Vlasnik ovog skromnog bifea je Nenad Krunić poznatiji kao Nešo, pa tako i ovaj ugostiteljski objekat nosi ime bife “Kod Neše”. Nešinu kafanicu nije bilo teško naći, jer nema Ljubinjca koji nije čuo za njenu priču.
Kroz smijeh zbijaju šale da u ovom malom mjestu već odavno kruže priče da neudate djevojke koje žele da nađu sreću u braku, odlaze i traže posao u bifeu “Kod Neše”, piše Press RS.
“Ovu kafanicu otvorio sam prije 16 godina, radi svoje kćerke koja je bila bez posla, i eto opstala je do danas. Sve djevojke koje bi ovdje počele da rade, igrom slučaja, bile su neudate, a nakon nekog vremena pozvale bi me na svadbu, udale se i otišle”, priča ovaj Ljubinjac.
Prva djevojka koje se udala iz Nešine kafane bila je upravo njegova kćerka Olga, a nakon nje uslijedile su Slađana, Milica, Zorica, Maja i posljednja Dragana.
“Kod nas je radilo šest konobarica i sve su se udale. Neke su otišle u Trebinje, neke u Bileću, a ima i onih koje su ostale ovdje u Ljubinju. Kako sam čuo, sve su srećne i zadovoljne i imaju djecu i lijepe brakove. Ako udamo i sadašnju konobaricu, mladu Zoricu, onda ću biti siguran da zaista imam najsrećniju kafanu u Hercegovini”, priča Nešo kroz smijeh.
Neke od djevojaka već su imale momke kada su počele da rade kod Neše, a neke su svoje buduće muževe upoznale tek kasnije.
“Sve su to bili fini momci koji im nikada nisu dosađivali. Poneki bi navratio, a neki se nisu nikada pojavljivali, da ih ne bi ometali dok rade”, kaže Nešo.
Oni koji su pomislili da je ovo klasična kafana u kojoj se radi do sitnih sati, prevarili su se. Nešine radnice radile su samo prvu smjenu od sedam do 15 časova. Imale su svaku nedjelju slobodnu i pravo na godišnji odmor, a pravila ponašanja jasno su se znala.
“Nisu radile u večernjim satima kada su ljudi malo nezgodni i kada alkohol uzima danak. Prema njima sam se odnosio kao prema svojoj kćerki, jer i ona je, kao što sam rekao, radila ovdje. Trudio sam se da budem korektan prema tim djevojkama, a nemam, vala, ni ja pravo nijednoj od njih da uputim bilo kakvu zamjerku. Svaka me je slušala i svaka je pošteno radila svoj posao. Ovo je malo specifična radnja, prostor je dosta oskudan i ograničen, ali one su bile srećne i nasmijane. Nijedna nije dala otkaz prije udaje. To je bio jedini razlog zbog kojeg su odlazile”, priča Nešo sagovornik.
Od Nešine najmlađe konobarice Zorice zavisi da li će ova kafana zadržati epitet najsrećnije u Hercegovini. Stidljiva Zorica nije željela da otkrije da li je kod ovog Ljubinjca počela da radi da bi našla sreću u ljubavi ili samo radi posla. Momka trenutno nema, ali s obzirom na to da je počela da radi u ovoj taličnoj kafanici, ne sumnjamo da će ga uskoro naći. Iako će mu još jedan rastanak teško pasti, njen gazda Nešo kaže da joj želi svu sreću te da krene stopama svojih prethodnica.
U Nešinom bifeu najkraće je radila Slađana Škrba. Ona je na ovom radnom mjestu provela devet mjeseci. Najduže se, ipak, zadržala Dragana Čolić, koja je kako se Nešo precizno sjeća, radila šest godina, dva mjeseca i 17 dana. Dragana se srećno udala u Trebinje, gdje živi sa porodicom.

KOMENTARI:
Loading...