlazi iz prepune čekaonice. “Nalaze za holesterol moram izvaditi. Imam problema sa srcem i jetrom i nalaze trebam za kontrolu kod interniste. Šta sad da radim?”, pita se. Nije jedina. Mnogi pacijenti iz čekaonica laboratorija u domovima zdravlja u Sarajevu do polovine ovog mjeseca bili su jednako zbunjeni, budući da nekih od osnovnih reagenasa za krvne analize, poput CRP-a (C reaktivni protein – potvrda upalnih procesa), uree, kreatinina, transaminaza… nije bilo još od početka ove godine. Domovi zdravlja u Sarajevu su, kako je potvrđeno u Upravi JU Dom zdravlja KS, dobili neophodne reagense 18. marta.

Za vrijeme nestašice, reagenasa je bilo u privatnim laboratorijama, koji potrebne nalaze nude za nešto veću cijenu negoli je to u javnim ustanovama, a Zavod zdravstvenog osiguranja (ZZO) Kantona Sarajevo spreman je refundirati troškove pacijentima kojima su nalazi neophodni.

Takva spremnost ZZO-a, prema riječima pacijenata, ne pomaže mnogo, budući da za povrat sredstava treba pripremiti nekoliko dokumenata – uputnicu, potvrdu javne ustanove da nije u stanju pružiti određenu uslugu, fiskalni račun za uslugu obavljenu u privatnoj ustanovi, te identifikacijske dokumente – bez garancije da će refundacija biti odobrena, a pacijentima, posebno penzionerima, svaka para je važna.

Ko je kriv?

Dok pacijenti trpe, loptica odgovornosti prebacuje se sa ZZO na Javnu ustanovu (JU) Domovi zdravlja, pa na Vladu KS i natrag. Vlada KS je početkom marta pozvala sve javne zdravstvene ustanove da sve “svoje raspoložive resurse stave u funkciju radi prevazilaženja” problema višemjesečnog nedostatka reagenasa.

“Iako su zdravstvene ustanove iskazale spremnost da ustupe izvjesne količine pojedinih reagenasa, a da pri tome ne ugroze svoj rad, ipak su ponuđene količine potpuno nedostatne za pružanje nedostajućih usluga spram potreba koje imaju mnogobrojni pacijenti Doma zdravlja”, saopćeno je iz kantonalne Vlade početkom ovog mjeseca. Naglašeno je da je “zbog neadekvatnog planiranja potreba za reagensima i neprovođenja pravovremenih procedura javnih nabavki, situacija eskalirala”, pa je nedostajalo čak 28 vrsta reagenasa, čime je bio ugrožen sistem pružanja zdravstvene zaštite stanovnicima KS”.

Iz Vlade KS također su poručili kako će pokrenuti pitanje odgovornosti svih upravljačkih struktura JU Dom zdravlja “koji su svojim neradom i neodgovornošću doveli do višemjesečnih problema i zastoja u funkcioniranju zdravstvenog sistema i prava pacijenata u KS”. U Vladi tvrde da odgovorni u JU Dom zdravlja o problemima nisu obavještavali ZZO KS.

Problem u neprovođenju Zakona

ZZO KS također lopticu krivice prebacuje na JU Dom zdravlja, optužujući odgovorne te institucije za “maliciozno obmanjivanje javnosti i dovođenje u zabludu osiguranika KS ili neinformisanost o usvojenim Finansijskim planovima od strane Skupštine Kantona Sarajevo”.

Na žalost, kako za Deutsche Welle kaže Marin Bago, predsjednik Udruge “Futura” iz Mostara, koja se bavi unapređenjem življenja, te pravima potrošača, a u tom okviru i pravima pacijenata, građani u FBiH su “izgubili tu razinu pismenosti da možemo poredati sve te procese”. Bago naglašava činjenicu da se u FBiH za zdravstvo, tačnije za zdravstvene usluge, izdvaja 1,7 milijardi KM. Problem je, smatra, u nepoštivanju i neprovođenju važećih zakona u zdravstvu.

