11.4 C
Bosanska Krupa
Četvrtak, 25 Februara, 2021

Gluhe osobe doživljavaju tumače znakovnog jezika kao prijatelje i osobe od povjerenja

Slijepa osoba odvojena je od stvari, a gluhe osobe kroz život u tišini odvojene su od ljudi i zbog toga, posao tumača znakovnog jezika, službenog jezika gluhe populacije, nije samo puko prevođenje riječi uz pomoć znakova. Za obavljanje takvog posla, tumač mora biti osoba od povjerenja, nerijetko i prijatelj.

Jedna od najboljih i najpoznatijih tumača znakovnog jezika Jasminka Proho kazala je u razgovoru za Fenu da je taj jezik naučila uz svoje roditelje, koji su gluhe osobe.

– Da bi sa njima mogla komunicirati, iako nisam bila prisiljavana, jednostavno sam htjela naučiti taj jezik. Iako mi roditelji nisu dozvoljavali da učim znakovni jezik, jer su se plašili da ću prestati govoriti, znakovni jezik sam savladala kao vrlo mala – istakla je Proho te dodala da je, zahvaljujući upornosti i dječjoj tvrdoglavosti, danas profesionalni tumač znakovnog jezika.

Proho kaže da tumače znakovnog jezika svrstavaju u prevodioce, što nije istina. Kada treba da istumače nešto, Proho pojašnjava da oni gluhoj osobi moraju istumačiti svaku riječ kako bi shvatili šta se ustvari želi poručiti.

– Kada krizni štabovi u vrijeme pandemije daju informacije i koriste izraze poput ‘eksponencijalni rast’, ništa ne znači da ja iskoristim samo znak za tu riječ, već moram da istumačim da je to je visok rast. Vrlo je zahtijevan posao tumača znakovnog jezika i mi moramo biti informirani o svim dešavanjima, bilo da je u pitanju politika, sport ili umjetnost – pojasnila je Proho.

Naglasila je da je znakovni jezik kao i svaki drugi, ‘živa materija’ te da se tumač znakovnog jezika konstantno mora educirati i učiti.

– Nekada nije bilo riječi za internet ili mail, a budući da je ‘živa materija’, sada imamo znakove i za to. Tehnički je vrlo zahtjevno i odgovorno, jer ipak smo mi ti koji prenosimo informaciju – istakla je.

Govoreći o broju tumača znakovnog jezika u BiH, Proho tvrdi da je potreba jako velika, jer su gluhe i nagluhe osobe građani BiH, koji moraju da zadovoljavaju sve svoje potrebe.

– Da bi ostvarili komunikaciju, njima je potreban tumač. Budući da je veoma mali broj tumača, gluhe i nagluhe osobe obično sa sobom vode članove domaćinstva ili osobe od povjerenja – kazala je.

Međutim, u slučajevima kada je potrebna tačna informacija, kao odlazak doktoru ili na sud, gluhim osobama je potreban profesionalni tumač.

Kao najveći problem u obavljanju posla tumača znakovnog jezika, Proho je izdvojila nerazumijevanje, jer osobe koje ih unajme, ne shvataju da se i tumač mora skoncentrisati i dobro paziti kako će neku riječ tumačiti da gluhim osobama bude u konačnici sve jasno.

– Prevodioci koji simultano prevode, maksimalno mogu raditi 30 minuta nakon čega se mijenjaju s kolegom. To kod nas nije slučaj i kada kažemo da nas treba više da bi obavili određeni posao, ljudi ne razumiju zašto – istakla je.

Proho naglašava da gluhe osobe doživljavaju tumače kao prijatelje i osobe od povjerenja.

– Nekada od nas očekuju da ih mi posavjetujemo i kažemo im kako će nešto uraditi. Nije naš posao samo da prenesemo informaciju i ne može svako raditi taj posao, jer morate vjerovati osobi koja tumači i govoriti joj intimne stvari, kao u slučajevima kada odlaze kod ljekara – pojasnila je Proho.

Posao tumača znakovnog jezika je, tvrdi Proho, vrlo zahtijevan, ali jako interesantan, jer je najljepše raditi s ljudima, ali i najteže.

Govoreći o Zakonu o upotrebi znakovnog jezika u BiH, koji je usvojen 2009. godine, Proho je istakla da se ne implementira, te da je to samo mrtvo slovo na papiru.

Gluhe i nagluhe osobe su, dodala je, jedine osobe koje nemaju pravo na tuđu njegu i pomoć, jer se smatra da mogu samostalno funkcionirati, što je daleko od istine. Nakon što je Zakon usvojen, Proho ističe da je vlast konačno priznala da je gluhim i nagluhim ipak potrebna tuđa pomoć tumač znakovnog jezika ili osoba od povjerenja.

Dodaj komentar:
- Oglas -

Najnovije

Povezani članci