Za mene je užasavajuće da jedan načelnik, gradonačelnik Prijedora, ne dopušta da se obilježi ubijanje 102 djece Prijedora, a da podiže spomenike zločincima, ljudima koji su ubijali nevine civile, rekao je Mašović

Razgovarala Elma DUVNJAK-ŠALAKA

Amor Mašović, član kolegija direktora Instituta za nestale Bosne i Hercegovine, u intervjuu za Faktor, govoreći o stradanjima Prijedorčana u vrijeme agresije na našu zemlju, naglašava da su u Prijedoru ubijane cijele porodice, te da zbog toga jedan broj pronađenih nema ko da identificira. Naglasio je da je nedopustivo da se u Prijedoru ni nakon 24 godine ne dopušta obilježavanje stradanja 102 djece, kao ni mjesta koncentracionih logora. Osvrnuo se i na presudu Karadžiću.

FAKTOR: U toku agresije na našu zemlju u Prijedoru je ubijeno 3.173 civila, najviše Bošnjaka. Koliko ih je do sada našlo smiraj?

MAŠOVIĆ: U Prijedoru je do sada ukopano 2.200 osoba. Kada govorimo o Prijedoru, postoji broj žrtava koje ne mogu biti identificirane jer su pobijeni svi članovi porodice. U svojoj analizi rađenoj za Haški tribunal našao sam negdje da je pobijeno oko 98 ljudi istog prezimena, bližeg i daljeg porijekla. Onda, da je pobijeno po četvero, petero braće.

FAKTOR : Je li to znači da su Bošnjaci vjerovali komšijama da im neće nauditi, pa nisu napuštali svoja ognjišta, a dogodilo se suprotno?

MAŠOVIĆ: U Prijedoru su, nažalost, cijele porodice ostajale kod kuća duboko vjerujući u komšijske odnose. Da će se na neki način neko sjetiti kako su Bošnjaci postupali kada su Srbi bili ugroženi u vrijeme NDH. Mislili su da će im to biti upisano u dobra djela. Ali to se nije desilo. Oni su ili prokazani od svojih komšija ili su ih komšije ubijale. I to za mene nije najgore. Za mene je užasavajuće da jedan načelnik, gradonačelnik Prijedora ne dopušta da se obilježi ubijanje 102 djece Prijedora. Da podiže spomenike zločincima, ljudima koji su ubijali nevine civile. Da ne dozvoljava obilježavanje mjesta koncentracionih logora.

FAKTOR: Uprkos zločinima koji su počinjeni, Karadžić nije osuđen za genocid u sedam općina, među kojima je i Prijedor?

MAŠOVIĆ: Presuda Karadžiću još uvijek nije pravosnažna. Trebalo bi sačekati. Po meni, nijedna presuda neće moći derogirati činjenice, a one jesu ono što je stajalo u prvobitnoj optužnici Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju u julu 1995. godine netom nakon Srebrenice. U toj optužnici protiv Karadžića i Mladića je stajalo da je genocid počinjen na cijeloj teritoriji BiH na kojoj je vladala vojska bosanskih Srba.

FAKTOR: Ali ta optužica je kasnije reducirana?

MAŠOVIĆ: Reducirana je ne zato što nije bilo dovoljno dokaza da je genocid počinjen u Bosanskom Novom, Kalinoviku, Nevesinju… Nego je reducirana iz čisto novčanih razloga. Da bi se skratila suđenja, a rezoniranje i tužilaštva i sudija u tom trenutku je bilo da je potpuno irelevantno hoće li genocid biti dokazan samo u jednoj ili u svim općinama. Naravno, to je potpuno pogrešno gledanje. Jedan od ciljeva procesuiranja je ne samo kažnjavanje, nego i satisfakcija za žrtvu. Ne može biti, primjera radi, satisfakcija za Bošnjake Nevesinja to što će Karadžić ili Mladić biti osuđeni za genocid u Srebrenici kada se on desio i u Nevesinju.

FAKTOR: Stječe se utisak i da vlasti u RS-u sve čine da negiraju počinjene zločine, da se to sve zaboravi?

MAŠOVIĆ: Gerhard Schröder je rekao jednu dobru stvar. Mislim da se radilo o obilježavanju 60 godina od oslobađanja Auschwitza. On je u tom času bio njemački kancelar i rekao je: „Ogromna je privlačnost zaborava, ali njemački narod mora stajati uz svoju prošlost.“ To je poruka koju bih ja gradonačeniku Prijedora i gradonačelnicima mnogih gradova u manjem bh. entitetu poslao. Mora se stajati uz prošlost. Nisu svi učestvovali u zločinu, ali značajan broj ih je podržavao, a gotovo svi su ih tolerirali. To je ono što je strašno. Djeca se ponovo u školama i na fakultetima uče neistinama, a sve po onoj slavnoj Ćosićevoj „da je laž najvažnija odlika njegovog naroda“.

KOMENTARI:
Loading...