16 C
Bosanska Krupa
Ponedjeljak, 14 Juna, 2021

Jesu li politički pozivi na secesiju i rat krivično djelo?

Pred Privremenom istražnom komisijom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama države postavljeno je pitanje ima li elemenata kaznene odgovornosti u porukama kojima se prijeti teritorijalnom integritetu države, odnosno prijetnjama “mirnim razlazom”, koje se ovih dana mogu čuti od najviših političkih predstavnika u Republici Srpskoj i odgovorima koji stižu od političara iz drugog entiteta, Federacije BiH, piše Balkanska istraživačka mreža BiH (BIRN BiH).

Zastupnik Zukan Helez je takvo pitanje postavio Halilu Lagumdžiji, predsjedniku Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća, koji je prije nekoliko dana svjedočio pred Privremenom istražnom komisijom. Helez se tom prilikom referirao na članak 157. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine u kojem se navodi: “Tko upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile pokuša da otcijepi dio teritorija Bosne i Hercegovine ili da dio njenog teritorija pripoji drugoj državi, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.”

“Sadašnja, maltene ratna situacija u Bosni i Hercegovini bi se mogla riješiti da pravosuđe radi svoj posao. Da se jedanput desi procesuiranje za takve stvari – jer evo jedan je pozvao na razdruživanje, dok je drugi pozvao na rat ako se to desi – time bi bila mirna Bosna”, smatra Helez.

Lagumdžija je priznao kako je “svjestan težine problema” o kojem je upitan i stvar usmjerio na Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine, jer “tužilac ima suvereno i samostalno pravo hoće li nekoga tužiti ili neće”.

“Nema optužnice ni za jedan postupak koji bi se mogao odnositi na to o čemu govorite. Nije mi poznato ni da se rade istrage, jer da se rade istrage možda bi bilo i nekih zahtjeva za donošenje mjera od strane suda. Sve što dođe pred sudove, sudovi će suditi i donijeti odluku”, odgovorio je Lagumdžija.

Na upit Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) može li, odnosno mora li Tužiteljstvo BiH u slučaju prijetnji otcjepljenjem, bez obzira od koga one dolazile a sukladno članku 157. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine, djelovati po službenoj dužnosti, odvjetnici Esad Fejzagić i Nina Kisić odgovaraju potvrdno.

Oboje se pozivaju na Zakon o kaznenom postupku (ZKP) po kojem je tužitelj dužan postupiti ako ima saznanja o osnovu sumnje da je počinjeno krivično djelo.

“Dakle, nije bitno na koji način je tužilac došao do saznanja”, ukazuje Kisić.

Fejzagić ipak ukazuje na određene činjenice, kako kaže, o izvršenju kaznenog djela “Ugrožavanje teritorijalne cjeline” iz Kaznenog zakona.

Za postojanje bilo kojeg kaznenog djela, podsjeća Fejzagić, “neophodan je kumulativni zbir svih bitnih, zakonskih obilježja tog djela propisanih zakonom”. I stoga smatra kako bi “izostanak samo jednog od bitnih elemenata djela imao za posljedicu da krivično djelo ne postoji (nullum crimen sine lege certa)”.

Prema njemu, a osim advokature ima i dugogodišnje iskustvo u općinskom i kantonalnom tužiteljstvu te kao sudac Suda Bosne i Hercegovine, “pokušaj krivičnog progona u konkretnom slučaju [Milorada Dodika] bio bi osuđen na neuspjeh”. Upozorava kako bi bilo nemoguće dokazati dva bitna zakonska obilježja.

“Prvo što je sadržano u zakonskom opisu ovog krivičnog djela jeste upotreba sile ili prijetnja upotrebom sile. Koliko sam upoznat iz medija, Milorad Dodik ne samo da nije prijetio upotrebom sile, već je decidirano izjavio da neće ratovati čak ni za opstanak Republike Srpske. Drugi bitni element jeste postojanje pokušaja otcjepljenja dijela teritorije BiH ili pripajanja te teritorije drugoj državi, što u krivičnopravnom smislu podrazumijeva preduzimanje aktivne radnje usmjerene na izvršenje djela, što u kombinaciji sa upotrebom sile i prijetnje silom, također nije moguće dokazati”, konstatira Fejzagić.

Zbog toga, Kisić smatra i kako postojeći Kazneni zakon “definitivno treba srediti, jer ima dosta nejasnoća”.

I Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo BiH ukazuje kako je za počinjenje spomenutog kaznenog djela “pored upotrebe sile odnosno prijetnje upotrebe sile potrebno i pokušati otcijepiti dio teritorije BiH, odnosno pokušati pripojiti ga drugoj državi”, što znači da “konkretna radnja odnosno pokušaj otcjepljenja dijela teritorije BiH čini bitno obilježje odnosno biće ovog krivičnog djela”.

“Očigledno je da najviši politički predstavnici Bosne i Hercegovine i Republike Srpske to znaju, ili ih neko dobro pravno savjetuje, pa svojim izjavama i aktivnostima čine djela koja su u krivičnopravnom kontekstu takozvana beznačajna djela ili što bi se kolokvijalno reklo mlate praznu slamu. Da li je ovo razlog nedjelovanja Tužilaštva BiH po službenoj dužnosti, nisam siguran jer nemamo nikakvih zvaničnih saopštenja s njihove strane, iako se znaju oglašavati za potpuno beznačajne stvari”, konstatira Miraščija.

S druge strane, navodi kako “Kazneni zakon BiH normira i brojna druga krivična djela koja se već godinama čine navedenim i sličnim izjavama i aktivnostima najviših političara BiH i RS, i kod kojih su ispunjena sva obilježja krivičnog djela za njihovo krivično procesuiranje”. U tom kontekstu nabraja neka od tih kaznenih djela, kao što su naprimjer izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti; neizvršenje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine, Doma za ljudska prava ili Evropskog suda za ljudska prava; kao i cijelo poglavlje kaznenih djela korupcije.

“Obaveza Tužilaštva BiH, i svih ostalih tužilaštava u Bosni i Hercegovini, jeste da po službenoj dužnosti reaguju u svim navedenim krivičnim djelima, da pokreću istrage i ukoliko nema elemenata krivične odgovornosti odnosno elemenata krivičnih djela da o tome obavještavaju javnost. Samo tako se može prekinuti veoma opasno verbalno nadmudrivanje političara u BiH, ali i vratiti potpuno narušeno povjerenje u pravosudne institucije u Bosni i Hercegovini”, ukazuje Miraščija.

Dodaj komentar:
- Oglas -

Najnovije

- Oglas -

Povezani članci