Agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA) počela je istragu nakon što je 20. maja u svom obraćanju poslanicima Narodne skupštine RS član Predsjedništva BiH Milorad Dodik javno priznao da učestvuje u prisluškivanju poslanika opozicije, rekavši da zna sve šta oni rade.

Prvi saslušani u SIPA-i, u još jednoj “aferi prisluškivanja”, bio je lider PDP-a Branislav Borenović, koji je nakon Dodikove izjave podnio krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH, piše Inforadar.ba.

Borenović je izjavio da ima dovoljno neoborivih dokaza za podizanje optužnice te istakao da je njegova obaveza bila da podnese krivičnu prijavu za neovlašteno prisluškivanje i na taj način pokuša zaštiti sve neistomišljenike Milorada Dodika.

Podsjećamo, Dodik je, obraćajući se poslaniku PDP-a Drašku Stanivukoviću, u Narodnoj skupštini, između ostalog, rekao:

“Ne možeš proći ni u svojoj partiji, a da možeš kod naroda. Što si dobio – dobio si. Sad kada znaju koja si luda, niko neće glasati za tebe. Pitaj i ove iz SDS-a, ja im slušam telefone, pa znam, svi su protiv tebe, samo ne smiju ti ništa reći. Znam, imam pravo da slušam. Kad ti budeš predsjednik, i ti ćeš imati”, rekao je Dodik.

Da bi još bahato potvrdio svoju izjavu, Dodik se obratio i ministru unutrašnjih poslova Draganu Lukaču: “Je li Lukač, je li ono što ti meni dostavljaš, je li tako? Evo čovjeka, svjedoka. Nema vlasti koja ne sluša opoziciju, tako i mi vas slušamo”, rekao je Dodik na sjednici Narodne skupštine RS.

Dan kasnije (21. maja) ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač demantovao je sve ovo, tvrdeći da se Dodik samo igrao sa opozicijom, dok je sam Dodik izjavio da je to bio njegov performans.

Nakon što je u SIPA-i saslušan lider PDP-a Borenović, poslanik PDP-a u NS RS Draško Stanivuković ocijenio je da je dobra stvar da je istraga pokrenuta.

“Najavljeno je da ću ja biti naredni koji će biti saslušan. Imam određene tvrdnje pa i određene dokaze koje sam lično proživio, gdje je potpuno jasno da sam kao narodni poslanik prisluškivan. Kada sam prvi put uhapšen 2018., a to je bilo u vrijeme kada su bili najavljeni protesti protiv poskupljenja goriva, dogovorio sam se samo sa jednim svojim bliskim prijateljem na kom parkingu ćemo se naći, odakle bismo krenuli na taj protest. Kada sam došao na dogovoreno mjesto – tamo me čekala policija i uhapsila me. Ne znam kako su oni mogli znati gdje ću biti u to vrijeme ako me nisu prisluškivali “, navodi Stanivuković.

Ističe da ovo pitanje nije do sada pokretao, jer je znao kako funkcioniše sistem u RS.

“Danas, kad je član predsjedništva BiH Milorad Dodik to javno priznao u Narodnoj skupštini RS, smatram da je važno tu priču istjerati do kraja. Nažalost, svjestan sam da je mnogo ovakvih stvari bilo pokrenuto pa su poslije završile u ladicama”, dodao je Stanivuković.

Čak i ako nije sporno da li je bilo prisluškivanja – budući da to rade službe u svim zemeljama u svijetu, pitanje je da li je ono bilo po zakonu – ili nije.

“Prisluškivanje” spada u posebne istražne radnje koje su svoje mjesto dobile u Zakonu o krivičnom postupku u BiH tek 2003. godine. Prije stupanju na snagu ovog Zakona, ova problematika bila je regulisana određenim podzakonskim aktima. Domen posebenih istražnih radnji nije ograničen samo na krivična djela organizovanog kriminala, nego su one primjenjive i na druga teška krivična djela koja u sebi nose povećanu društvenu opasnost po bezbjednost građana i imovine.

Institucijama i agencijama za provođenje zakona za mjere prisluškivanja i praćenja potrebno je da postoji sudski nalog, u kome treba da stoji ko, zašto i koliko dugo se prisluškuje.

“Ako postoje osnovi sumnje da je neko lice počinilo krivično djelo, sud može na osnovu prijedloga tužioca ili na prijedlog ovlašćenih službenih lica koja su dobila odobrenje od tužioca narediti da operater telekomunikacija ili drugo pravno lice koje vrši pružanje telekomunikacionih usluga dostavi podatke o korišćenju telekomunikacionih usluga tog lica, ako bi takvi podaci mogli da budu dokaz u krivičnom postupku, ili da posluže za prikupljanje informacija koje mogu da budu od koristi u krivičnom postupku”, stoji članu 137 Zakona o krivičnom postupku RS.

Međutim, treba imati u vidu da se primjenom posebnih istražnih radnji privremeno ograničavaju ustavna prava i slobode, posebno pravo na privatnost lica na koje se odnosi njihova primjena. Pravo na privatnost je proklamovano mnogim međunarodnim pravnim aktima o zaštiti ljudskih prava i sloboda, pa i ustavima u BiH.

Svrha prisluškivanja mora da bude opravdana, a sama mjera mora da bude krajnje sredstvo. Ukoliko se ovo radi mimo zvaničih institucija, može se karakterisati kao krivično djelo, kazao je za Inforadar Uglješa Vuković iz Transaparency internationala BiH, organizacije koja je takođe podnijela krivičnu prijavu protiv Dodika.

“TI je podnio krivičnu prijavu prije svega što smatramo da Tužilaštvo BiH treba da ispita navode o prisluškivanju, iako su oni dan kasnije demantovani. Tužilaštvo bi trebalo da sasluša Dodika kao član Predsjedništva BiH, jer on nema nikakve nadležnost u vezi sa posebnim istražnim radnjama. Obavještajno-bezbjednosna agencija BiH može biti odgovorna za prikupljanje određenih podataka i takve podatke može dostavljati Predsjedištvu BiH. Međutim, ovi podaci se mogu samo odnositi na prijetnje po bezbjednost, terorizam i organizovani kriminal, ali ne i na razgovore opozicije. Čak ako ne postoje elementi krivične odgovornosti, ovakve izjave su nedopustive i moraju biti ispitane, jer svi navodi o prisluškivanju opozicije izazivaju strah i prijetnja su po demokratiju,”, kaže Vuković.

Komentari: