Nikad mira sa ovim MMF-om. Svaki put kada Bosna i Hercegovina, a to se istini za volju dešava skoro svake četiri godine, pregovara sa ovom finansijskom institucijom o kreditu, u BiH zavlada panika.

Šta će sad biti, šta li će MMF tražiti, kakve li će samo uslove postaviti. Bez hljeba ćemo ostati. Priča je uvijek ista, MMF postavi kao neke uvjete, onda mi kao nešto ispunjavamo, koprcamo se, i kad više ni oko čega ne možemo da se dogovorimo, MMF kaže e nema slijedeće tranše, niste ispunili uslove. Da budemo precizni i iskreni – uvijek isto obećamo i uvijek isto slažemo.

Da budemo brutalno iskreni, za milijardu maraka naše vlasti će obećati da će oca svoga prodati, a majku dati pride. Ali nije to zato što ne vole oca i majku, nego zato što ocu, majci i ostaloj mnogobrojnoj rodbini i prijateljima zaposlenim u državnim institucijama treba obezbijediti plate, a para nema, kroz kase vjetrovi pušu, a milijarda maraka je milijarda maraka. Dovoljno za ovaj mandat. MMF, s druge strane, može da traži šta hoće, ima pare, ima moć, a mi ni jedno ni drugo. MMF ne mora nama dati kredit, imaju stotine sličnih nama širom svijeta, ali mi moramo uzeti kredit od MMF-a, jer, nažalost, nema nikog drugog ko bi nam posudio novac.

Istina je da nas, građane ove zemlje, niko neće pitati hoće li uzeti kredit ili neće, ali bismo svakako morali da znamo pod kojim uslovima uzimamo kredit koji ćemo, mi, poreski obveznici, vraćati narednih 10 godina. Pismo namjere, oko kojeg se ovih dana digla prašina, upravo su uslovi kredita, a svi ga kriju kao zmija noge.
Međutim, odmah po okončanju posjete Misije MMF-a ova institucija je objavila koji su ciljevi novog aranžmana i šta BiH mora uraditi da bi dobila taj aranžman. Među ciljevima su unapređenje poslovnog okruženja i tržišta rada, te stvaranje više radnih mjesta u privatnom sektoru, gdje se, naravno, traže primjena novih zakona o radu, smanjenje opterećenja privredi, zatim pokretanje procesa privatizacije i restrukturiranja javnih preduzeća. Republika Srpska više nema šta privatizirati, a Federacija je već počela, planirana je prodaja Sarajevo osiguranja i Bosnalijeka, a ostale firme, poput telekoma i elektroprivreda će vjerovatno biti restrukturirane. Možemo samo da molimo Boga da ih neće restrukturirati kao Energoinvest poslije rata, pa da od firme koja je držala pola države ostane zgrada u koju će, eto, useliti Vladu.

I još jednom, po ko zna koji put, MMF traži smanjenje broja zaposlenih u javnoj administraciji i racionalnije izdvajanje za socijalne kategorije. E, to su svi dosad obećavali. I svi slagali. Kada dođe do toga, prekida se aranžman. MMF zahtijeva i rješavanje problema u bankama i jačanje kontrole.

I na sve to Fadil Novalić kaže da ni on nije vidio konačnu verziju pisma namjere. Nije ni važno što nije vidio, zna on dobro šta je dogovorio i obećao. Ali to nije ni važno, u konačnici: Novalić, koji bi trebao biti odgovoran prema građanima koji su ga birali, može reći da ništa ne zna jer MMF uredno sve objavi.

KOMENTARI:
Loading...