Nikad nismo govorili da smo Cigani i koristili smo uvijek riječ Rom, što na romskom jeziku znači čovjek

U državi u kojoj većinski narodi svoj jezik vide kao manjinski, teško je govoriti o pravima nacionalnih manjina, a naročito Roma, govori u razgovoru za DW Romkinja Hedina Tahirović-Sijerčić, doktor filoloških nauka.

W: Vi ste jedna od najuspješnijih žena Romkinja u BiH. Moglo bi se reći i najuspješnija. Odrasli ste u romskom naselju u Sarajevu, završili dva fakulteta, magistrirali i doktorirali. Kako ste to sve uspjeli?

Hedina Tahirović-Sijerčić: Jaka volja i želja za znanjem. Uvijek sam postavljala pitanje „zašto” i tražila odgovore u knjigama koje sam čitala. Što se tiče uspješnosti, moram reći da su sve žene jednako uspješne i da svaka na svoj način i prema svojim sposobnostima gradi svoj uspjeh. Tu ima dosta faktora. Želja i volja su najveći faktori, ali za ovo sve je potrebna podrška. Ja podršku kao odrasla osoba nisam imala, izuzev sebe same. Umjesto da ulažem novac koji sam zaradila radeći razne teške poslove u frizure ili dobru garderobu, ja sam ulagala u svoje obrazovanje i sama plaćala svoje obrazovanje. Radila sam i studirala.

Podršku ste imali kao dijete?

Moj otac Derviš mi je davao posebnu podršku kada je u pitanju učenje. Nisu me opterećivali u kući kako to obično biva u Bosni: očisti ovo, operi suđe, donesi vodu sa česme. Moj otac je govorio sam za sebe i da je Rom k‘o grom. To znači da je snažan, jak i ponosan Rom. Ponosan sam na sebe. Tako da sam i ja uvijek bila ponosna na to što sam Romkinja. Nikad nismo govorili da smo Cigani i koristili smo uvijek riječ Rom, što na romskom jeziku znači čovjek. Čestitam danas Internacionalni dan Roma svima i ponosna sam na sve one koji su puno toga ostvarili. Međutim, kakva je situacija i dalje smo nevidljivi kada su u pitanju prosperitet i uspjeh.

Vi ste doktorirali u Beogradu, predavali na Sveučilištu u Zagrebu, a danas živite u rodnom Sarajevu. Moglo bi se zaključiti da ste upoznati sa pravima Roma u sve tri zemlje regiona. Gdje se prava Roma najviše poštuju ili krše kada upoređujemo ove tri zemlje?

Mogu reći da je situacija slična u sve tri zemlje, ali u Hrvatskoj i Srbiji su Romi zaposleni u institucijama, a postoji i nastava na romskom jeziku. Ništa od toga nema u BiH.

Zašto i čemu to vodi?

Postojale su inicijative i zainteresovanost za pokretanje nastave na romskom jeziku, ali to danas nije prioritet. Prioritet je više stavljen na rješavanje stambenih i zdravstvenih problema, te nezaposlenosti Roma, a vrlo malo se pažnje daje obrazovanju i kulturi Roma. Kulturu Roma ne možete očuvati samo ukoliko date novac nevladinim organizacijama i da oni od projekta do projekta organizuju kurseve jezika ili obilježavanje Svjetskog dana Roma. Ne može se sve na to svoditi. U državi u kojoj većinski narodi proklamuju svoj jezik kao manjinski na određenim entitetima ili teritorijama, ima li zaista mjesta za proklamovanje pravih manjinskih jezika u BiH? A s druge strane, Romi nisu jedina manjina u BiH. Njih ima 17. U takvom okruženju je beznačajno govoriti o posebnim pravima manjina, a posebno Roma. Iako je Romima data najveća pažnja.

Zašto mislite da je beznačajno?

Zato što se sve svodi na pisanje i papire. Svugdje postoji de jure zaštita i svugdje postoje akti i dokumenti, ali de facto ne postoji ništa. U praksi se ništa ne rješava. To opet nije slučaj samo sa Romima, nego sa svim ostalim manjinama. Imate jevrejsku zajednicu, albansku zajednicu, Poljake i mnoge druge. To ne smijemo zanemariti. Ali svi oni dobiju neku vrstu pomoći od svojih matičnih zemalja. Međutim Romi nemaju matične zemlje i ne mogu dobiti pomoć. Matična zemlja Roma koji žive u BiH je BiH i ona im treba pomoći.

Autorica ste prvog romsko-bosanskog rječnika koji je izdat 2010. godine. Izdavač je Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke. Koliki je bio izazov napisati taj rječnik?