“Zakoni iz oblasti zdravstva u FBiH su jako dobri. Orijentirani su prema pacijentu, potrošački su, tržišni, konkurentski, dakle sve u svrhu dobivanja kvalitetne zdravstvene usluge. Međutim, ti zakoni, odnosno njihova primjena na terenu je kriminalna”, naglašava Bago.

Do takvih zaključaka, kaže, Udruga “Futura” došla je kroz projekat “Prava pacijenata”, kojim je istraženo “koja prava pacijenti imaju u zdravstvu i što je ono što narušava kvalitet zdravstvene usluge”. Istraživanje je pokazalo da se zakoni iz oblasti zdravstva gotovo nikako ne primjenjuju, bar kada je riječ o pravima pacijenata.

Pacijenti bez prava glasa

“Po zakonima, pacijenti moraju učestvovati direktno u procesu donošenja odluka, u procesu nadzora, u procesu predlaganja, evaluiranja itd. To je predviđeno kroz zdravstvena vijeća, gdje bi svaka županija/kanton, odnosno općina, morala imati zdravstveno vijeće koje evaluira, predlaže poboljšanja u oblasti zdravstva”, pojašnjava Bago. Od 10 kantona u FBiH, prema njegovim riječima, takva vijeća formirana su tek u četiri, a “i ta tek formalno, jer u biti ne funkcioniraju”.

Zadatak vijeća, kada bi funkcionirala, bio bi između ostalog da svakih šest mjeseci predstavljaju prigovore pacijenata, na koga se odnose, te na odgovarajuće odgovore menadžmenta zdravstvenih ustanova. Na taj način bi prepoznavanje, pa i rješavanje problema bilo znatno izvjesnije, no tih mogućnosti još uvijek nema, premda je Zakon na snazi od 2010. godine. S druge strane, dodaje Bago, upitno je koliko bi građani, odnosno pacijenti, zaista kritički reagirali, imajući u vidu ukorijenjenu filozofiju: “Neka, može valjat’!”.

Građani bi, pojašnjava Bago, trebali učestvovati i u kontroli rada osiguravatelja – zavoda za osiguranje, budući da Zakon predviđa da od devet članova Upravnog odbora (UO) zavoda troje trebaju biti predstavnici pacijenata, što mahom nije slučaj. Dešava se, tvrdi Bago, da “politika u UO postavi liječnike koji kažu da su i sami pacijenti” i time zadovolje formu, ali ne i pravi smisao Zakona.

“ZZO – novčanici aktualnih politika”

“Futurino” istraživanje, dodaje, također je pokazalo da priča zapravo kreće od zavoda zdravstvenog osiguranja. Naime, “Zakon također predviđa da zavodi na osnovu obima, vrste i kvaliteta usluga zaključuju ugovore i da pri tome ne smiju praviti razliku kada su javne i privatne zdravstvene ustanove u pitanju”.

“Trebaju nas slati tamo gdje je usluga najbolja, gdje se nudi najbolji kvalitet, odnosno da svugdje možemo dobiti uslugu po osnovu zdravstvene knjižice/legitimacije”, smatra Bago. Na taj način bi, smatra on, dobrim dijelom bio riješen i problem paralelnog rada zdravstvenih radnika u javnom i privatnom sektoru, budući da bi se cijena usluga izjednačila.

Da je Zakon ispoštovan u tom smislu, problem nedostatka reagenasa za osnovne analize krvi u KS ne bi bio toliko strašan, niti bi penzionerka Nadija i brojni drugi pacijenti svih uzrasta, bili u nedoumici gdje da se obrate za pomoć ili kako da refundiraju troškove analiza u privatnim laboratorijama.

“Međutim, zavodi su lagano postali novčanici aktualnih politika i oni plaćaju bolnicama paušalno, bez plana, bez kontrole, bez nadzora, umjesto da plaćaju po obimu, vrsti i kvalitetu. Naši zakoni su odlični, ali ponašanje je odavno u kriminalnoj sferi”, zaključuje Bago

KOMENTARI:
Loading...