5.8 C
Bosanska Krupa
Petak, 5 Marta, 2021

Gvelfi i gibelini

Narativ o izdajnicima u ovdašnjem je političkom prostoru posljednji put raskošno cvjetao krajem aprila 2006., a povodom rasprava o ustavnim promjenama BiH. Famozni slučaj, znan kao aprilski paket, dešava se u vrijeme kada Sjedinjenim Američkim Državama predsjedava George W. Bush, u Hagu počinje suđenje Prliću i ostalima, dok širom BiH, javljaju mediji, građani strahuju od novih poskupljenja nafte i električne energije.

Tom prilikom patriotama se samoproglašavaju stranke koje odbijaju prihvatiti ustavne promjene. Poimenice: Stranka za BiH, HDZ 1990, BOSS i SDU.

KAD PATRIOTE ŠALJEMO U MRSKU TUĐINU

Ključni razlog odbijanja aprilskog paketa pozivao se na amandman koji je zadržavao entitetsko glasanje što je, tvrdilo se, predstavljalo uspostavljanje etničke i entitetske podjele kao trajnog principa za BiH. Istovremeno, mogućnost trajnog veta u Predstavničkom domu moglo je značiti potpunu kontrolu države, uključujući blokiranje Parlamenta.

Opasnost je bila veća, gorljivo su upozoravali samoproglašeni patrioti, jer se govorilo i o odlasku visokog predstavnika i ukidanju bonskih ovlasti. Ako se usvoji aprilski paket, to će biti definitivna podjela Bosne i Hercegovine, prijetilo se sa skupštinske govornice.

Samoproglašeni patrioti status u pravilu jačaju imenovanjem izdajnika. Te su izdajnici­ ovaj put bili: SDA, SDP, HDZ, SNSD, SDS, PDP. Njihova spremnost da se prihvati aprilski paket argumentirana je najavom proširenja nadležnosti državnih institucija od poreskog sistema do pravosuđa, nauke i tehnologije, ekologije i poljoprivrede, pretvaranjem Vijeća ministara u klasičnu Vladu, zatim jednog predsjednika države sa dva potpredsjednika, pojednostavljeni put prema EU, bez entitetskih prepreka. Sve je ovo pratila ogromna podrška međunarodne zajednice, posebno Evrope i Amerike. Zalud.

Zagovornici aprilskog paketa nisu uspjeli ostvariti dvotrećinsku većinu, ili 28 potrebnih glasova. Ustavne promjene nisu usvojene. Jedan od delegata čiji je glas presudio, nekoliko godina kasnije odlukom člana Predsjedništva koji je predvodio samoproglašene patriote, biće imenovan za ambasadora BiH u Indiji. Nije tema ovog teksta, ali nije zgoreg zapitati se nad „bosanskim paradoksom“ – da se ovdašnje patriote po pravilu šalju u mrsku tuđinu.

U scenariju tipa Kucamo na vrata zaboravljenih heroja, pokucajmo na vrata zaboravljenog patriote. Ovoga čiji je glas skoro pa presudio. Pronaći ćemo kratku autobiografiju na nematernjem jeziku, koja počinje dirljivom rečenicom: I was working all My life as enthusiastic, dynamic and passionate qualified Science Teacher…

Jah. Toliko o osobi koja je bila presudni glas na tasu povijesnog odlučivanja. A entitetsko odlučivanje i mogućnost blokade po osnovu zaštite nacionalnih interesa ostali su u političkoj praksi BiH i mimo neusvajanja aprilskog paketa.

ZAŠTO JE GRADONAČELNIK TOLIKO VAŽAN

No, okrenimo se tekućim događajima. Riječ izdajnik je u opticaju nakon što kandidat SDA nije izabran za gradonačelnika Mostara. Za takvu odluku su nedostajala dva glasa, pa su dvije vijećnice Naše stranke, ostavši suzdržane pri glasanju, od samoimenovanog probosanskog bloka zaradile titulu kojom se kod nas živi ljudi sahranjuju. Izdajnici, odnosno gender-korektno: izdajnice.

Zašto je pitanje gradonačelnika Mostara bilo toliko važno?

U pravnom smislu – mnogo je važnije Gradsko vijeće kojim, ispalo je, sada rukovodi predstavnik SDA. Inače, prema Statutu Grada Mostara gradski vijećnik nije vezan ničijim naredbama ili instrukcijama, osim onih predviđenih zakonom. Gradsko vijeće (35 vijećnika) je najviše tijelo grada koje nadzire gradonačelnika. Odlučuje uglavnom većinski (18 glasova), a dvotrećinski u pitanjima urbanističkog plana, izmjenama Statuta, budžeta, nagradama, smjeni gradonačelnika, izgledu simbola grada, nazivima ulica, trgova i mostova.

S druge strane, gradonačelnik sprovodi odluke Gradskog vijeća i odgovoran je za funkcionisanje Gradske uprave. Postavlja i unaprijeđuje zaposlene, organizira Gradsku upravu, izrađuje plan budžeta i sprovodi odluke Gradskog vijeća.

Očigledno, značaj simbolike prvog čovjeka grada u mostarskom slučaju je zasjenila gradsku svakodnevnicu i praksu. Iskreno, razumijem insistiranje mostarskih Bošnjaka da gradonačelnik grada čiji jedan dio otvoreno slavi zločince ne bude iz tog dijela.

Razumijem emotivno insistiranje mostarskih Bošnjaka da njihov gradonačelnik bude Bošnjak. Ovo je jedan od onih narativa pred kojima se iole savjesniji posmatrač ili čitalac, ako ni pred kim, onda sam pred sobom upita: Šta bi ti na tom mjestu uradio? I evo, nije mi mrsko i javno odgovoriti na pitanje koje sam sam sebi postavio. Ne bih bio suzdržan.

Dodaj komentar:
- Oglas -

Najnovije

Povezani članci