Bio je to veliki izazov. Dok sam bila u inostranstvu u izbjegličkom statusu u Njemačkoj i Kanadi nije mi preostalo ništa drugo nego da radim fizičke poslove i da dušu nadopunjujem pisanjem. Pored toga što sam pisala i objavila pjesme i stare romske bajke i legende, odlučila sam da počnem pisati i rječnik. Oslanjala sam se na postojeći rječnik Rada Uhlika (autor Srpskohrvatsko – ciganskog rječnika – op. autora). Pored toga sam objavila i englesko – gurbetski / gurbetsko – engleski rječnik u Torontu 2011. godine. Gurbetski dijalekat je dijalekat koji se govori najviše u BiH. To je dijalekat starosjedilačkih Roma u BiH.

U BiH postoji više skupina Roma i oni ne govore istim dijalektom?

Postoji više skupina Roma i postoji i više dijalekata. Međutim, to ne znači da se govornici tih dijalekata između sebe ne razumiju. Razlika je kao razlika između bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika. Sve zavisi od toga koliko ko koga simpatiše i koliko ko koga hoće da sasluša, ali u suštini, jezik je isti.

Koliko Roma u regiji govori i koristi aktivno romski jezik?

Niko nije izvršio nikakvo istraživanje da bi se ustanovilo koliko tačno ima govornika po pojedinim zemljama. To je pitanje na koje ja neću „odoka“ da odgovorim, ali znam i uvjerena sam da postoji na hiljade Roma na području ove tri zemlje koji aktivno govore jezik.

Danas je romska kultura rijetko dio bh. javnosti i Vi ste jedna od rijetkih koja se bavinjenim očuvanjem kroz pisanje i akademski rad. Čija je to krivica? Zašto se više Roma u BiH ne bavi time?

Kada je u pitanju romski jezik, on je kompletno zapostavljen. Možete vrlo često da čujete od strane onih kojih su vodeći aktivisti da nam jezik i ne treba, jer oni ne vide sebe u svemu tome. Ima tu svega pomalo. Naravno da Romi gledaju svoj lični interes i gdje će zaraditi novac. Novac dolazi od institucija koje daju za određene projekte, ali u pitanju su i teme koje institucijama odgovaraju. Ja mogu reći da se na području BiH i regiona Svjetski dan romskog jezika 5.11. obilježi samo tako što se zovnu romski pjesnici da bi se čuo romski jezik, ali na osnovu toga ne može se reći da smo pokrili potrebe romskog jezika u jednoj državi. On se mora izučavati u školama. Ja sam predavala inicijativu da se pokrene katedra na romskom jeziku na Univerzitetu u Sarajevu čak 2013. godine i tada sam dobila podršku Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH. Inicijativa je prihvaćena, ali ništa do današnjeg dana nije učinjeno. Prošle godine je i dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu najavio da će pokrenuti katedru ili nastavu romskog i jevrejskog ladino jezika. Međutim ni od toga ništa nije bilo. Zaista ne znam koliko je potrebno ili koliko je dobro kritikovati državne institucije ukoliko znamo da postoje drugi veliki problemi u državi, a suočeni smo i sa problemom Ustava i sa Izbornim zakonom gdje nema manjina. Znate sve što se dešava.

Od svih tih problema, koji je najveći problem Roma u BiH?

Vrlo teško pitanje. Jer vi bez obrazovanja ne možete dobiti posao. Bez posla ne možete osigurati familiju. Bez osiguranja ne možete imati ni dobro zdravlje, a bez kuće ne možete ni da se obrazujete, ni da imate posao, niti da sačuvate zdravlje. Šta da vam kažem onda na to? Sve je lančano povezano.

Za kraj razgovora možete li nam reći koja je vaša najdraža rečenica na romskom jeziku?

Te merel amari čhib, te merel amaro narodo. Ako umre naš jezik, umrijeće i naš narod.

Hedina Tahirović Sijerčić, rođena 1960. u Sarajevu, je doktor filoloških nauka, književnica i prevoditeljica romskog porijekla. Doktorirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu 2018. godine tezom o romskom jeziku i kulturi. Autorica je prvog romsko-bosanskog rječnika, romana „Rom k‘o grom”, te niza akademskih radova, poezije i proze na romskom i bosanskom jeziku. Predavala je romski jezik i književnost na Sveučilištu u Zagrebu. Članica je odbora stručnjaka Vijeća Evrope za Evropsku povelju za regionalne ili manjinske jezike ispred BiH.

 

Fokus.ba

KOMENTARI:
Loading...