U članku objavljenom na blogu ambasadora Holandije u BiH, a koji je prenio portal Dijalog BiH2.0, Njegova Ekselencija Jurriaan Krak komentariše istorijski dan za BiH – Vijeće Evropske unije je usvojilo odluku o zaključivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) s Bosnom i Hercegovinom. Očekuje se da će Sporazum stupiti na snagu 1. juna 2015. godine.

DAN DEFINISAN KAO ISTORIJSKI

Završen je proces dobijanja pune političke podrške za ‘pismeno opredjeljenje BiH za integraciju u EU’: sve političke partije potpisale su dokument, središnji dio nedavne inicijative EU. U ponedjeljak, 23. februara, parlament BiH je to odobrio u prisustvu visoke predstavnice EU Federice Mogherini. Ona je to nazvala ‘istorijskim danom’ za Bosnu.

SLJEDEĆI KORAK JE IMPLEMENTACIJA

Sada su političari i parlament formalno potvrdili svoju podršku, a sljedeći korak je implementacija mnogih izazovnih zadataka na koje su se obavezali.

Sljedećih sedmica akcioni plan za realizaciju top prioriteta u socio-ekonomskoj reformi razradiće se između EU i BiH. Eksperti iz međunarodnih finansijskih institucija (IFI) će aktivno učestvovati u izradi ove početne reformske agende, kao i predstavnici civilnog društva u Bosni.

KRENUTI NAPRIJED, NEMA DRUGOG PUTA

Jasno je da je suviše rano predviđati koje su šanse da Agenda za reforme uspije.

U ovoj fazi, barem, pozitivan je znak da su nacrt, odobravanje i podrška teksta pismenog opredjeljenja išli dosta dobro. Nisam čuo ni za kakve temeljne primjedbe za namjeru ili cilj izjašnjenja.

Ovo ohrabruje pošto pokazuje da, najzad, kako izgleda, svi političari i parlamentarci razumiju da nema drugog puta nego ići naprijed: u sljedećih četiri do pet godina, vlasti u BiH na svim nivoima moraju da se suoče s nekim veoma ozbiljnim izazovima. Svi prijatelji BiH vjeruju da reforme potrebne za integraciju u EU mogu takođe pomoći da se uradi nešto sa tim statistikama koje su koliko poznate toliko i depresivne:

Zemlja ima najveću stopu nezaposlenosti mladih u Evropi (preko 60 posto aktivne populacije starosti 15-24); Druga najveća stopa sveukopne nezaposlenosti u Evropi (28% radne snage); najniža na listi evropskih zemalja prema pokazateljima Doing Business Svjetske banke i jedna od najnižih stopa među evropskim zemljama po Indeksu korupcije.

Svi prijatelji BiH vjeruju da reforme potrebne za integraciju u EU mogu takođe pomoći da se uradi nešto sa tim statistikama koje su koliko poznate toliko i depresivne

Naglašavajući stvarne probleme građani BiH moraju da se s njima suočavaju na dnevnoj osnovi, posebno kad je riječ o nezaposlenosti i siromaštvu, i ne mogu se opet odlagati. Uspjeh i brzina suočavanja sa prioritetima na ovoj agendi će u potpunosti zavisiti od političkog i institucionalnog vođstva zemlje. Stoga, pravi test njihovog opredjeljenja je u implementaciji.

PLAN ZA 2015: ‘KRENUTI S TIM’

Ubijeđen sam da EU – zemlje članice, Komisija i druge institucije EU – planira da učini sve što je potrebno da bi se BiH ohrabrila da krene naprijed na putu za priključenje. Odgovornosti EU u ovom pogledu mogu se vidjeti u zaključcima Savjeta Evrope od 14. decembra prošle godine.

Plan je da IFI sa svoje strane koordinira ovaj pristup i akciju što bliže sa onima EU.

Očito ne mogu govoriti u ime njih, ali očekujem da drugi važni donatori i prijatelji BiH, kao što su SAD, Norveška, Japan, Turska i Švajcarska imaju namjeru da s velikim zanimanjem prate razvoj u okviru inicijative EU. S obzirom na impresivnu evidenciju onih koji podržavaju ovu zemlju, siguran sam da planiraju aktivno podržati napor EU gdje je to moguće i korisno.

Ali sve ovo neće biti od koristi ako bosanski politički lideri i institucionalne vlasti nisu iskreni u svečanom obećanju da će se neopozivo držati ‘potpisanog opredjeljenja’ koje su dali. Njihov jedini plan za 2015. treba da bude – mora da bude – da se proritetne reforme Sporazuma rasta pokrenu i to bez odlaganja.

Bez odlaganja jer su već trebali početi sa realizaciom a vrijeme ističe: ovo je četvrti pokušaj međunarodne zajednice zaredom da pomogne BiH da napravi napredak.

Problemi ove zemlje više nisu top prioritet na agendi svjetskih lidera. Poslije skoro 20 godina stalne podrške, mnoge zemlje donatori očekuju da vide neke pozitivne rezultate; znam da je Holandija donator koji bi volio vidjeti i neki rezultat od investiranja.

