“Prevrnut ćemo svaki kamen u Bosni i Hercegovini kako bismo pronašli ubice naših kolega”, poručili su 26. oktobra 2018. godine predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo nakon ubistva Adisa Šehovića i Davora Vujinovića (rafalima iz automatskog naoružanja), koji su bili na redovnom zadatku u sarajevskom naselju Alipašino Polje.

Nažalost, godinu dana kasnije, istraga u ovom predmetu još nije dala nikakve konkretne rezultate, a o suđenju osumnjičenima za ovo teško krivično djelo nema ni govora. Na godišnjicu ubistva, na mjestu zločina 26. oktobra otkriveno je spomen obilježje u znak sjećanja na ubijene policajce, čije su kolege kroz suze govorile o Šehoviću i Vujinoviću, svjesni da pravda još nije zadovoljena, piše DW.

Nepostojanje čvrstih dokaza

Komentirajući slučaj,Eldan Mujanović, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu i direktor Centra za istraživanje politike suprotstavljanja kriminalitetu za DW kaže:

“Mislim da je policija na tragu onih koji su izvršili ovo krivično djelo, ali čini mi se da je problem za sada u nepostojanju čvrstih dokaza pomoću kojih bi počinioci bili procesuirani i adekvatno kažnjeni. Policiji je poznato da počinioci dolaze iz kruga automafije koja godinama operira po Sarajevu, međutim slučaj, nažalost, još tapka u mjestu”.

U BiH, kako je pisao Jutarnji list u okviru serijala o automafiji, djeluje dobro uhodani kriminalni lanac koji se specijalizirao za krađu automobila marke Volkswagen, Audi i BMW. Sjedišta tih skupina su na sarajevskim Palama, Sokocu i Istočnom Sarajevu. Svoje najčešće tročlane ekipe noću šalju preko međuentitetske granice na lokacije gdje bi im izvidnici dojavili da se nalazi plijen. Kada ih policajci i spaze, lako im je pobjeći jer sarajevska policija nema ovlasti u potjerama prijeći na teritorij Republike Srpske do kojeg lopovima treba desetak minuta brze vožnje. Nakon krađe, automobili se režu u dijelove ili preprodaju u Crnoj Gori, Albaniji, Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Kosovu…

Slučaj ubistva policajaca samo je jedan u nizu još nerazriješenih ubistava policijskih službenika. Prije 23 godine (28.9.1996.) u Sarajevu je ubijen Nedžad Ugljen (likvidiran na parkingu iz vatrenog oružja), zamjenik direktora tadašnje tajne službe zvaničnog naziva Agencija za istraživanje i dokumentaciju (AID). Niko još nije odgovarao za ovaj zločin, o kojem u glavnom gradu BiH skoro niko ne želi ili ne smije govoriti.

“U Sarajevu je javna tajna da je ubistvo Ugljena naredila država”, napisao je Senad Avdić, glavni i odgovorni urednik tadašnjeg sedmičnika, a danas portala ‘Slobodna Bosna’, 2007. godine.

“Bošnjački politički vrh”, zabilježio je Avdić, “zamjerao je Ugljenu na njegovim bliskim vezama s Adilom Zulfikarpašićem, najpoznatijim bošnjačkim političkim disidentom, te Harisom Silajdžićem, nekadašnjim premijerom Republike Bosne i Hercegovine a kasnije i članom Predsjedništva BiH, koji su doživljavani kao potencijalni protivnici Alije Izetbegovića.”

Također, Avdić navodi da Ugljen nije imao simpatije za antiteroristički kamp u Pogorelici u kojem su radili instruktori iz Irana, koji je Amerikancima bio trn u oku. Nakon što je SFOR (tadašnje Stabilizacijske snage u BiH)  u februaru 1996. zatvorio kamp, uslijedilo je hapšenje Iranaca, za šta je bošnjački politički vrh optužio Ugljena.

Citirajući izjavu Ramiza Delalića, ratnog komandatna jedne od brigada Armije Republike Bosne i Hercegovine koji je ubijen u Sarajevu 2007, Avdić dodaje i da je Ugljen “bio veoma koristan” za odnose BiH i Haaga.

Drugi nerazriješeni slučaj ubistva visokorangiranog policijskog službenika za žrtvu je imao zamjenika ministra unutrašnjih poslova Federacije Bosne i HercegovineJozu Leutara 1999. godine u Sarajevu (podlegao od posljedica ranjavanja izazvanog eksplozijom bombe postavljene ispod sjedišta automobila ukojem se nalazio). U istragu je bio uključen, između ostalog, i američki FBI. Na kraju je sve okončano neuspjelim sudskim procesom, pod svojevrsnim mentorstvom američkog generala Žak Pol Klajna (Jacques Paul Klein), koji je u to vrijeme bio na čelu Misije Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini.

Montirani proces protiv šestorice

Klajn je bh. javnosti obećao da će ubice Leutara biti brzo pronađene i osuđene, ali je na kraju sve završeno farsom. Naime, tužba se bazirala na iskazu zaštićenog svjedoka Merima Galijatovića koji je, prema navodima splitske “Slobodne Dalmacije” iz 2002., u svom iskazu iznio “mnoštvo laži, kontradiktornih izjava i nevještih konstrukcija događaja.”

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...