Italijani bi inače ostatke s tržnica morali baciti i platiti odvoz i uništenje, a ovi to uzimaju bez ikakvog plaćanja Italijanima, samo plate prijevoz (tj. niti to formalno ne plate jer voze njihove hladnjače u Zagreb). Na kraju, u hladnjači na Žitnjaku prepakuju u folije s natpisima “proizvedeno u Hrvatskoj”!, prenosi novinska agencija Patria.

Hrvatski potrošači sve su svjesniji proizvođača i njihovih trikova kojim godinama uspješno “mame” da se kupi upravo njihov proizvod. Sudeći po sve učestalijim primjedbama kupaca, doba naivnosti je iza nas jer se u posljednje vrijeme pažljivo čitaju deklaracije, kupljena roba se važe i u pripremi pomno analizira.

Vrlo često ispostavi se da je hrvatski kupac čija je platežna moć najčešće vrlo ograničena namamljen i bez umotavanja možemo reći – prevaren.

Da je tome uistinu tako svjedoči čitateljica portala dnevno.hr, koja svoje loše iskustvo želi podijeliti sa svima onima koji slijepo vjeruju u hrvatski proizvod. Ovoga je puta riječ o zamrznutom proizvodu tvrtke Ledo:

– Pobornik sam svježih namirnica jer sam do sada već imala prilično loša iskustva sa zamrznutim proizvodima, neovisno o proizvođaču. Moj plan za subotnji ručak bio je pripremiti rižoto s plodovima mora, no kako sam bila vremenski ograničena, potraga za svježim namirnica nije dolazila u obzir. Opcija? Otrčati u obližnju trgovinu i kupiti toliko hvaljene “Ledove” plodove more koje se kroz reklame plasiraju kao “vrhunske i svježe”. A onda debakl… – kaže čitateljica kojoj je rižoto s plodovima mora “prisjeo”.

– U trgovini nije bilo smrznutih gambera pa sam kupila “Ledo” plodove mora.

U početku je sve izgledalo dobro, ako izuzmemo činjenicu da sam za 300 grama dala 47  kuna (!?). Podvalu sam, međutim, primijetila čim sam počela s kuhanjem.

Zamotane trakice lignji s malo pofarbanim dijelom kružića dok je smrznut u kuhanju su se odledile i tada sam shvatila da zapravo plaćam ostatke tzv “plodova mora”, smeće, otpatke, čak moguće i izvan roka. Osim toga, težina proizvoda se smanjila za pola jer je vrećica bila puna leda, vjerojatno da se dobije na težini. Tako je ispalo da sam za 47 kuna dobila niti 150 grama nekog otpada koji se potpuno izgubio i nestao u riži.

Kako poznajem ljude koji godinama rade u Konzumovoj hladnjači na Žitnjaku, jako dobro znam što je njihovo meso, od robnih rezervi iz Finske starih 11 godina, do otpada povrća koji pokupe petkom na graničnim gradovima Italije za badava! Italijani bi inače ostatke sa tržnica morali baciti i to još i platiti (odvoz + uništenje), a ovi naši to uzimaju bez ikakvog plaćanja Italijanima, samo plate prijevoz (tj. niti to formalno ne plate jer voze njihove hladnjače u Zagreb). Na kraju, u hladnjači na Žitnjaku prepakuju u folije s natpisima “proizvedeno u Hrvatskoj”! Sramota, nikad više – kaže čitateljica koja je sada još jedna u nizu prevarenih i razočaranih hrvatskih kupaca.

KOMENTARI:
Loading...