Uostalom, moja zemlja je među pet prvih bilateralnih donatora, u 20 godina podržali smo BiH sa iznosom od 580 miliona eura. Stoga me svaki put vrijeđa kad vidim koje mjesto BiH zauzima na raznim drugim listama, na primjer, na listama Transparency International i Wall Street Journal: u mnogim aspektima ova potencijalna zemlja članica EU je u istoj ravni sa potvrđenim slučajevima iz Trećeg svijeta. To je krajnje nepotrebno, s obzirom na potencijal ove zemlje i njen narod. I mogu dodati: s obzirom na količinu podrške koju je dosad primila.

Problemi ove zemlje više nisu top prioritet na agendi svjetskih lidera. Poslije skoro 20 godina stalne podrške, mnoge zemlje donatori očekuju da vide neke pozitivne rezultate; znam da je Holandija donator koji bi volio vidjeti i neki rezultat od investiranja

Znamo: nijedan reformski proces nije lak. Ali jedna od cijena nedonošenja reformi jeste da mladi ljudi neće imati budućnost u vlastitoj zemlji. Stoga se nadam da ovaj put niko neće željeti da se opet krije iza ‘bosanskog izuzetka’ (“Dejton”, “Rat”, “naša teška istorija”). U mnogim aspektima Bosna nije jedinstvena. Nekoliko evropskih zemalja je preokrenulo nefunkcionalne ekonomije, prevazilazeći tešku prošlost ili komplikovani ustroj u njihovom društvu. Samo upitajte Poljake ili Latvijce, a ima i drugih.

Dosad mora biti očito svakom političaru, zvaničniku ili administrativcu u ovoj zemlji šta treba da se uradi. Stoga njihov plan za 2015. kreba da bude jednostavan: ‘Krenimo s tim’.

ŠTA GRAĐANI MOGU DA URADE?

Kao što se očekivalo, nakon sedam do osam godina poigravanja i prekršenih obećanja političkih lidera, Bosanci su reagovali s cinizmom na inicijativu EU. 72% njih ne daju ovom pokušaju nikakvu šansu za uspjeh, jer osjećaju da politička volja – ponovo – jednostavno ne postoji.

Znamo: nijedan reformski proces nije lak. Ali jedna od cijena nedonošenja reformi jeste da mladi ljudi neće imati budućnost u vlastitoj zemlji. Stoga se nadam da ovaj put niko neće željeti da se opet krije iza ‘bosanskog izuzetka’ (“Dejton”, “Rat”, “naša teška istorija”). U mnogim aspektima Bosna nije jedinstvena

Međutim, ubijeđen sam da obični građani mogu pomoći prisiljavajući odgovorne vlasti ‘da se pokrenu’.

Nadam se da će se Bosanci sjetiti da je Sporazum za rast, na kome se zasniva početna reformska agenda, bio odgovor EU na proteste u februaru 2014. Prije godinu dana, građani, iz svih pora života i iz cijele zemlje, jasno su pokazali šta iznad svega žele: radna mjesta, bolje funkcionisanje vlade i kraj nemilosrdnog egoizma političke klase.

Takođe se nadam da će se svi sjetiti za koga su on ili ona glasali na posljednjim izborima. Zadatak muškaraca i žena u vlasti za koje su ljudi u Bosni glasali 12. oktobra je jasan: lista sa zadacima koje treba uraditi u 2015. i da se održi neopozivo opredjeljenje kako su obećali prošlog ponedjeljka.

Obični ljudi mogu pomoći međunarodnoj zajednici – a najviše oni sami – insistiranjem da se ministri i članovi parlamenta za koje su glasali drže svojih obećanja. Smatrati ih odgovornim je najbolji način da se osigura da ne propadne šansa za pozitivnu promjenu ove ‘neponovljive ponude’. U utorak 23. februara 2016. zatražite da pokažu rezultate koje su do tada postigli.

Kao što se očekivalo, nakon sedam do osam godina poigravanja i prekršenih obećanja političkih lidera, Bosanci su reagovali s cinizmom na inicijativu EU. 72% njih ne daju ovom pokušaju nikakvu šansu za uspjeh, jer osjećaju da politička volja – ponovo – jednostavno ne postoji

Najzad, obični građani mogu doprinijeti hrabrim suočavanjem sa činjenicom da je implementacija nekih od šest reformi potrebna na socio-ekonomskom planu da bi se revitalizirala ekonomija i potaklo investiranje i radna mjesta, direktno i snažno. Ali Holandija, i sve druge zemlje članice, sve institucije Evropske unije i IFI su potpono opredijeljeni da pomognu u implementaciji reformi i obezbijede finansijsku pomoć da bi se ublažili kratkoročni efekti.

Istina je i, kao što sam rekao, iskustvo drugih zemalja ovo pokazuje: nema oporavka bez reforme. Neodgovorno je ignorisati ovu jednostavnu istinu, što će stvari još više pogoršati.

Reforme djeluju i daće nagrade.

KOMENTARI:
Loading...